Uoči sastanka na kojemu bi se trebalo pronaći rješenje za prilično dramatičnu situaciju koja je protekli tjedan zakuhana u splitskom Brodogradilištu, nije nimalo jasnije kakve su šanse da se i dođe do nekog razumnog rješenja. Štoviše, Zvonko Šegvić, čelnik Nezavisnog sindikata u brodogradilištu, kojega je vlasnik DIV-a Tomislav Debeljak u žaru borbe nazvao “teoristom”, u nedjelju nam kaže kako je dan ranije dobio informaciju da je Uprava preko direktora pozivala radnike u prostorije splitskog Jokera te da se očito pokušava stvoriti razdor među ljudima, kako bi ih se podijelilo. „Nekoliko ljudi me nazvalo s tom informacijom i osobno sam otišao tamo i uvjerio se“, tvrdi Šegvić.
Glasnogovnik DIV-a Frenki Laušić u nedjelju nam to najprije nije mogao potvrditi, no nakon konzultacija s Tomislavom Debeljakom jest. „U subotu se razgovaralo s ljudima koji su sami izrazili interes za to, a onda je u dogovoru s direktorima i pozvan određeni broj ljudi, jer nam je u cilju da što prije pokrenemo proizvodnju“, kaže Laušić. I nakon što se u subotu sa 25 ljudi „samo“ razgovaralo, u nedjelju je njih 50 potpisalo očitovanje na najavu Uprave da im je izrečena disciplinska mjera, kaže Laušić. No, nije znao objasniti ima li takav razvoj priče pravnu podlogu, obzirom na to da je obavijest o suspenziji poslana tek u petak ujutro. Uprava Brodosplita, očito, pretpostavlja da je dovoljna obavijest o suspenziji koja je radnicima poslana sms-om između 5.30 i 6 sati ujutro u petak, kojom ih se htjelo obavijestiti da ne moraju niti doći na posao.
Sms-ovi radnicima
Zanima nas bi li Uprava trebala imati potvrdu da je radnik taj sms primio (usput budi rečeno, riječ je o mobitelima koje je Debeljak kupio radnicima da bi mogao komunicirati s njima) te je li takav način obavještavanja radnika pravno valjan, na što nas upućuju da – istražujemo sami. U razgovoru prije toga, međutim, kazao je da je pravna služba objasnila je da će radnici prvo dobiti rješenja, na koja se mogu žaliti i ako u tim žalbama objasne zašto su to učinili, velike su šanse da se ona uvaži i postupak obustavi. Kako neslužbeno doznajemo, radnici u kadrovskoj službi u nedjelju su već dobili poruku kojom ih Tomislav Debeljak poziva da s pažnjom pročitaju sva očitovanja koja stignu, a od nekih od njih može se čuti i kako smatraju da je riječ o legitimnom pravu poslodavca da se posluži taktikom „podijeli, pa zavladaj“.
Naši sugovornici bliski upravi kažu kako nije do kraja jasno zbog čega su radnici prosvjedovali na dan kada im je uplaćena plaća, za što je uprava podastrijela dokaze, i to u vrijeme kada se to još nije moglo nazvati kašnjenjem, osim ako to nije neki „skriveni interes“. Što točno, nitko ne želi reći. No, može se čuti da je dio radnika moguće nezadovoljan time što brodogradilište više ne radi sa kooperantima, kada su najteže poslove u škveru radili radnici iz BiH, ili Rumunjske, odnosno, povremeno naši ljudi. Sada te poslove moraju raditi svi, a to je problem, smatra Uprava. Također, kažu kako radnike očito smeta to da bi plaća ubuduće trebala ovisiti o ostvarenom učinku, koji nadgledaju kontrolori. Uveden je, naime, drugačiji obračun varijabilnog dijela plaće, slijedom čega su neki dobili manje. Po tvrdnjama uprave, uglavnom 200-500 kuna manje, osim nekoliko pojedinaca kojima to umanjenje iznosi i do 1000 kuna, dok ima radnika koji prijavljuju i 1700 kuna manju plaću. Uprava prosvjed zbog toga smatra neopravdanim i najavljuje da će tako biti i ubuduće, odnosno, da plaće moraju ovisiti o ocjenama šefova, direktora i kontrolorki.
Matijašević: Uprava nema pravo mijenjati obračune
Ozren Matijašević, predsjednik Hrvatskle udruge radničkih sindikata, inače i sam bivši radnik škvera, upozorava kako je riječ o proizvoljnom mijenjanju načina obračuna plaće, na koji Uprava nema pravo, slijedom kupoprodajnog ugovora kojim se obvezala na primjenu kolektivnog ugovora koji je vrijedio u bivšem društvu, zbog čega je najavio tužbu protiv Vlade kao prodavatelja, koja je po tome ugovoru dužna voditi računa da se poštuju njegove odredbe. Matijašević kaže kako vjeruje da će situacija u utorak biti riješena, jer je „Debeljak uložio novac u brodogradilište i cilj mu je sigurno da ono normalno radi, a radnicima da zadrže svoja radna mjesta, no kupoprodajni ugovor se mora poštivati“, pri čemu najviše nade polaže u poruku koju je dobio od ministra rada i mirovinskog sustava Miranda Mrsića, o tome da je za početak najvažnije da se smire nemiri te da se sjedne za stol. No, ministar Mrsić u tome sada neće sudjelovati. „To su u ovom trenutku razgovori između poslodavca i sindikata i Vlada se tu ne može miješati“, kaže te dodaje kako je sve zasad prepušteno tome da se sindikati i poslodavac dogovore, pod okriljem Grada i Županije. Nije želio spekulirati oko toga kako vidi šanse za dogovor, niti koji bi trenutak mogao biti „taj“ kada će se Vlada, kao prodavatelj škvera, uključiti.
Grmalji u škveru
A u ovom je trenutku zapravo vrlo upitno hoće li se Uprava i sindikati uopće naći za stolom, jer u Upravi i dalje odbijaju sjesti sa Šegvićem, a dobar dio radnika želi da ih upravo on zastupa. Doduše, u nedjelju su nas upozorili da „ćemo tek sada vidjeti koliko ljudi njega podržava“ (u kontekstu potpisanih očitovanja na disciplinsku mjeru), što znači da se nadaju da su oslabili njegovu poziciju. Po nekim informacijama, za njega i 20-ak radnika koji su predvodili prosvjed u brodogradilištu više vjerojatno nema mjesta. Navodno su u razgovoru sa splitskim gradonačelnikom Ivo Baldasarom čak i postojale šanse da Debeljak pristane razgovarati i s njim, no dio menađmenta je upozorio da to ne bi bilo dobro zbog radnika koji ga se boje. Radnici u kadrovskoj službi, upravi i računovodstvu u petak su navodno bili u velikom strahu kad je „desetak grmalja hodalo uredima i govorilo im da izađu van i da ih podrže“, kažu naši sugovornici, no iskreno priznaju da se onima koji se nisu odazvali – nije dogodilo ništa. Šegvić im nije uputio niti ružnu riječ.
I dok Uprava u svoju korist ističe i to da se od 1800 radnika koji su izašli iz škvera nakon toga gotovo nitko nije pridružio grupici od otprilike 230 prosvjednika, sindikalisti, opet, kažu drugačije. Ozren Matijašević tvrdi kako je istina da ti radnici ionako nisu radili solidarno s onima koji su prosvjedovali, pa je logičan potez bio da ih se pusti, vjerojatno radi procjene da je tako sigurnije. „Taj dan osobno sam bio s njima i činjenica je da nitko nikome nije prijetio, nego je Debeljak hodao okolo po brodogradilištu i govorio radnicima kako im se prijeti. Osobno sam bio do završetka prosvjeda i vidio ljude koji su izali iz brodogradilišta i svi su iskazali podršku prosvjednicima“. Jesu li to učinili samo zbog toga što im je neugodno pred kolegama, ili ih stvarno podržavaju, teško je reći.
Neosporna je činjenica da su škverom zavladale emocije. U Upravi kažu kako se radnici još ne mogu suočiti s činjenicom da sada rade kod privatnog poslodavca i da više nema „kako oni hoće“ te da neki u razgovorima još govore: „Škver je naš, to smo mi gradili“, što sami škverani neizravno i priznaju. I sam Šegvić kaže kako pričamo o priči koja je počela prije „92 godine, 8 mjeseci i 16 dana“ te kako je tužno da se nešto što se stvaralo tako dugo nije moglo privatizirati kroz radničko dioničarstvo, što zapravo ukazuje da se neki još bore s tugom.
Još tekstova ovog autora:
- Dobar potez Vlade kojoj građani – ne trebaju
- Ministar Mrsić sindikatima: Ne dam ostavku i ne odustajem
- Milanović: Za tri godine bit ćemo na zdravijim temeljima
- 4 milijarde kuna za gospodarstvo, ali bez optimizma
- U Hrvatskoj 8 % poduzeća generira 40 % prometa
- Branko Grčić: “Još nemamo dovoljno projekata”
- Švicarci riješeni, euribor prijeti kreditima u eurima
- Sve više nezaposlenih i umirovljenika
- Novo zaduženje zbog povoljnog trenutka na tržištu
- Rebalans za 2013. kasni, a proračun za 2014. nerealan
„Neosporna je činjenica da su škverom zavladale emocije. U Upravi kažu kako se radnici još ne mogu suočiti s činjenicom da sada rade kod privatnog poslodavca i da više nema „kako oni hoće“ te da neki u razgovorima još govore: „Škver je naš, to smo mi gradili“, što sami škverani neizravno i priznaju. I sam Šegvić kaže kako pričamo o priči koja je počela prije „92 godine, 8 mjeseci i 16 dana“ te kako je tužno da se nešto što se stvaralo tako dugo nije moglo privatizirati kroz radničko dioničarstvo, što zapravo ukazuje da se neki još bore s tugom.“