Damir Grubiša
Vladimir Putin je, nema dvojbe, prešao svoj Rubikon. Odlučio se na riskantan potez, vojnu agresiju na susjednu Ukrajinu. Racionalnom analizom moglo se pretpostaviti da će Putin, vidjevši neodlučnost i nesposobnost Zapada da provede u život dogovore iz Minska 2, podržati indipendentističke tvorevine u Donbasu, autonomne republike Donjeck i Lugansk.
Međutim, on je krenuo dalje i preko očekivanja upustio se u ono, što je bio vojno-politički cilj Amerikanaca u ratovima u Afganistanu i Iraku, a to je regime change – promjena režima.
Amerikanci su na tom planu doživjeli poraz, iako raspolažu najmoćnijom ratnom mašinerijom na svijetu. I Sovjeti su prije toga doživjeli poraz u Afganistanu. Putinova Rusija će možda uspjeti u svojoj namjeri da izazove promjenu režima u Ukrajini ali oko toga da natjera Ukrajince na ”neutralnost”, što znači da odustanu od članstva u NATO-u, tek ćemo pisati jer je to odvojena tema.
Nacionalistički režim Vladimira Zelenskoga bit će, vjerojatno, zamijenjen okupacijskim snagama, ali ni Sovjeti nisu uspjeli u nametanju svoje volje vojnim intervencijama ni Mađarskoj ni Poljskoj, u pedesetim i šezdesetim godinama prošlog stoljeća.
Ovaj će rat rezultirati tisućama, desetinama tisuća, a možda i stotinama tisuća mrtvih, i povijesna odgovornost za buduće masakre leži na Vladimiru Putinu i njegovoj oligarhijskoj kamarili.
Na dugu stazu Vladimir Putin je apsolutni gubitnik sulude, iracionalne geste koju je poduzeo u Ukrajini, dovodeći rat ponovo u Europu. Na kraju će se njegove odluke i djela okrenuti protiv njega samoga, samo je pitanje vremena kada će se to dogoditi.
Vladimir Putin je, nema dvojbe, prešao svoj Rubikon, odlučio se na riskantan potez, vojnu agresiju na susjednu Ukrajinu. Racionalnom analizom moglo se pretpostaviti da će Putin samo vojno podržati indipendentističke tvorevine u Donbasu, autonomne republike Donjeck i Lugansk
Na kratku stazu, ovaj rat će odnijeti brojne žrtve među vojnicima i civilima i cijeli svijet će se naći uključen u ovaj sukob i suočiti se s njegovim posljedicama.
U ovom trenutku najvažnije je prekinuti ratne operacije i nametnuti mir. Nažalost, to ne mogu učiniti ni Ukrajina ni njeni saveznici ni Rusija.
Mogli bi to učiniti samo oni, u čijem opisu poslova stoji sprječavanje rata i nametanje mira, a to su Ujedinjene nacije. Apstraktno, ali logički gledano, ovo bi bio trenutak za UN-ove plave kacige, za jedan jaki kontingent koji će biti upućen u Ukrajinu da razdvoji ratujuće strane i spriječi još veće masakre.
Ali Ujedinjene nacije su po svojoj strukturi relikt Drugog svjetskog rata, osuđene na impotenciju anakronim sastavom Vijeća sigurnosti i funkcioniranjem veta, što znači da Plave kacige mogu biti poslane, na primjer, u Jugoslaviju ili u Ruandu, ali nikako ne na frontu gdje se sučeljavaju velike sile.
OESS koji je trebao monitorirati provođenje sporazuma Minsk 2 također je impotentan, jer ga glavni igrači takvim čine.
NATO je taj koji je i zakuhao ovu situaciju upornim inzistiranjem da se proširi do samih granica Rusije, otvoreno identificirajući Rusiju kao neprijatelja.
Europska unija je uspješno prebrodila svoju COVID krizu lansiranjem masovnog programa rekonstrukcije za buduće generacije, ali nije izgradila nikakve mehanizme ni jedinstvene vanjske niti sigurnosne politike.
Nesvrstanih više nema na svjetskoj pozornici, jer je ideološka pobjeda Zapada (koja će se pokazati Pirovom pobjedom, kao i u ovom slučaju) dovela do njihova rastakanja i relegiranja u ropotarnicu povijesti.
Tko još preostaje a koji bi mogao odigrati u ovoj konfuziji globalnog kaosa neku konstruktivnu ulogu, namećući mir kroz diplomatsko, a ne vojno rješenje?
U ovom trenutku, samo jedan međunarodni faktor ima potrebni autoritet za posredovanje i poduzimanje diplomatske inicijative da se ruska agresija prekine, da strane u sukobu sjednu za pregovarački stol i da se, konačno, aktiviraju međunarodni mehanizmi za ”proizvodnju mira”.
A to je papa Franjo i njegovo mirotvorstvo. Ovaj Papa je uzeo k srcu riječi jednog velikog kršćanskog humanista, Erazma Roterdamskog, koji je postavio fundamentalno pitanje: Može li biti pravednog rata? Može li nasilje biti opravdano?
U ovom trenutku, samo jedan međunarodni faktor ima potrebni autoritet za posredovanje i poduzimanje diplomatske inicijative da se ruska agresija prekine, da strane u sukobu sjednu za pregovarački stol i da se, konačno, aktiviraju međunarodni mehanizmi za ”proizvodnju mira”, a to je – papa Bergoglio
U ovom slučaju, sve strane imaju svoju odgovornost, ali svakako najveću krivnju za ovaj rat snosi onaj koji je prešao s riječi na djela, a to je Vladimir Putin i Rusija. Ali bez Rusije nema ni rješenja, kao što ne može biti mira ni bez Kine na drugoj strani svijeta.
”Rat žele oni, koji ga ne poznaju”, kaže Erazmo Roterdamski u svojoj ”Tužbalici boginje mira” (Querela Pacis) i u svojim ”Adagia” (Mudre izreke). Jedino Papina diplomacija može u ovom trenutku djelovati kao katalizator koji će pobuditi na djelovanje umrtvljene mehanizme proizvodnje mira.
Ali, da bi se stvorio mir i otklonio rat, potrebno je da se mnogi akteri odreknu svojih ciljeva da podvrgnu drugoga svojoj volji. Svi moraju učiniti korak natrag da bi sačuvali živote onih nevinih koji uvijek prvi stradaju.
Zato je potrebna mudrost, strpljenje, inteligencija, upornost i mnogo, mnogo dobre volje. Papa Bergoglio može, u ovom trenutku, djelovati kao savjest čovječanstva, može pozvati svoje homologe drugih konfesija i pokrenuti ekumensku akciju mira koja će nadići strane u sukobu.
To je od pape očekivao, svojevremeno, i Erazmo Roterdamski, da se izdigne iznad partikularnih interesa svoje konfesije i da sačuva čovječanstvo od ratnih stradanja, pa je zato bio čak i protiv rata s Turcima.
Možda je to jedina šansa da se kroz mirotvorno djelovanje svjetskih religija – kršćanstva zapadnog i istočnog, islama, budizma i ostalih religija svijet vrati s ratne staze na stazu mira.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Kako najbolje pomoći Ukrajini – i Ukrajincima?
- Kompozitor Musorgski i kraj Drugog svjetskog mira
- Crni val koji prijeti Italiji
- Talijanska braćo, Giorgia Meloni i avet ur-fašizma
- Diktatura naftnih kartela: velika pljačka europskih građana
- Političari kakve, očito, zaslužujemo
- Finska premijerka Sanna Marin: hm, ta nova politička kasta
- Tri hrvatska europska uspjeha i njihovo naličje
- Gdje je nestala retorika mira za Ukrajinu?
- Što hitnija europeizacija Ukrajine
