Dvojaka pandemija u zemlji demokracije

”Odlučio sam baviti se kriminalom, ali se ne mogu odlučiti kojoj stranci da pristupim”, šalio se engleski komičar Roy Chubby Brown.

Bilo je to u godinama kada korupcija političara u ovoj zemlji britanskoj još nije dosegnula kritičnu točku. Pojedinac kojega bi novinari (kao uglavnom svuda) otkrili mahom bi pao s fotelje i često se našao iza brave.

Pitanje korupcije u zapadnim demokracijama opasno se zaoštrilo u novije vrijeme – u pogodnostima ”civilizacije laži” u koju je zapadni svijet sretno aterirao s nastupom novih velikih vođa.

Oni su rječnik javnoga općenja obogatili izrazima poput post-truth (naprosto doba laži), fake news (što predsjednik Amerike prilijepi na svaku nepoželjnu činjenicu), alternative facts (kako Trumpovi ljudi dočaravaju stvarnost suprotnu evidentnoj zbilji).

Kad iz sadašnje političke stvarnosti zemlje u kojoj živim slušam o galeriji razotkrivenih korumpiranih ministara u Hrvatskoj i kako to u narodu nimalo ne narušava ugled desnoj stranci kojoj pripadaju, pada mi na um pjesma Tonija Leskovara: ”Dragi Zagreb moj … ti se nemaš sramit kaj!” Pred Londonom, naime.

Britanska konzervativna stranka posljednjih je godina pod novim predsjednikom vlade Borisom Johnsonom sasvim lijepo normalizirala korupciju na najvišem nivou.

Pitanje korupcije u zapadnim demokracijama opasno se zaoštrilo u novije vrijeme – u pogodnostima ”civilizacije laži” u koju je zapadni svijet sretno aterirao s nastupom novih velikih vođa

On je populističkom rječitošću kratkih praskavih fraza, stopama velikoga mu prijatelja i uzora, američkog predsjednika, opčarao mase te su mu izglasale toliko moćan parlament kakva stranka davno nije imala. I sad može raditi što ga je volja.

Može praviti ugovore bez natječaja s građevnim investitorima milijarderima, može tim kompanjonima dodjeljivati doživotna sjedišta u Domu lordova.

Hara virus i valja nakon duga oklijevanja napokon pribaviti zaštitnu opremu za medicinsko osoblje. Vlada naručila 50 milijuna maski od nepoznate privatne firme; cijena 156 milijuna funta. Suvlasnik firme, neki Mills, vladin je savjetnik i vatreni borac za Brexit. Stigla oprema, ali nacionalna zdravstvena služba ustanovi da maske ne valjaju, neupotrebljive za svrhu.

Propadoše milijuni i nikome ništa. ”Ako je vlada željela potrošiti 156 milijuna na maske za djecu ove zemlje da se igraju doktora i bolničara, bio je to dobar posao”, kaže jedan komentator.

Prije toga ministar prometa sklopio ugovor s nekom isto nepoznatom tvrtkom da ona osigura brodove za očekivani jako usporen kamionski transport nakon Brexita: 50 milijuna funta. A firma nema nijednoga broda niti se trajektima ikada bavila! Novinari ismijali, ode ministar, ali ubrzo dobiva novi položaj kod vlade, i to opet u javnom prometu.

Ministar za stambenu izgradnju kratkim postupkom ugovorio izgradnju novih naselja s prijateljem investitorom, na način da ovaj izbjegne platiti 44 milijuna funta poreza. Taj je jedan od nekolicine poduzetnika koji su konzervativnoj stranci nakon Johnsonova preuzimanja vlasti darovali 11 milijuna funta.

Vješt jedan čovjek improvizirao privatni istraživački servis pod imenom Faculty. U kratkom roku ugovorio je sedam poslova za državu: milijun funta. Radio je za Johnsonova ključnog savjetnika Dominica Cummingsa u kampanji za izlazak iz Europske unije. Najjači dioničar te firme u krugu je savjetnika vlade o koronavirusu, a njegov brat je suradnik moćnoga Cummingsa. Svoj svome.

Najviše priznanje za zasluge u ovoj zemlji je doživotno sjedište u stolici od crvene kože u Kući lordova, Gornjem domu parlamenta. Svake godine premijer pravi listu odličnika koji su to zaslužili te ju podnosi na potpis kraljici. Johnson je ove godine pored rođenoga brata na listu stavio i jednoga multimilijardera Rusa.

Jevgenij Aleksandrovič Lebedev (40 godina), kompanjon oca bivšeg KGB-ovca, vlasnik je novina London Evening News i tv-kanala London Live. K tome osobni prijatelj Borisa Johnsona. Veli ovaj za njega da je ”velika sila dobra” i ”vrlo darežljiva duša”. Londonski high society voli Jevgenija: nitko im ne priređuje tako raskošne i česte domjenke kao on.

Zato će on odsad u britanskom Gornjem domu parlamenta – s nasljednim lordovima, bivšim visokim političarima i biskupima – suodlučivati o zakonima koje izglasavaju oni u zelenim sjedalicama Donjega doma.

”To je model parlamenta kako tu ustoličuješ svoje prijatelje”, kaže laburistička članica parlamenta Rachel Reeves. ”Dok se borimo protiv pandemije”, veli, ”nije vrijeme za ugovore s prijateljima. Valja birati najbolje ljude, a ne po tome jesu li bili za izlazak iz Europe ili donirali novac stranci”.

Dok je Trump uspio ušutkati već razmahanu raspravu o njegovim tajnim poslovnim vezama s Putinovom Rusijom, Boris Johnson je prošlogodišnji izvještaj posebne komisije o njegovim takvim vezama uspio zadržati tajnim, politikom odgađanja i tankih političkih isprika.

Metoda se pokazala uspješnom, zahvaljujući ponajviše iznenadnoj pandemiji i svemu što se s njome sručilo na naciju Russian connection pade u zaborav.

Da nevolja bude kompletna, slučila su se u Ujedinjenoj Kraljevini u isti mah dva bezizlaza: Brexit i Covid.

Na krilima prvoga uzletjela je na vrh garnitura minornih bukača, koji su čudesnim obećanjima znali zanijeti (malu) većinu glasača. I upravo kad krajem ove godine valja trajekt svijetlih obećanja dovesti u luku, na iste te izabranike neočekivano se navalilo brdo pandemije, u kojoj su se početna lijepa obećanja pokazala smrtonosnima.

Dok je Trump uspio ušutkati već razmahanu raspravu o njegovim tajnim poslovnim vezama s Putinovom Rusijom, Boris Johnson je prošlogodišnji izvještaj posebne komisije o njegovim takvim vezama uspio zadržati tajnim, politikom odgađanja i tankih političkih isprika

I sad moraju u isti mah rješavati obje nevolje: obećanja koja su u oblacima i virus koji iz dana u dan daje konkretne brojke.

***

Pandemija je u nizu zemalja pala političarima kao dar s neba. U vremenima straha i opće neizvjesnosti prvo što ljudi traže jesu jaki vođe. U panici nema vremena ni volje za proceduralne finese. Tko pita je li ovaj ili onaj potez vođa nacije u skladu s demokratskim normama?

Očekuju se brza rješenja i odlučni nalozi. Bez propitivanja prihvaćaju se autoriteti i eksperti koji to nisu. Bitno je da ne odaju nimalo sumnje. Dovoljna je maska sigurnosti i samopouzdanja onih koji su su u nedaći prepoznali svoj pravi trenutak.

U ovim trenucima globalne pošasti nije jedina pogibelj umiranje velikoga broja ljudi. Čini se da je još veća prijetnja umiranje ljudskih sloboda – demokracije uopće.

Političari tvrde kako je njihova težnja da upravljaju ljudima motivirana jedino dobrom i blagodati ljudi. Neprevarljivo računaju s lakovjernošću i zaboravnošću mase koja će ih birati. Kao što je jedan iz toga soja protumačio: ”Ne morate obmanjivati ljude sve vrijeme, samo treba da ih obmanjujete dok vas ne izaberu”.

Albert Camus: ”Politiku i sudbinu čovječanstva kroje ljudi bez ideala i bez veličine. Ljudi koji imaju veličinu u sebi ne ulaze u politiku”.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Biskup koji se radovao što u Crkvi vrije
• Većina ljudi ipak je dobra!
• Ne znamo činjenice, a znamo kako stvari stoje
• Kako sam učio pozdrav ”Za dom – Spremni”
• Neuništivi proroci strašnoga dana
• Nedopustiva pitanja Georgea Steinera
• Nedodirljivo, neizrecivo, nerazjašnjivo – stari i novi tabui
• Svatko mora kući za Božić
• “Obična hrvatska glista” – Kako se batinama odgajalo za anđele
• Zaljubljeni u sebe i sretni

» Svi tekstovi ovog autora