Dušan Prašelj: Golema energija i ljubav za primorski melos

U Rijeci je prošlog tjedna umro dirigent, zborovođa i skladatelj Dušan Prašelj.

Desetljećima je bio riječka konstanta, najtvrđe uporište nastojanju da se primorski melos i čakavska riječ zadrže u upotrebi i dokaže da je autohtona, narodna pjesma ovog kraja jednako vrijedan segment svjetske glazbene baštine!

Nastavljajući rad svog profesora Ivana Matetića Ronjgova, a u nastojanju da zabilježi – tonski i notno – raznolike napjeve Istre i Hrvatskog primorja te otoka, Dušan Prašelj je godinama ”skitao i snimao” te potom snimljeno pretvarao u emisije na Radio Rijeci ostavljajući nam materijal za buduća istraživanja.

No, Dušan Prašelj nije bio isključivo melograf! To je samo jedan dio njegove burne i razgranate djelatnosti. Prašelj je bio pokretač tolikih aktivnosti da se čini nemogućim sve to stići u samo jednom životu!

Otkako je prvi put stao pred zbor kao dirigent, a imao je tada svega sedamnaest godina, počeo je nizati uspjehe u radu s pjevačima, što je pokazivalo njegov neprijeporni talent

Otkako je prvi put stao pred zbor kao dirigent, a imao je tada svega sedamnaest godina, počeo je nizati uspjehe u radu s pjevačima, što je pokazivalo njegov neprijeporni talent: od početnog rada s nekoliko zborova u Rijeci koje je udružio u Jeku Primorja i vodio ju punih dvadeset godina do Riječkog oratorijskog zbora, s kojim je završio svoju karijeru zborovođe.

A između ta dva zborska sastava upleteno je bezbroj zlatnih plaketa i nagrada osvojenih na natjecanjima u zemlji i inozemstvu, gostovanja u Španjolskoj, Engleskoj, Italiji, Francuskoj, Austriji, Njemačkoj, Sloveniji, Češkoj i Slovačkoj… ali u prvom redu na hrvatskim smotrama zborskog pjevanja, gdje je Dušan Prašelj bio – prava zvijezda!

Nikada neću zaboraviti energiju kojom je pokretao pjevače ne samo svog zbora već svih zborova na tim državnim smotrama, gdje su – primjerice u velikoj košarkaškoj dvorani u zadarskim Jazinama, gdje je jedne godine održano finale manifestacije – na njegov poziv rukom ustajali zborovi, jedan za drugim, i pridružili se Jeki Primorja u zajedničkoj pjesmi. Ozarena lica pjevača ponesena snagom zborskog zvuka i Duško Prašelj koji je dirigirao masi – u svojevrsnom stvaralačkom transu…

Iako je zborska pjesma Prašelju donijela možda i najljepše trenutke u životu, on bilježi uspjehe i u drugim segmentima glazbenog izraza. Kao diplomant Bečke akademije, u klasi poznatog dirigenta Hansa Swarowskog, vraća se u Zagreb, a potom i Rijeku, s bremenom znanja i velikom željom da naučeno prenese mladima.

I danas će neki istaknuti hrvatski glazbenici reći da je upravo on u njima pokrenuo ljubav i opredjeljenje za glazbenu profesiju još u riječkoj Muzičkoj školi, a svoj pedagoški nerv prenio je i na vodstvo svojevrsnog kulturnog centra utemeljenog u rodnoj kući Ivana Matetića Ronjgova.

Svoj pedagoški nerv prenio je i na vodstvo svojevrsnog kulturnog centra utemeljenog u rodnoj kući Ivana Matetića Ronjgova, gdje je otvorio mali muzej posvećen Ronjgovu, ali i pokrenuo biblioteku u kojoj je tiskan čitav niz vrijednih teoretskih knjiga i zapisa o narodnom melosu kao i o suvremenoj skladateljskoj djelatnosti hrvatskih velikana poput Papandopula, Zlatića, Devčića i njihovih sljedbenika, koji su napisali niz djela inspiriranih istarskom ljestvicom

Tu je otvorio mali muzej posvećen Ronjgovu, ali i pokrenuo biblioteku u kojoj je tiskan čitav niz vrijednih teoretskih i notnih knjiga te zapisa o narodnom melosu kao i suvremenoj skladateljskoj djelatnosti hrvatskih velikana poput Papandopula, Zlatića, Devčića i njihovih sljedbenika, koji su napisali niz djela inspiriranih istarskom ljestvicom.

I sam je bio vrlo ponosan na stotinjak zborskih skladbi, od kojih je dio objavljen u zbirci ”Baklje na Učki”. Među skladbama ističu se i veća vokalna djela – dva glazbena recitala “Trsatski spomen” i “Bašćanska ploča” te “Naš domaći glas”, “Staroslavenska misa” i “Misa ritmica latina”.

U rodnoj kući Matetića Ronjgova Dušan Prašelj godinama je održavao predavanja djeci, ali i pokrenuo niz manifestacija – “Proljeće u Ronjgima”, “Mantinjada pul Ronjgi”, “Matetićevi dani”, “Kanat pul Ronjgi”, “Večeri pul Matetićeva ognjišća”, “Pogovori”, “Aktiv dirigenata”, čakavske tribine, smotre pjevačkih zborova i razne znanstvene skupove. Funkciju upravitelja te ustanove napušta 2007. godine.

A ozbiljno obrazovanje stečeno u Beču Dušan Prašelj manifestirao je u dva važna perioda svoga života. Bio je direktor riječke Opere u dva mandata (od 1969. do 1977. godine) i jedan od osnivača manifestacije Zajčevi dani u Rijeci.

Kao dirigent i skladatelj posvetio se otkrivanju zaboravljenih Zajčevih opusa revitalizirajući njegove sakralne skladbe i svjetovne opere. Smatrao je da manifestacija koja nosi Zajčevo ime mora svake godine na programu imati barem jedno njegovo u Rijeci neizvedeno djelo.

Uporan u tom nastojanju, bio je ogorčen zamiranjem ove lijepe ideje, koja u Rijeci nije pustila korijenje niti je dobila šansu da bude oživljena u godini kada će ovaj grad biti Europska prijestolnica kulture.

Svoje ideje i prijedloge Dušan Prašelj bezuspješno je nudio tvorcima programa te manifestacije 2020-te godine, a da mu na tu temu nitko nikada nije uzvratio.

Kad čovjek dugo živi, lako postane ”prošlo vrijeme” i padne u zaborav sve ono što je vrijedno učinio u svojim aktivnim danima. Takav zaborav, svojstven malim narodima i kulturama, nije stran ni riječkoj sredini…

No vratimo se razdoblju u kojem je Dušan Prašelj bio direktor riječke Opere. Danas smo skloni misliti kako je sve što se radilo proteklih desetljeća bilo minorno, kako naše vrijeme pokazuje nemjerljiv naredak i kako tek s nama počinje povijest.

Riječka opera u vrijeme Dušana Prašelja pokrenula je neke manifestacije i popularizirala žanrove koji nisu bili redovita djelatnost opernih kuća u Hrvatskoj, a ni u bivšoj Jugoslaviji.

Živeći u malom gradu koji od glazbenih institucija ima samo Operu i njen orkestar, Prašelj je preuzeo odgovornost za širenje repertoara na operetu i mjuzikl, ali i koncertnu djelatnost. Za to je imao uporište u dvojici dirigenata – Vladimiru Beniću i Davorinu Hauptfeldu – koji su bili okosnica opernog repertoara, a sam je preuzeo dirigiranje operetama i mjuziklima, što je značilo suradnju svih ansambala riječkog kazališta.

Kao dirigent i skladatelj posvetio se otkrivanju zaboravljenih Zajčevih opusa revitalizirajući njegove sakralne skladbe

U vrijeme obnove kazališne zgrade, kad se cjelokupan program preselio u dvoranu Neboder na Sušaku izgubivši znatan dio publike koja je taj prostor smatrala nedostojnim kazališne, ali u prvom redu operne umjetnosti, Prašelj je svojim intervencijama u program vratio publiku.

Sedamdesetih godina pravi je hit bio mjuzikl ”My Fair Lady”, u kojem je Elisu Doolitle pjevala tadašnja zvijezda Gertuda Munitić govoreći – umjesto koknija – čakavski! Ideju za prepjev na čakavicu dao je dakako Dušan Prašelj, koji je i dirigirao predstavom.

Pod njegovim vodstvom u Rijeci su izvedeni i mjuzikli ”Kiss me, Kate”, ”Fanny” i domaće djelo Grgića i Kabilja ”Velika trka”!

Maestro Prašelj je pokrenuo i Reviju mjuzikla, koja je u Rijeku onoga vremena svake godine dovodila najbolje mjuzikle kazališta tadašnje Jugoslavije.

I prije mandata Dušana Prašelja riječka je opera tradicionalno nastupala svakog ljeta na opatijskoj Ljetnoj pozornici, a pod njegovim vodstvom izvedbe su se proširile na ambijentalna uprizorenja opera na Trsatu, na Krku, u Kastvu, a potom i u pulskoj Areni.

Po istarskim i primorskim katedralama upriličio je brojna gostovanja riječkog ansambla s oratorijskim djelima.

Maestro Prašelj je pokrenuo i Reviju mjuzikla, koja je u Rijeku onoga vremena svake godine dovodila najbolje mjuzikle kazališta tadašnje Jugoslavije. Sedamdesetih godina pravi hit u Rijeci bio je mjuzikl ”My Fair Lady”, u kojem je Elizu Doolitle pjevala tadašnja zvijezda Gertuda Munitić govoreći – umjesto koknija – čakavski

Ono što danas – uz opernu djelatnost – smatramo najatraktivnijim u programu riječke opere je koncertna sezona, koju je izvorno pokrenuo u svom mandatu upravo Dušan Prašelj uvodeći stalne simfonijske koncerte orkestra Opere kao i koncerte opernog zbora.

Pod njegovim je vodstvom Opera ostvarila i nekoliko značajnih međunarodnih gostovanja kao što je ono u Švicarskoj ili pak u španjolskoj Palma de Mallorci, gdje je u 14 dana riječki ansambl izveo sedam opera!

Treba li reći da je maestro Prašelj svoju strast za glazbom održavao do kraja života! Surađivao je sa zborovođama u Sloveniji, pisao predgovore i pogovore muzikološkim izdanjima, pripremao nove skladbe i bio ljut na bolest koja ga je sprečavala da bude još aktivniji.

Vrijeme će pokazati pravo mjesto Dušana Prašelja u glazbenoj umjetnosti Rijeke i Hrvatske, a nama ostaje da s poštovanjem čuvamo uspomenu na čovjeka koji je do zadnjega daha ostao zaljubljenik u glazbu i riječ svog primorskog kraja.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Riječka Opera industriale
• Auschwitz nije pao s neba!
• Titula EPK kao zamašnjak budućih događanja
• Važnost knjige ”Dobri ljudi u vremenu zla” Svetlane Broz
• Rijeka, prijestolnica industrijske arhitekture
• Eva i Rajko Grlić: Dva života i još neki oko njih
• Starinska dvorana sa skučenom blagajnom
• Svaki dan u džungli – bez mačete!
• Kad naslov ubije temu
• Mala zemlja za veliki nered

» Svi tekstovi ovog autora