Bez obzira kako završilo saslušanje hrvatske kandidatkinje Dubravke Šuice za članicu Europske komisije, ostaje gorak okus u ustima hrvatske javnosti. Toliko se prašine diglo ne zbog tričavih par milijuna koliko, izgleda, vrijedi njezina imovina, već zbog činjenice da je Vlada, a na njenom čelu premijer, stala u njenu obranu i napala medije i jednu nevladinu organizaciju – Gong – odbijajući da objelodani tražene imovinske podatke o svojoj izabranici.
Na taj način hrvatska Vlada postupila je suprotno drugim vladama zemalja članica Europske unije, koje nisu indignirano podigle obrambeni zid oko njihovih kandidata kada su se našli na vjetrometini kritike.
Bez obzira kako završilo saslušanje hrvatske kandidatkinje Dubravke Šuice za članicu Europske komisije, ostaje gorak okus u ustima hrvatske javnosti. Toliko se prašine diglo ne zbog tričavih par milijuna, koliko, izgleda, vrijedi njezina imovina, već zbog činjenice da je Vlada, a na njenom čelu premijer, stala u njenu obranu i napala medije i jednu nevladinu organizaciju – Gong – odbijajući da objelodani tražene imovinske podatke o svojoj izabranici. Na taj način hrvatska Vlada postupila je suprotno drugim vladama zemalja članica Europske unije, koje nisu indignirano podigle obrambeni zid oko njihovih kandidata kada su se našli na vjetrometini kritike
Pogledajmo te slučajeve: propala su, bez mogućnosti priziva, dva kandidata za novi sastav Europske komisije, a treća kandidatkinja se još koprca. U prvom slučaju Rovana Plumb, rumunjska kandidatkinja za povjerenicu za promet, ocijenjena je kao ”osoba visokog rizika za moguće optužbe za sukob interesa”.
Tako je ocijenila Komisija za pravna pitanja Europskog parlamenta (tzv. Juri) većinom glasova. Ništa nije pomogla njezina samoobrana, kao ni žalopojke rumunjske vlade koja ju je branila argumentacijom da u svojoj zemlji nije suđena za malverzacije koje Komisiji izgledaju ”sumnjive”.
Kako je to prvi put u povijesti Europske unije da Juri ima glas u ocjenjivanju kandidata koji se tek trebaju pojaviti na saslušanju pred Europskim parlamentom, rumunjska je vlada prigovorila da ”ne” ove Komisije ne može biti definitivan, a nije jasno ni da li vlade čiji se kandidat odbije moraju predsjednici Komisije – selektoru tima – ponuditi ime novog kandidata.
Rovana Plumb, bivša ministrica rada i okoliša, članica je rumunjske Socijaldemokratske partije i bliska suradnica Liviua Dragnea, lidera rumunjskih socijaldemokrata, koji je morao dati ostavku na mjesto predsjednika parlamenta jer je osuđen na kaznu od tri i pol godine zbog korupcije. Plumb se našla pred optužbom da je podigla dva zajma u ukupnoj vrijednosti od milijun eura, što nije obrazložila u prijavi svoje imovine Europskom parlamentu. Upitna je i jedna njezina donacija vlastitoj partiji novcem koji je posuđen od jednog vlasnika turističkog poduzeća, a koji nikada nije vraćen.
Drugi slučaj odbijenog kandidata je slučaj Laszla Trocsanyija, do ovoga ljeta Orbanova ministra pravosuđa. Njega su optužili mađarski mediji, a protiv njega je pokrenuta i zbog toga što je njegov odvjetnički ured obavljao neke poslove za Orbanovu vladu (i, naravno, to masno naplatio).
Goulard je optužena – opet su tu krivi ”psi čuvari” demokracije – mediji i nevladine udruge, ali se umiješao i Olaf, Europski ured za borbu protiv korupcije, jer je navodno kao zastupnica Europskog parlamenta zaposlila jednog asistenta bez redovnog ugovora. A tu je i honorar za konzultantske usluge od preko 10.000 eura mjesečno za jedan američki think tank
Osim toga optužuju ga – opet ti mediji i nevladine udruge – da je omogućio ruskim tajkunima koji su bili optuženi za krijumčarenje oružja da izbjegnu zahtjev za ekstradicijom u SAD. A da se ne govori o tome da je baš on autor zakona koji su došli pod udar Europske unije i dovele Mađarsku na rub sankcija. A baš je on, porema Orbanovom prijedlogu, trebao preuzeti resor proširenja!
Treći je slučaj Macronove izabranice Sylvie Goulard, koja je dezignirana za europsku povjerenicu za industriju, još jedan ključni sektor Europske unije, upravo sada kada je europska industrija pod napadom američkog predsjednika Trumpa koji nameće ogromne carine Europskoj uniji, od kojih će pak, paradoksalno, najviše stradati talijanski poljoprivredni proizvodi – maslinovo ulje, rajčica, vino i špageti.
Goulard je optužena – opet su tu krivi ”psi čuvari” demokracije – mediji i nevladine udruge, ali se umiješao i Olaf, Europski ured za borbu protiv korupcije, jer je navodno kao zastupnica Europskog parlamenta zaposlila jednog asistenta bez redovnog ugovora. A tu je i honorar za konzultantske usluge od preko 10.000 eura mjesečno za jedan američki think tank. A baš bi se njen resor trebao baviti cybersecurityjem, obranom i politikom prema svemiru!
I to je ocijenjeno kao potencijalni sukob interesa. Naravno da je Francuska graknula, tako da je glasnogovornik Europskog parlamenta Jaume Dutch morao pojasniti da ”dezignirani kandidati nisu u stanju obavljati svoje dužnosti u skladu sa osnivačkim ugovorima i kodeksom ponašanja dužnosnika EU”.
Na sve to reagirao je, politički lukavo, jedino Viktor Orban, koji je umjesto Trocsanyija odmah predložio jednu umjereniju figuru diplomatskog profila, šefa mađarske misije u EU Olivera Varhelyja.
Zahvaljujući upornosti medija i nevladinih organizacija na čelu s Gongom, hrvatska se javnost ima mogućnost zgražati nad pripadnicom novokomponirane političke elite i konstatirati, zahvaljujući upravo našim ”psima čuvarima demokracije”, da se hrvatska demokracija već premetnula u plutokraciju, vlast bogatih. Bogatih i bahatih. I nažalost preostaje nam jedino da se nadamo da u Bruxellesu i Strasbourgu nema nekoga tko bi, kao kod nas, htio ”zaustaviti Reuters”
Nasuprot tomu, i Bukurešt i Pariz inzistiraju da se o njihovim prijedlozima izjasni Europski parlament, uz rizik ponavljanja one iste sramote kada je Berlusconijev prijedlog za talijanskog povjerenika svojevremeno neslavno propao u saslušanju pred Europskim parlamentom.
A što to znači za nas u Hrvatskoj? U odnosu na neobjašnjeno brzo bogaćenje Dubravke Šuice, Plenkovićeve kandidatkinje, i tendenciju zataškavanja svih pitanja o porijeklu te imovine u hrvatskoj javnosti ti su slučajevi – mačji kašalj.
Zahvaljujući upornosti medija i nevladinih organizacija na čelu s Gongom, hrvatska se javnost ima mogućnost zgražati nad pripadnicom novokomponirane političke elite i konstatirati, zahvaljujući baš našim ”psima čuvarima demokracije”, da se hrvatska demokracija već premetnula u – plutokraciju, vlast bogatih.
Vlast bogatih i bahatih. Nažalost, preostaje nam jedino da se nadamo da u Bruxellesu i Strasbourgu nema nekoga tko bi, kao kod nas, htio ”zaustaviti Reuters”.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Hrvatski patriotizam Zorana Milanovića
- Revizionizam i negacionizam u Italiji i hrvatski povijesni nehaj
- Imovina kao mjerilo sposobnosti hrvatskih političara
- Kako vjerovati političarima?
- Kako da Milanović vrati dignitet predsjedniku Republike
- Budućeg predsjednika birati u parlamentu ili ne?
- Raspad klijentelističko-koruptivne Hrvatske
- Izbori koji nisu ni slobodni, niti pošteni
- Sraz građanske i podaničke Hrvatske
- Kandidati za predsjednika teže diktatorskim ovlastima
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.