autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Europa je stvarana na pepelu ratnih poraza

Autor: Miljenko Jergović / 26.03.2017. Leave a Comment

Miljenko Jergović Foto: Ivan Posavec

Miljenko Jergović
Foto: Ivan Posavec

Poblajhani fašist, sin matere Indonežanke, dakle nearijevsko, useljeničko smeće Geert Wilders izgubio je izbore, čime je, barem nakratko, izbjegnuta snažna marketinška kampanja za europske fašizme, od Marine Le Pen do Frauke Petry, jer se ni na našim naslovnim stranicama neće naslikavati nizozemska protuha, niti će vajni analitičari pijano slaviti skori raspad Europe i početak vjerskoga rata, što ga, evo, očajan zbog Wildersova poraza najavljuje Erdoğanov drugi posilni, ministar vanjskih poslova Çavuşoğlu, koji kaže da između europskih fašista i europskih socijaldemokrata ionako nikakve razlike nema…

Ali ne, nije to naša današnja tema. O nečemu bismo drugom, recimo o onoj melankoličnoj skrušenosti i poniznosti poraženih i poniženih, koja je od Europe i načinila Europu, o onome što tako lako i brzo zaboravljamo i što onda čini mogućim razne wilderse i wildersčiće koji već odavno u Hrvatskoj i na Balkanu nemaju alternative, pa se onda nekako tješimo Europom i europskim otporom bezumlju.

Za razliku od Sjedinjenih Američkih Država i drugih nekad slavnih imperija koji su bili duboko ukorijenjeni u mitu o junačkim ratnim pobjedama, Europska Unija rođena je iz pepela poraza. Umjesto da se sjećaju slavne prošlosti, pobjednici i poraženi samo žele izbjeći da im se prošlost ponovi

Danas, možda, i najvažniju definiciju europskog ujedinjenja dao je Amerikanac, ekonomski vizionar i savjetnik trojice predsjednika Europske komisije Jeremy Rifkin. A što je najzanimljivije, njegova se definicija tek posredno tiče ekonomije: “Za razliku od Sjedinjenih Američkih Država i drugih nekad slavnih imperija koji su bili duboko ukorijenjeni u mitu o junačkim ratnim pobjedama, Europska Unija rođena je iz pepela poraza. Umjesto da se sjećaju slavne prošlosti, pobjednici i poraženi samo žele izbjeći da im se prošlost ponovi.”

Europu su, dakle, sklapale Francuska – koju je Hitler teško nagrdio, ponizio i porazio, tako da joj u vidanju rana nije mogao pomoći junački mit o pokretu otpora, i Njemačka – podijeljena i u tom trenutku okupirana (ne zaboravimo da je Adenauerova vlast bola pod svojevrsnim nadzorom savezničkih vojnih izaslanika, između ostalih i jugoslavenskog, i da će tako ostati sve do kraja šezdesetih…), poražena, razvaljena, ozloglašena, osumnjičena i u značajnoj mjeri trajno raščovječena, koja u to vrijeme, 1951. kada je utemeljena Europska zajednica za ugljen i čelik još nije imala pravo niti da bude članica Ujedinjenih naroda (to će postati, čini mi se, 1955.).

Ovome dvojcu bili su pridruženi Italija, koja je, također, bila na zlu glasu, kao sljednica fašističkog režima i dionica Sila osovine, kojoj nije mogao pomoći ni pokret otpora koji su činili komunističko-socijalistički partizani, a još manje to što je Komunistička partija bila najveća i najjača u državi (ni Italija nije bila članica Ujedinjenih naroda), te Nizozemska, Belgija i Luksemburg, koje je Hitler pregazio u jednome dahu, a čiji patrioti fašizmu nisu pružali značajniji otpor, tako da, čak ni simbolično, nisu participirali u pobjedničkoj legendi pobjedničke i antifašističke Europe.

Ista ekipa dojučerašnjih huligana, historijskih gubitnika i očajnika šest godina kasnije sklapa Rimski sporazum i stvara Europsku ekonomsku zajednicu, pa Europsku zajednicu za atomsku energiju.

U to vrijeme Njemačka je politički paralizirana, duboko hipnotizirana vlastitim zlom i zločinom, tako da se postupno rađanje zajedničke – ne samo ekonomske – politike odvija i kao svojevrsna ispomoć nemoćnoj Njemačkoj.

Nova europska politika bila je i bit će prva njemačka politika poslije Drugoga svjetskog rata. Za njezin nastanak presudno važni bili su Francuska i general Charles de Gaulle.

U to vrijeme Njemačka je politički paralizirana, duboko hipnotizirana vlastitim zlom i zločinom, tako da se postupno rađanje zajedničke – ne samo ekonomske – politike odvija i kao svojevrsna ispomoć nemoćnoj Njemačkoj

De Gaulle se žestoko protivio priključenju Velike Britanije zajednici, i dok god je on bio na vlasti, Britanci nisu mogli ni prismrditi Europi. Francuski vođa je, naime, vjerovao da bi pristupanje Britanaca Europu opasno približilo Sjedinjenim Državama, ali i da Britance ne zanima ništa drugo osim slobodnog tržišta.

Tek kada je 28. travnja 1969. stari general demisionirao, jer mu je propao referendum o formalnim promjenama u državnoj upravi, a zapravo traumatiziran studentskom i društvenom pobunom 1968, i kada je na vlast došao Georges Pompidou, Velika Britanija je, zajedno s Danskom i Irskom, mogla postati dio Unije.

No, jesu li Britanci Europi pristupili kao pobjednici? Nisu, nikako. Iako su, ali daleko iza stvarnih ratnih pobjednika Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Američkih Država, pobijedili Hitlera, Britanci više nikad neće imati onu moć i utjecaj, nikada neće biti onako veliki kakvi su bili do izbijanja Drugog svjetskog rata.

Pobijedio je otok, ali se istovremeno raspao imperij. Uskoro su ostali i bez Indije, i sve su više igrali ulogu produžene američke ruke ili, grublje rečeno, američkog nosača aviona uz europske obale.

Sam Winston Churchill ubrzo je nakon rata predložio stvaranje sjedinjenih europskih država. Ali bez Britanije, koja bi takvoj zajednici mogla biti samo povlašteni ekonomski partner i most prema Americi. Ono od čega se De Gaulleu dizala kosa na glavi, Churchillu je bilo poželjan cilj. Iz desetljeća u desetljeće, iz etape u etapu, mijenja se i dojam o tome tko je od te dvojice političkih velikana i vizionara bio u pravu. Godine 2017. se čini da je to bio De Gaulle.

Ali vratimo se na ono od čega priča započinje: i Velika Britanija Europi je pristupila u znaku vlastitog poraza, tražeći način da spasi nešto od onog što je nepovratno izgubila u izravnim, a još više neizravnim, bitkama Drugoga svjetskog rata.

Podsjetimo se kako je dalje išlo, i s kakvih se pozicija ulazilo u Europu: nakon sloma pukovničke diktature – opet se radilo o fašistima – Grčka je 1981. napoprijeko primljena u Uniju, e ne bi li se Sovjete udaljilo od toplih voda Mediterana.

No, jesu li Britanci Europi pristupili kao pobjednici? Nisu, nikako. Iako su, ali daleko iza stvarnih ratnih pobjednika Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Američkih Država, pobijedili Hitlera, Britanci više nikad neće imati onu moć i utjecaj, nikada neće biti onako veliki kakvi su bili do izbijanja Drugog svjetskog rata

Pet godina kasnije, 1986. bivša klerofašistička Španjolska i postsalazarovski, postfašistički Portugal ulaze u Uniju, koja, kao i u grčkom slučaju, golemim materijalnim ulaganjima – koja će u kasnijim priključenjima izostati – nastoji, te u velikoj mjeri uspijeva, preokrenuti stvari i izbrisati tragove povijesnih trauma i poraza u ove tri zemlje.

To što su Grci, Portugalci, a pogotovu Španjolci golim šakama rušili diktatore i uspostavljali demokraciju, bez europskih novaca i podrške bilo bi nedovoljno, i vrlo je vjerojatno da bi se uskoro dogodio negativni preokret…

Porazi koje su ove zemlje uložile u projekt ujedinjenja u svakom su pogledu oplemenili Europu. Ali te poraze ne treba zaboravljati, isto kao što Amerika ili Sovjetski Savez nisu zaboravljali, ili ne zaboravljaju, svoje pobjede. Važno je poznavati legendu o ujedinjenju. Važno je pamtiti razloge koji su tome vodili, jer kada se ti razlozi počnu zaboravljati, zajednica se, očekivano, počinje raspadati.

A onda je 1992. u Maastrichtu Europska ekonomska zajednica prerasla u Europsku uniju, koja bi, opet, trebala postati Europska Unija (pa ju ja tako i pišem: Europska Unija, u nadi da bi pravopis mogao pomoći pozitivnom povijesnom procesu). Za De Gaullea to bi trebala biti Europa nacija, Nijemci su, kao iskonski federalisti, sanjali o europskoj federaciji. Oboje je delikatan politički, kulturni i civilizacijski projekt.

Tri godine kasnije članovi Unije postaju Austrija, Švedska i Finska. Ulazak Austrijanaca i Finaca mogao se odviti samo nakon propasti Sovjetskog Saveza. Oni su u Uniju ušli onako kako će poslije ulaziti zemlje istočne, postkomunističke Europe, jer se pobjednički imperij iz Drugoga svjetskog rata u međuvremenu – raspao. Ali raspad Sovjetskog Saveza nipošto ne znači raspad ili poraz Rusije. To bi, valjda, i danas trebalo imati na umu.

Na kraju Drugoga svjetskog rata kada je Europa počela izgrađivati svoj današnji subjektivitet iz ratne pobjede rodila su se dva velika pobjednička imperija: američki, koji je, istina, ostao s druge strane oceana, ali je ovladao polovinom svijeta, i sovjetski, koji je oslobađajući Europu od najvećeg zla koje ju je moglo zateći, od nacizma i fašizma, usput progutao pola Europe.

Osim što je europski istok podložio svojoj imperijalnoj volji i idelogiji, Austriju je ucijenio i zatočio, Finsku ograničio u njezinom suverenitetu, okružio Berlin i stupio na pola koraka od Rima i Pariza.

U krivu ste ako vam se čini da rasiste ne treba pitati za podrijetlo. Oni, naime, nemaju pravo na babu Srpkinju ili na tetku muslimanku. I rasizam, naime, na nešto obavezuje

Poraženi su, vodeći računa o različitim modalitetima vlastitih poraza, pažljivi prema traumi onoga drugog, u takvim uvjetima započeli taj veličanstveni projekt europskog ujedinjenja. Ako od te zajednice obzirnih gubitnika na kraju više ne bude ništa, ako Europa postrada i raspadne se jer je zaboravila od čega je stvarana, svejedno će to biti najčovječniji politički akt u povijesti, apsolutni vrhunac jedne civilizacije.

Eto zato prijezir prema Geertu Wildersu, tom poluazijatskom ološu…

U krivu ste ako vam se čini da rasiste ne treba pitati za podrijetlo. Oni, naime, nemaju pravo na babu Srpkinju ili na tetku muslimanku. I rasizam, naime, na nešto obavezuje.

(Prenosimo s autorova portala).

Još tekstova ovog autora:

  • Muškarci koji razgovaraju s lubenicama
  • Bolesno je ljude maltretirati zbog onoga o čemu maštaju
  • Poetika prevare: natječaj koji je trajao cijelu jednu sekundu
  • Bez HRT-a cijela Hrvatska pretvorila bi se u HRT
  • Elizabeta II kosmičko je Zrće, Zlatni rat i Dubrovnik
  • Život u režiji međugorskog vidioca, policije i huligana
  • Jedan zagrebački putopis: Hrelić
  • Emmanuel Macron ili zašto na izborima u Francuskoj pobjeđuje uvijek Marseljeza
  • Ivica Osim: “Pa da se i vi sjetite da sam se rodio u Sarajevu”
  • Korisno je šutjeti o onom što je očigledno

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: OSVRT Tagged With: .Winston Churchill, Berlin, Çavuşoğlu, Charles de Gaulle, Europa, Europska unija, Finska, Francuska, Frauke Petry, Geert Wilders, Georges Pompidou, Grčka, Hitler, Italija, Jeremy Rifkin, Luksemburg, Marine Le Pen, Miljenko Jergović, Nizozemska, Njemačka, Sovjetski Savez, Švedska, Velika Britanija

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

PROČITAJTE U TJEDNIKU NOVOSTI:

  1. Čas autonomije

    Čas autonomije

    zoran-daskalovic
  2. Posvađani blizanci

    Posvađani blizanci

    marinko-culic
  3. Emil Matešić: I Haški tribunal može biti umjetničko nadahnuće

    Emil Matešić: I Haški tribunal može biti...

    ana-grbac

Novosti | Arhiva

Drago Pilsel Argentinski roman

Partnerska organizacija:

SNV

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJA:

novosti Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2022 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT