Europa je preživjela najavljeni cunami nacionalističkih i suverenističkih snaga koje su prijetile rušenju ”te i takve” (što bi rekao pokojni predsjednik Tuđman) Europe. Nisu se ostvarila katastrofična predviđanja da će svojom pobjedom ova ”crna internacionala” koja utire put fašizmu 21. stoljeća pomesti aktualnu političku kastu koja vodi Europsku uniju kroz sve Scile i Haribde ovog složenog trenutka svjetske povijesti.
Ali to je samo njihov privremeni neuspjeh, pred kojim se neće libiti zaustaviti svoju ofenzivu i svoj juriš na europsku Bastilju, kako je prikazana Europska unija u njihovim propagandnim stožerima.
Europa je preživjela najavljeni cunami nacionalističkih i suverenističkih snaga koje su prijetile rušenju ”te i takve” (što bi rekao pokojni predsjednik Tuđman) Europe. Nisu se ostvarila katastrofična predviđanja da će svojom pobjedom ova ”crna internacionala” koja utire put fašizmu 21. stoljeća pomesti aktualnu političku kastu koja vodi Europsku uniju kroz sve Scile i Haribde ovog složenog trenutka svjetske povijesti
Pa čak i kad šire bjelodane laži o toj EU, kao što je nakon referenduma za Brexit priznao Nigel Farage ili pak kao Boris Johnson, koji mora i pred sudom odgovarati za širenje laži. Ili kao Marine Le Pen, koja tvrdi kako je EU uništila francusku poljoprivredu ili kao Matteo Salvini, koji optužuje EU da nema jedinstvenu politiku prema imigrantima, a sam je kao ministar unutarnjih poslova Italije bojkotirao sastanke Europskog vijeća za unutarnje poslove na kojima se dogovarala promjena Dublinskih kriterija i usklađivale kvote za razmještaj imigranata u zemlje-članice EU.
Naravno, twitter-propaganda je mnogo učinkovitija, masovni mediji su izgubili bitku s društvenim medijima, a javnost je nasjeda na instant-slogane dostojne najbolje fabrike propagande u povijesti, one dr. Josepha Goebelsa u nacističkoj Njemačkoj.
No ovi izbori ipak pokazuju da sve nije propalo i da javnost osjeća opasnost od ovih novih Huna, u ovom slučaju nacionalista i suverenista koji najavljuju crne valove.
U prvom redu, pokazalo se da je formula sinkroniziranih izbora koji se održavaju u svim članicama EU gotovo istovremeno učinkovita i da daje rezultate: nakon izbora iz 2014. godine, ukupna izlaznost dostigla je 49% u cijeloj Europi (zahvaljujući i zemljama u kojima je glasanje obvezno).
Drugo, pokazalo se da je tradicionalna europska politička klasa doživjela poraz, doduše ne katastrofalni kao što se to nekima snilo, ali ipak dovoljan da potakne na razmišljanje europske političare.
Vodeći blok koji čine Europska pučka stranka i Stranka europskog socijalizma – Socijalisti i demokrati – koji su se smjenjivali na čelu Europskog parlamenta, Europske komisije, a sada i Europskog vijeća – morat će reterirati i izgleda usvojiti ono što je vođa ALDE-a, Alijanse europskih liberala i demokrata Guy Verhofstadt predlagao još 2014., a to je da se ukine dvovlašće po kojemu se pučani i socijalisti smjenjuju na čelu Europskog parlamenta, a ostale se važne funkcije dijele ”dogovornom politikom” između te dvije grupacije, koje su tako monopolizirale europsku politiku.
Pokazalo se da je tradicionalna europska politička klasa doživjela poraz, doduše ne katastrofalni kao što se to nekima snilo, ali ipak dovoljan da potakne na razmišljanje europske političare: vodeći blok koji čine Europska pučka stranka i Stranka europskog socijalizma – Socijalisti i demokrati – i koji su se smjenjivali na čelu Europskog parlamenta, Europske komisije, a sada i Europskog vijeća – morat će reterirati i izgleda usvojiti ono što je vođa ALDE-a, Alijanse europskih liberala i demokrata Guy Verhofstadt predlagao još 2014., a to je da se ukine dvovlašće po kojemu se pučani i socijalisti smjenjuju na čelu Europskog parlamenta, a ostale se važne funkcije dijele ”dogovornom politikom” između te dvije grupacije, koje su tako monopolizirale europsku politiku
Sada se Verhofstadt sa svojim federalističkim idejama – napisao je svojevremeno i knjigu ”Sjedinjene države Europe” – nalazi u ulozi jezičca na vagi, jer dok su pučani i socijalisti izgubili po četrdesetak glasova u ovim izborima, Verhofstadt i njegova Alijansa su porasli za četrdesetak glasova, a tu si i novopridošlice – Zeleni, bez kojih je nezamisliva nova stranica koju EU mora okrenuti da bi preživjela i ponovo osvojila kredibilitet glasačkih masa Europe.
Dakle, sve su spekulacije o ”spitzenkandidatima” sada propale, iako je Andrej Plenković, na prijedlog Angele Merkel, otišao u Bruxelles pregovarati u ime europskih pučana i zagovarati Manfreda Wernera za predsjednika Europske komisije.
Uzgred budi rečeno, Wernera koji je blijeda figura u europskim razmjerima, nešto kao Karlo Ressler u Hrvatskoj, čovjek s malo iskustva i ni s kakvim iskustvom u vladi svoje zemlje. Nasuprot tome, protukandidati – Frans Timmermans, u ime socijalista, ipak je bio premijer u svojoj zemlji, kao i Guy Verhofstadt.
No jasno je da je Angela Merkel postupila jednako kao i Plenković: predložila je sebi lojalnog kandidata računajući da će ga moći kontrolirati i tako zadržati svoj utjecaj i upravljati njime i kroz njega.
Zato bi sada predsjednika Komisije trebalo birati konsenzusom, što znači da uz oslabjele pučane i socijaliste u odlučivanje moraju biti uključeni i liberal-demokrati ALDE-a i Zeleni, jer se jedino tako mogu oduprijeti agresivnoj politici nacionalista i suverenista.
Koje su, uzgred rečeno, stvorili upravo pučani i socijalisti – pučani svojim taktiziranjem i traženjem oslonca na desno, a socijalisti napuštanjem politike zagovaranja društvene pravde i socijalnih prava novih proletera i, uopće, najugroženijih slojeva, sirotinje, nezaposlenih i – migranata.
A što rezultati europskih izbora znače za Hrvatsku? Debakl HDZ-a pokazuje da su kritičari Andreja Plenkovića imali pravo kada su kritizirali njegov izbor da na čelo izborne liste za Europski parlament stavi mladoga Karla Resslera (koji je po svojim idejama zapravo prastar) i ekipu koja nije naišla na podršku čak ni u njegovoj stranci
Drugim riječima, hoće li i žele li doista preživjeti, ovoga puta europski pučani moraju ući u jedan široki, europski ”narodni front” protiv napasti s desna. Ukoliko to ne učine, ponovit će se slična situacija kao između dva rata, kada su liberali i građanski konzervativci odbijali savez s drugima u širokim narodnim frontovima jer su ili imali računa da pobijedi desnica ili su mislili da će se desnica i ljevica međusobno istrijebiti, a oni će ostati na razvalinama klasne borbe kao pobjednici i jedini preživjeli.
A što rezultati europskih izbora znače za Hrvatsku? Debakl HDZ-a pokazuje da su kritičari Andreja Plenkovića imali pravo kada su kritizirali njegov izbor da na čelo izborne liste za Europski parlament stavi mladoga Karla Resslera (koji je po svojim idejama zapravo prastar) i ekipu koja nije naišla na podršku čak ni u njegovoj stranci. Plenković je tom svojom odlukom jednostavno prezreo svaku unutarnju demokraciju u svojoj stranci i to nije slučajno.
To je samo pokazatelj kontinuiteta nedemokratske politike cijele te stranke i koketiranja s ekstremnom desnicom koja će imati posljedica za njegov ”leadership” – vodstvo u stranci i zemlji.
Zato bi mu bilo mnogo bolje da, kada već ide u Bruxelles pregovarati o funkcijama, tamo i ostane.
Bolje za njega svakako, bolje za demokraciju i, naravno, bolje za hrvatske građane.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Karnevalski kič ocvale monarhije
- Je li doista Zapad obećao da se NATO neće širiti na Istok?
- Nemoć Europske unije pred stradanjem Ukrajine
- Korak pred nuklearnu katastrofu
- Ukrajina, godinu dana kasnije
- Hrvatska, kao i EU, boluje od endemskog virusa korupcije
- Pogrešni način uvođenja eura. Vlada mora smanjiti PDV!
- Kako da se odužimo Sloveniji?
- Politika (ni)je korupcija: slučaj Europskog parlamenta
- U Schengenu: Hrvatska sada mora iskazati svoj europeizam
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.