Alen Kristić
Živimo u razdoblju sveobuhvatne civilizacijske krize koja prožima sva životna područja – od obitelji i obrazovanja preko ekonomije, znanosti i tehnike do politike i religije. Njezino je krajnje izvorište globalna kriza morala, otupjela etička svijest u ljudskoj nutrini. Stoga nam za njezino nadvladavanje neće dostajati nove strukture, ustanove i zakoni.
Potrebni su nam etički osviješteni pojedinci koji će biti pokretači i nositelji strukturalnih promjena. Potrebna nam je globalna etička evolucija ili, s obzirom na ozbiljnost globalnih problema, globalna etička revolucija.
U toj svijesti nastao je projekt svjetskog etosa[i], čiji je temelj Deklaracija o svjetskom etosu[ii], koju je 1993. u Chicagu usvojio Parlament svjetskih religija. A nakon višegodišnjeg pionirskog promicanja projekta svjetskog etosa u regiji, počevši od 2004. kad okončavam teološki studij, taj je projekt na dvostruk način zaživio i u našoj zemlji (BiH). U oblasti obrazovanja zahvaljujući projektu “Svjetski etos pod školskim krovom”[iii] , a u oblasti politike, pobliže izgradnje demokratske političke kulture zahvaljujući projektu “Akademije političke odgovornosti”[iv].
Fundamentalnu etičku srodnost ljudskog roda, na kojoj počiva ljudska civilizacija, Deklaracija o svjetskom etosu izrazila je pomoću dva osnovna načela, koja baštine sve religije i sve filozofsko-etičke tradicije humanističkog kova. Riječ je o načelu humanosti: Sa svakim čovjekom moramo postupati ljudski! i načelu uzajamnosti ili zlatnom pravilu: Ono što ne želiš drugima, to ni ti ne čini drugima! Ili pozitivno: Ono što želiš da tebi drugi čine, to i ti čini drugima!
Stajući uz Deklaraciju o svjetskom etosu, predstavnici svjetskih religija obvezali su sebe i pripadnike svojih religija da će se zajedno boriti protiv nečovječnosti u svijetu.
U duhu samokritičnosti priznali su sukrivnju religioznih za nečovječnost u svijetu podsjetivši nas tako da samo u ozračju samokritičnosti možemo dokučiti koje to konkretne korake, nerijetko izazivajući protivljenje, moramo poduzeti kako bi vrijednosti u našem neposrednom okruženju oživjele.
Bez samokritičnosti i kreativnog pounutarnjenja kritike izvana vrijednosti ostaju apstraktni postulati, iza kojih se licemjerno šepure tvorci nepravde, prijetvorno zaogrnuti plaštem samozadovoljnog moralizma!
Stajući uz Deklaraciju o svjetskom etosu, predstavnici svjetskih religija istaknuli su da moralnost nije monopol ni religioznih ni nereligioznih, nego temeljni izazov pred kojim se svaki čovjek neprestano nalazi, pa iz tog razloga Deklaracija o svjetskom etosu oslovljava sve ljude, bez obzira na to jesu li religiozni ili ne.
Smatrajući ljudski rod svojom obitelji, izrazili su uvjerenje da religije na jedinstven način mogu pridonijeti etičkoj obnovi čovječanstva, o kojoj ovisi budućnost svijeta.
Podsjetili su da religijske tradicije kriju prastaru mudrost zajedničku svim religijama. Riječ je o zaboravljenoj srodnosti – sestrinstvu i bratstvu – religija u području etičkog, koja čovječanstvo može izvesti iz sveobuhvatne civilizacijske krize. No, to nije bilo sve!
Podsjetili su da prastara mudrost, zajednička svim religijama, prožima i sve filozofsko-etičke tradicije humanističkog usmjerenja i sekularnog utemeljenja. Srodnost u području etičkog ne uključuje samo svjetske religije nego i svjetske filozofsko-etičke tradicije humanističkog kova.
Fundamentalnu etičku srodnost ljudskog roda, na kojoj počiva ljudska civilizacija, Deklaracija o svjetskom etosu izrazila je pomoću dva osnovna načela, koja baštine sve religije i sve filozofsko-etičke tradicije humanističkog kova. Riječ je o načelu humanosti: Sa svakim čovjekom moramo postupati ljudski! i načelu uzajamnosti ili zlatnom pravilu: Ono što ne želiš drugima, to ni ti ne čini drugima! Ili pozitivno: Ono što želiš da tebi drugi čine, to i ti čini drugima!
U našem kontekstu[v] načelo humanosti u prvom redu zahtijeva vjernički obračun s religijskim sluganstvom nacionalizmu!
Trebamo vjernice i vjernike koji će različite pripadnosti živjeti u znaku ljudskosti. Svaka se pripadnost bez ljudskosti izobličuje u zlo i okreće protiv čovjeka, a time i protiv samog Boga.
Prva zapovijed Dekaloga uperena je protiv religijskog nacionalizma. Nijedna ovozemaljska stvarnost, ni sakralizirana nacija, ni sakralizirana religija ni sakralizirana stranka u nama ne smije zauzeti mjesto koje pripada Bogu.
Nemamo pravo pristati na zahtjev nijedne ovozemaljske stvarnosti da ugrozimo ili pogazimo ljudskost drugog čovjeka. Unutar vjerskih zajednica kao uzore trebamo promovirati pojedince koji su tijekom rata, riskirajući život i etiketu izdaje, spašavali živote bližnjih druge vjere i nacije.[vi]
Potrebni su nam etički osviješteni pojedinci koji će biti pokretači i nositelji strukturalnih promjena. Potrebna nam je globalna etička evolucija ili, s obzirom na ozbiljnost globalnih problema, globalna etička revolucija
To je moj krik, moja molitva i moj san – vjernički koliko ljudski, ljudski koliko vjernički!
Načelo uzajamnosti u našem kontekstu prije svega zahtijeva zaokret od ustrajavanja na vlastitim pravima prema dobrovoljnom vršenju vlastitih dužnosti!
Trebamo vjernice i vjernike koji će u društvu odgovorno vršiti svoje dužnosti i odvažno braniti prava ugroženih.
Trebamo vjerske zajednice koje se neće sebično boriti za svoja prava, nego će nepotkupljivo ustajati u obranu prava obespravljenih, čak i po cijenu progona i gubitka povlastica.
Trebamo vjerske poglavare i službenike čiji prosvjed u korist obespravljenih neće utišati ni prijetnje ni povlastice moćnika.
To je moj krik, moja molitva i moj san – vjernički koliko ljudski, ljudski koliko vjernički!
Propitujući što znači biti čovjek u doba globalizacije, Deklaracija o svjetskom etosu načela ljudskosti i uzajamnosti konkretizira u četiri bitna područja ljudskog života. Posežući za prastarom smjernicom, zajedničkom svim religijskim i filozofsko-etičkim tradicijama humanističkog kova – ”Ne ubij!” ili pozitivno ”Poštuj život!” – Deklaracija o svjetskom etosu poziva nas na dobrovoljno prakticiranje kulture nenasilja i strahopoštovanja pred svekolikim životom.
U našem kontekstu to u prvom redu zahtijeva vjernički obračun sa zloupotrebom religije za opravdanje nasilja!
Trebamo vjernice i vjernike koji će odvažno živjeti mirotvorno blago svoje religije, koji će opraštanjem i pomirenjem kidati okove mržnje i osvete, koji će u politici oživjeti politiku pomirenja, razumijevanja i približavanja. Trebamo vjerske zajednice koje će biti mjesto odgoja za miroljubivo i nenasilno rješavanja sukoba.
Trebamo vjerske poglavare i službenike koji će Božjom riječju neustrašivo diskreditirati politike i političare koji se na vlasti održavaju sijanjem mržnje i straha od drugačijih.[vii]
To je moj krik, moja molitva i moj san – vjernički koliko ljudski, ljudski koliko vjernički!
Nemamo pravo pristati na zahtjev nijedne ovozemaljske stvarnosti da ugrozimo ili pogazimo ljudskost drugog čovjeka. Unutar vjerskih zajednica kao uzore trebamo promovirati pojedince koji su tijekom rata, riskirajući život i etiketu izdaje, spašavali živote bližnjih druge vjere i nacije
No, to zahtijeva i vjernički obračun s ekološkim kriminalom. Trebamo vjernice i vjernike koji će živjeti ekološko blago svoje religije, koji će kao poduzetnici ekološki poslovati, a kao političari promicati zelene politike.
Trebamo vjerske poglavare i službenike koji će neustrašivo podići glas protiv poduzeća koja uništavaju okoliš i korumpiranih političara koji to dopuštaju.
To je moj krik, moja molitva i moj san – vjernički koliko ljudski, ljudski koliko vjernički!
Posežući za prastarom smjernicom, zajedničkom svim religijskim i filozofsko-etičkim tradicijama humanističkog kova – ”Ne kradi!” ili pozitivno ”Djeluj pravedno i pošteno!” – Deklaracija o svjetskom etosu poziva nas na dobrovoljno prakticiranje kulture solidarnosti i pravednog ekonomskog poretka.
U našem kontekstu to prije svega zahtijeva vjerničku borbu protiv pobješnjele socijalne nepravde!
Trebamo vjernice i vjernike koji će oživotvoriti socijalne nauke svojih religija, koji će kao poduzetnici prakticirati, a kao političari promicati načela socijalne pravde.
Trebamo vjerske zajednice koje zbog solidarnosti s izrabljenim neće prihvaćati novac stečen kršenjem radničkih prava u svijesti da bi to bila uvreda samom Bogu, koje će biti svjesne da je bez solidarnosti s ekonomsko izrabljenim svaka naša molitva uvreda samom Bogu, koje će u društvu prednjačiti poštivanjem radnička prava svojih uposlenika.
Trebamo vjerske poglavare i službenike koji će se, nošeni božanskim bijesom, javno usprotiviti tvorcima socijalne nepravde neustrašivo tražeći poštivanje radničkih prava kao Božje stvari, koji će solidarno dijeliti sirotinjsku muku, a ne profit tvoraca socijalne nepravde.
To je moj krik, moja molitva i moj san – vjernički koliko ljudski, ljudski koliko vjernički!
Posežući za prastarom smjernicom, zajedničkom svim religijskim i filozofsko-etičkim tradicijama humanističkog kova – ”Ne laži!” ili pozitivno ”Govori i djeluj istinito!” – Deklaracija o svjetskom etosu poziva nas na dobrovoljno prakticiranje kulture, tolerancije i života u istinoljubivosti.
U našem kontekstu to u prvom redu zahtijeva vjerničku borbu protiv zlopamćenja, selektivnog pamćenja, koje negira “naše”, a preuveličava zločine “drugih”!
Za većinu religioznih, uznika religijskog fundamentalizma, nereligiozni ne mogu biti moralni, a sekularizacija je smrtni neprijatelj religije. U njihovoj ideološkoj redukciji nema mjesta za moralnu veličinu nereligioznih i blagotvorne efekte sekularizacije na autentičnost religija
Trebamo vjernice i vjernike koje će na osnovi zrele vjere krasiti osjetljivost za patnju drugih, iz koje izvire sposobnost javnog priznanja i traženja oprosta za zlo, koje su drugi doživjeli od pojedinaca ili skupina moje nacionalne ili religijske zajednice.
Trebamo vjerske poglavare i službenike koji će se javno usprotiviti političarima i politikama koje bestidno manipuliraju žrtvama i patnjom njihovih bližnjih za poticanje osvete i mržnje.
Trebamo vjerske zajednice svjesne da u konačnici ne postoje “naše” i “njihove” žrtve, nego da je svaka žrtva naša, naš zajednički ljudski, a time i vjernički poraz.
To je moj krik, moja molitva i moj san – vjernički koliko ljudski, ljudski koliko vjernički!
Posežući za prastarom smjernicom, zajedničkom svim religijskim i filozofsko-etičkim tradicijama humanističkog kova – ”Ne zloupotrebljavaj seksualnost!” ili pozitivno ”Poštujte i ljubite jedni druge!” – Deklaracija o svjetskom etosu poziva nas na dobrovoljno prakticiranje kulture ravnopravnosti i partnerstva muškaraca i žena.
U našem kontekstu to u prvom redu zahtijeva vjerničku borbu za rodnu ravnopravnost!
Trebamo vjerske zajednice koje će stati na kraj religioznoj legitimizaciji patrijarhalizma i teološkim konstruktima motiviranim nepovjerenjem i mržnjom prema ženama, koje će praksom rodne ravnopravnosti u vlastitim strukturama osnažiti općedruštvenu borbu za ženska prava, koje će vjernice i vjernike poučavati da jedni druge podupiru na putu vjerničkog i ljudskog zrenja onkraj rodno utemeljenog nasilja, koje će putem kritičkog dijaloga s feminizmom u religijskoj baštini iznova raskriti obvezu i resurse za promicanje rodne ravnopravnosti.
Trebamo vjerske poglavare i službenike koji će odvažno, poput Isusa i Muhameda, unatoč opiranju stvarati nove prostore slobode i kreativnosti za žene u vjerskim zajednicama, a time i u cjelokupnom društvu.
To je moj krik, moja molitva i moj san – vjernički koliko ljudski, ljudski koliko vjernički!
Da bismo ovladali suvremenim prijetnjama, trebamo ne samo suradnju pripadnika različitih religija nego i suradnju religioznih i nereligioznih na temelju etičke srodnosti, na koju podsjeća projekt svjetskog etosa.
Ključna prepreka za to je često neprijateljska konstelacija sekularnog i religijskog. Krivnju za to snose i religiozni i nereligiozni, jer u svom svjetonazoru nisu prerasli djetinje koncepte obilježene isključivošću.
Za većinu nereligioznih, uznika sekularnog fundamentalizma, religija je nasilna i nazadna, a religiozni zatucani fanatici. U njihovoj ideološkoj redukciji nema mjesta za raznolikost religijskog i doprinos religija humanizacijskim procesima.
Posežući za prastarom smjernicom, zajedničkom svim religijskim i filozofsko-etičkim tradicijama humanističkog kova – ”Ne zloupotrebljavaj seksualnost!” ili pozitivno ”Poštujte i ljubite jedni druge!” – Deklaracija o svjetskom etosu poziva nas na dobrovoljno prakticiranje kulture ravnopravnosti i partnerstva muškaraca i žena
Za većinu religioznih, uznika religijskog fundamentalizma, nereligiozni ne mogu biti moralni, a sekularizacija je smrtni neprijatelj religije. U njihovoj ideološkoj redukciji nema mjesta za moralnu veličinu nereligioznih i blagotvorne efekte sekularizacije na autentičnost religija.
Projekt svjetskog etosa tome želi stati u kraj. Pred rukom gladnog, pred očajem prognanog, pred tjeskobom seksualno zlostavljanog, naprosto pred žrtvama neljudskosti sve religije i sve filozofsko-etičke tradicije humanističkog kova od svakog čovjeka zahtijevaju “isto”.
Projekt svjetskog etosa predstavlja platformu, koja pruža polazište muškarcima i ženama da to „isto“ zajedno razaberu i kreativno pretoče u praksu natječući se u dobru bez straha od gubljenja vlastitog religioznog, nacionalnog ili kulturnog identiteta.
O izvršenju tog ”istog” ovisi hoće li naši identiteti biti mjesto zrenja naše ljudskosti i vjere na dobro drugih ili će se, kao grobnice naše ljudskosti i vjere, izobličiti u prijetnju drugima.
O izvršenju tog “istog” ovisi ne samo budućnost naše domovine nego čitavog svijeta.
Nije začudno da je upravo to “isto”, kako nam to prenose i Isus i Muhamed, eshatološki kriterij spašenosti, a ne puka pripadnost ovoj ili onoj religiji, ovom ili onom svjetonazoru.
___________________________________________________________
[i] Iscrpno o tom projektu: Alen Kristić (ur.), ”Svjetski etos: Dokumenti – utemeljenja – primjene”, TPO fondacija, Sarajevo, 2014.
[ii] Parlament svjetskih religija, Deklaracija o svjetskom etosu, u: Alen Kristić (ur.), ”Svjetski etos: Dokumenti – utemeljenja – primjene”, str. 41-56
[iii] Iscrpno o tom projektu, koji je od 2014. do danas, unatoč nepovoljnoj političkoj klimi, koja se izravno reflektira na obrazovne strukture, obuhvatio osnovne i srednje škole u čak četiri kantona: www.etos.ba i www.tpo.ba. Uz spomenutu, njegova realizacija počiva prije svega na sljedećim publikacijama: Alen Kristić (ur.), ”Svjetski etos pod školskim krovom: Priručnik za integriranje svjetskog etosa u nastavne procese”, TPO fondacija, Sarajevo, 2014; Alen Kristić (ur.), ”Priručnik svjetskog etosa za osnovne škole, TPO fondacija, Sarajevo, 2016; Alen Kristić (ur.), ”Nastavni materijali uz Priručnik svjetskog etosa za osnovne škole”, TPO fondacija, Sarajevo, elektroničko izdanje, http://etos.ba/dok/Svjetski-etos-uOS-nastavni-materijali-15102016(2).pdf.
[iv] Iscrpno o tom projektu, koji je u prvom redu posvećen mladim političarkama i političarima iz svih stranaka, www.bdf.ba.
[v] O kontekstualizaciji projekta svjetskog etosa u jugoistočnoj Europi, s posebnim osvrtom na bosansko-hercegovačkog društvo: Alen Kristić, Projekt svjetskog etosa – mogući okvir, smjerokaz i sadržaj međureligijskog dijaloga u BiH, u: Alen Kristić (ur.), ”Svjetski etos: Dokumenti – utemeljenja – primjene”, str. 240-252
[vi] Usp. Alen Kristić, ”Prognani u zaborav – fragmenti o pozitivnom potencijalu religioznog”, Synopsis, Sarajevo – Zagreb, 2016.
[vii] Usp. Alen Kristić, ”Graditeljica mira: Društveno-politički angažman dobitnica Nobelove nagrade za mir”, TPO fondacija, Sarajevo, 2012; Zilka Spahić-Šiljak, ”Sjaj ljudskosti: Životne priče mirotvorki u Bosni i Hercegovini”, TPO fondacija, Sarajevo 2015.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ ŽIRO RAČUN: HR8923600001102715720, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA O RAČUNU KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- O blasfemiji kao vječitoj suputnici religije (6)
- O blasfemiji kao vječitoj suputnici religije (5)
- O blasfemiji kao vječitoj suputnici religije (4)
- O blasfemiji kao vječitoj suputnici religije (3)
- O blasfemiji kao vječitoj suputnici religije (2)
- O blasfemiji kao vječitoj suputnici religije (1)
- Odgovornost kršćana za socijalnu pravdu
- Vjerske zajednice i poratni izazovi u regiji
- Vjerske zajednice i poratni izazovi u BiH, Hrvatskoj i Srbiji
- Crkva mora biti mjesto solidarnosti za svijet
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.