Josip Ćapin
Veliki René Descartes napisao je ”Ništa na svijetu nije tako dobro podijeljeno ljudima kao zdrav razum jer svatko misli da ga ima dovoljno”.
I doista, razmislimo li malo o ovoj izjavi, uočit ćemo da ju nije problem potvrditi vlastitim iskustvom. Malo koji čovjek će ozbiljno tvrditi da ga proganja ili boli nedostatak zdravog razuma. Većinom će se spominjati drugi nedostaci.
Neki će tako, u nastojanju da izazovu samilost, isticati nedostatak zdravlja ili novca. Drugi će, pak, kako bi pokazali svoje neslaganje ili superiornost, isticati nečiji nedostatak, na primjer, nedostatak odgoja ili opće kulture. Treći će, opet, isticati nečiji nedostatak morala kako bi pokazali svoju profinjeniju i superiorniju moralnu prosudbu i djelovanje koje bi bilo u skladu s njom.
I tako, očito da nedostatak nekih, ne nužno nepoželjnih akcidenata, može biti iskorišten u svrhu koja odgovara onome tko ga ističe. Međutim, takva situacija nipošto nije sa zdravim razumom.
I najmanja sugestija koja bi ukazala na naznake njegovog nedostatka dovodi do pobune, osjećaja ugroženosti, tuge, uzrujanosti i povrede časti. Često se probude emocije i većini ljudi nije lako ostati hladan kada im netko ukaže na taj nedostatak. Njima se nije lako suočiti s činjenicom da im netko kaže da su glupi, pa makar to bilo u najboljoj namjeri.
Svi mi mislimo, kako reče Descartes, da imamo dovoljno zdravog razuma i, samim time, činimo sve kako bismo to dokazali.
No isto tako, valja se zapitati što je s onima koji znaju da uvijek imaju dovoljno zdravog razuma. Naglasak je ovdje na glagolu ”znati”. Takvi često, makar kod nas, postaju političari ili ljudi koji obnašaju neku političku dužnost.
Evo, uzmimo za primjer našeg predsjednika. Čovjek je tvornica pametnih i zdravorazumskih izjava. Od svojih geopolitičkih analiza, preko analiza naše političke svakodnevnice, pa sve do izjava iz sfere svakodnevnog života te izjave ulaze u društvene pore i rado se prenose, slušaju i čitaju. One kreiraju sadržaj našeg javnog prostora i oplemenjuju ga.
Ili naš premijer. On je onaj koji se rado ogleda s predsjednikom i oporbom isključivo putem zdravorazumskih argumenata jer i on sam zna da ima dovoljno zdravog razuma, možda i više nego je potrebno za funkciju koju obnaša. To potvrđuju njegove razne izjave upućene predsjedniku, političkoj oporbi, ali i politički rezultati njegove vlade poput visokog životnog standarda građana, nezavisnih državnih institucija i vrlo niske razine korupcije.
Nama koji samo mislimo da imamo dovoljno zdravog razuma možda se ovo čini premalo, da stvari mogu i trebaju biti puno bolje. Međutim nama nitko nije kriv. Stvari funkcioniraju odlično, a ako nam se ovdje ne sviđa, premijer je dao genijalno rješenje: napustite državu, idite tamo gdje vam je bolje.
S druge strane, onakva komunikacija s predsjednikom je još jedan dokaz da njih dvojica, koji znaju da zdravog razuma imaju dovoljno, znaju i da je to poželjno i sasvim normalno ponašanje u političkoj areni jedne napredne europske države. Oni se ipak time bave, što mi o tome znamo.
U stvarnosti u kojoj određeni političari znaju da jedino oni posjeduju dovoljno zdravog razuma, ljudi koji doista imaju dovoljno zdravog razuma neodoljivo podsjećaju na dvorske lude. Dvorska luda je nekoć ukazivala na kraljeve gluposti i izrugivala mu se.
Ona mu je u lice govorila, zaštićena maskom ludosti, da on nema dovoljno zdravog razuma, već da posjeduje njegovu privaciju. Ludom ju je činila upravo ta maska u koju je bila zamaskirana istina, a samom kralju, ako posjeduje i trunku zdravog razuma, dvorska luda je ujedno bila njegovo vlastito ogledalo.
U najekstremnijim slučajevima, kralj bi se na nju naljutio ili ju kaznio, što samo dokazuje i potvrđuje njenu ulogu. No danas se koncept dvorske lude izmijenio. Danas se on utjelovljuje u čovjeku koji će makar pokušati saopćiti predsjedniku ili premijeru da nemaju dovoljno zdravog razuma.
Međutim, za razliku od kraljeva, koji su mogli ili ne mogli biti lišeni razuma i to su bolje ili lošije prihvaćali, određeni političari posjeduju, osim nedostatka neznanja, i lišenost osjećaja za brigu što im netko govori.
Dvorska luda je danas doista luda jer pokušava nešto ludo i uzaludno – reći takvim političarima da im nedostaje zdravog razuma dok ju se hladno(krvno) i ustrajno ignorira.
Upotrijebimo li zdravi razum, nije teško uočiti da se veliki broj naših političara ponaša poput ovnova na brvnu iz legendarne priče. Pogođeni suficitom zdravog razuma jednostavno se ne uspijevaju dogovoriti tko će prije prijeći preko rijeke, a ujedno i osvijestiti kako nisu odabrani da se tuku na brvnu. Većina građana ih gleda kako bi vidjela koji će od njih ostati, a koji upasti u vodu nakon što se sudare.
I to je razumljivo. Upravo ta većina ih je birala i vrlo vjerojatno će ih opet birati. Jedini tko im svima skupa može saopćiti da nemaju dovoljno zdravog razuma su građani koji doista imaju zdravog razuma, dvorske lude, koje, unatoč tome što ih se ignorira i često sabotira, u rukama imaju ono što stare nisu imale – znanje i mogućnost prevrnuti brvno.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Vukovar treba postati grad svrha, a ne biti samo grad žrtva
- Terorizam (Hamasa) se ne može pobijediti vojno
- Hrvatska politička formula za uspjeh: Kruha, igara i dobra
- Kako je bog lakrdije Zekan prešao na svijetlu stranu HDZ-a
- Prosvjedi u Srbiji: politički jiu-jitsu
- Premijerova ”crvena haringa”
- Nacizam je ideologija intelektualnih podljudi
- Nacionalizam je ideologija dehumanizacije i smrti
- Reprezentacija vlade igra loše, potrebna je smjena izbornika
- Nuklearno oružje je sredstvo u rukama politike moći