Fant4stična jed1n1ca

Možda niste za njega čuli, ali Kevin Tsujihara šef je studija Warner Bros., kao prvi Amerikanac japanskog podrijetla zadužen za vođenje jednog od bastiona industrije zabave. Tsujihara je ovih dana izjavio kako Warner nema naročitog razloga za radovanje ovogodišnjom ljetnom sezonom. S izuzetkom novog Pobješnjelog Maxa i filma katastrofe San Andreas, ostala izdanja studija bila su utrškom katastrofalna i apokaliptična djela. A to nije bilo neočekivano: film koji je trebao nositi ljetni Warnerov prihod, Batman v. Superman: Zora pravednika Zacha Snydera, prebačen je s prvotnog datuma izlaska 17. srpnja ove godine na premijerno prikazivanje u ožujku sljedeće.

Franšize se uzgajaju, zna Tsujihara, dok upravo smišlja kako će dalje s Maxom i Andreasom. A među franšizama rijetko je koja u proteklih četvrt stoljeća služila studiju tako dobro kao ona o Batmanu. Zora pravednika ima spojiti već započetu novu sagu o Čovjeku Od Čelika s novim pristupom priči o Vitezu Tame – te im pridodati cijeli DC-jev repertoar stripovskih likova u novoj megafranšizi koja bi, očekuju ulagači, popularnošću trebala biti ravna onoj koju vodi Marvel Studios. Zato se ni teoretski ne može dopustiti da film podbaci. Dugoročni uspjeh i Warnera i DC-jeva brenda suštinski ovisi o tome koliko će vedro ova Zora svanuti.

Tako to rade ozbiljni studiji. Osakate učinak jedne svoje kompletne sezone kako bi zajamčili uspjeh svog intelektualnog vlasništva kroz sljedeće desetljeće.

Uz Warner i Disney/Marvel, poslom snimanja franšiznih ekranizacija stripova bavi se i studio 20^th Century-Fox. Fox polaže prava na dva ogranka intelektualnog vlasništva Marvela: na X-Mene, koje već desetljeće i pol vodi Lauren Shuler Donner – i koji su, uz sve uspone i padove, dogurali do ukupno sedam objavljenih naslova, uz dva u aktivnoj pripremi – te na Fantastičnu četvorku, koju prema svemu sudeći ne vodi nitko konkretan.

Fantastična četvorka pritom nije nebitan dio Marvelove baštine: naprotiv, Reed Richards, Ben “The Thing” Grimm, te bratac Johnny i sestrica Sue Storm opće su poznati kao Prva obitelj Marvela. Da, koncept četvorke sastavljene od vrhunskog znanstvenika koji je pritom izuzetno rastezljiv, dobrodušnog plavookog grmalja sazdanog od kamenja, oku ugodne plavuše koja se oku može potpuno prikriti i još koristiti moćima jačim od telekinetičkih, te zgođušnog dečka koji može u isti mah i letjeti i gorjeti – pa, to nije koncept koji bi djelovao kao pretvrd orah za adaptiranje u komercijalni film. To djeluje kao pojam komercijalnog filma, pobogu.

Priča o tome kako se Fox domogao prava na ekraniziranje Fantastične četvorke i pripadajućih joj likova poput Silver Surfera i Galactusa, te što je kroz četiri dosad snimljena filma učinio s njima, poučna je storija o tome kako zlatna jaja neće doći sama od sebe čak ni kad se čini da posjedujete njihovu koku nesilicu.

Početkom devedesetih, u vrijeme kad je Marvel bio jedva zanimljiv kao filmski predložak, prava na Fantastičnu četvorku domogla se njemačka kuća Constantin Film, tada razmjerno uspješan producent filmova poput Beskrajne priče i Imena ruže. Constantinu je bilo ispod časti pačati se s tako infantilnim materijalom, naravno, pa je prava na film ustupio kući Rogera Cormana, onog bestidnog proizvođača C i D smeća ispod čijih su skuta nekako uspjeli izviriti talenti poput Scorsesea i Camerona. Cormanova Fantastična četvorka iz 1994. nikad nije ugledala svjetlo dana, doduše: sva prava na nju otkupio je Fox, te promptno stavio film u ladicu i izgubio ključ.

Dalekovidan potez, na prvi pogled. Pronađite rane ekranizacije Marvelovih superjunaka, kao što je Kapetan Amerika s Reljom Bašićem, pa ćete vidjeti kako je i ova glupost vjerojatno izgledala. Punih pola desetljeća prije nego što će Marvelovi superjunaci zapaliti multiplekse Spider-manom Sama Raimija i X-Menima Bryana Singera, u doba kad su jedino DC/Warnerov Batman i, donekle, Superman bili dokazano uspješne franšize, Fox je stekao prava na važan segment Marvelova intelektualnog vlasništva kroz pogodbu s relativno minornim europskim igračem. Samo je jedan uvjet trebalo ispoštovati kako se prava na Prvu obitelj ne bi vratila Marvelu – tad još ne produkcijskoj, nego stripovskoj kući: svakih deset godina staviti jedan film u produkciju.

I tako je 2004. u produkciju stavljena nova Fantastična četvorka. Ispostavilo se da je riječ o filmu koji nit’ smrdi, nit’ miriši, simpatičnoj razbibrizi koja se nije udaljila od stripovskog predloška ni radnjom ni tonalitetom. Redatelj Tim Story bio je jedan od rijetkih Afroamerikanaca kojima je kroz povijest bilo dopušteno poigrati se u pješčaniku punom omiljenih igračaka nacije, te nije naročito izgubio obraz ni kad je nekoliko godina potom snimio nastavak s prvom ozbiljnom pojavom Silver Surfera, najromantičnijeg Marvelova junaka, na velikom ekranu.

Bili su to dani prije dolaska Marvelova kinematskog svemira: nastavak pustolovina ekipe iz zgrade Baxter željno se iščekivao, i nitko se nije pretjerano uzrujavao ni zbog tako politički nekorektnih poteza poput angažiranja jedne Latinoamerikanke da glumi plavušu s plavim kontaktnim lećama – jer je Jessica Alba, prema riječima jednog uvaženog američkog kolege, u ulozi Sue Storm izgledala kao “najzgodnija pornozvijezda koja nikada nije snimila pornić”.

To su bili ti dosezi intelektualnog kapaciteta članova FIPRESCI-ja.

A to su, kako se ispostavilo, bili i krajnji dosezi Foxovih nastojanja na baktanju oko Fantastične četvorke. Storyjevi filmovi, manjkavi koliko god da su bili, nisu bili ni omraženi ni neuspješni, ali studiju se nije dalo više trapiti s njima. Dok je Nolanov Batman harao blagajnama, sve su nade bile položene u X-Mene, da bi se Fantastičnoj četvorci Fox ponovno posvetio kad su ga ljudi iz odjela za autorska prava obavijestili da iz Constantina zovu o nekakvom desetogodišnjem roku.

Kome dati da to napiše? Kome da to režira? Nije lako biti producent studija Fox opterećen takvim brigama oko franšize koju nitko ne vodi, a na čijem zadržavanju svi dioničari inzistiraju, dok radije provodite vijeme na jahti punoj najzgodnijih pornozvijezda koje možda jesu, a možda i nisu, koga briga dok ima kokaina. Naći ćemo redatelja, Marvelu to uvijek uspije!

Trajalo je to neko vrijeme. Prije redatelja, plejade glumaca u rasponu od dobitnika Oscara (Adrien Brody!) do najpoželjnijih starleta planeta (Margot Robbie!) razmatrane su za uloge članova Prve obitelji. Posao pisanja, nakon mnogih pokušaja, dodijeljen je Simonu Kinbergu, veteranu Foxova rada na franšizi X-Men i jedinom potpisniku scenarija za Dane buduće prošlosti, film čija se puna briljantnost otkrila tek u nedavno objavljenom Rogue Cutu. A kad je posao režiranja povjeren Joshu Tranku, mladom talentu odgovornom za uspješni neovisni film Chronicle iz 2012., umnogome sličan premisi Fantastične četvorke, činilo se da su se svi djelići slagalice uspjeha složili kako treba.

Trank je uskoro izašao u javnost s pristupom: fizičke promjene članova četvorke u novom će filmu biti prikazane na način nadahnut radom Davida Cronenberga iz rane faze karijere, pune takozvanog tjelesnog horora. Glumački će ansambl biti raznovrsniji nego ikada dosad. Reed će biti Miles Teller, momak mekih obrisa tijela koji je preživio Ritam ludila, pa će i ovo. Bena tumači Jamie Bell, koji je u mocap odijelu već bio Tintin, pa će lako biti i Thing-Thing. Johnny Storm ne samo da će gorjeti, nego biti i politički prenekorektno garav u liku Michaela B. Jordana, veterana Chroniclea. A njegovu će sestru, posve neočekivano, glumiti bljedunjava karakterna glumica Kate Mara, sestra znamenitije Rooney, obdarena plavom perikom, ali ne i plavim lećama.

Ambiciozno? Svakako. Publika voli kad se materijalu koji voli pristupa ambiciozno. Nakon što je Fox objavio prvi foršpan filma na svom YouTube kanalu, postigao je najveću gledanost u povijesti, veću nego ijedna najava za ijedan film iz franšize X-Men.

Zatim su stigle glasine.

Pričalo se da nešto s filmom nije u redu, da Trankov pristup prije odgovara Interstellaru nego nečemu što je najstripovskija zamisliva razbibriga, da nešto s filmom nije u redu. Ali, hej, to se pričalo u doba kad se očekivalo da Jurski svijet bude najveći podbačaj sezone, a gledajte sada, T. rex, mozasaur i raptor Blue u kutu lijevo traže od Universala udio u talu od milijarde i pol.

Sve su opcije još bile na stolu sve dok Fox nije uveo apsolutni svjetski moratorij na kritike sve do dana otvaranja filma, uoči kojeg se Josh Trank ogradio od djela koje je potpisao kad je na Twitteru objavio: “Prije godinu dana imao sam fantastičnu verziju ovoga. I dobila bi sjajne recenzije. Vjerojatno je nikada nećete vidjeti. To je stvarnost ipak.” Ovo potonje, bez zareza.

Što bi tek trebao reći Chris Weitz, čiji je pomno domišljeni Zlatni kompas osam godina prije bio nemilosrdno upropašten od strane studija New Line?

Katastrofa koja se razvila u dva tjedna od premijere Fant4stične četvorke iz dana u dan poprima nove dimenzije. Kako se ispostavlja, uz Kinberga su na scenariju radili još mnogi, čiji doprinos nije vidljiv ni iz jednog kadra filma. Trank je doista snimio mnogo više materijala, vidljivog iz najava, nevidljivog u samome ultrakratkom, sat i pol dugom nazovi-filmu.

Jer to što na kraju imamo na ekranima multipleksa i nije film. To je, možda, tek enta ekranizacija nastanka jednog superjunačkog ansambla, uz malošto više. Prvih sat vremena Reed i družina troše na izradu stroja za teleportiranje: javnost će ih odbacivati, uključujući i profesore koji ne bi bili takve gnjide prema njima da scenarij to od njih ne traži, ali znanstvenici iz Instituta Baxter pružit će im svu potrebnu podršku. Jer, znate, u ovoj su inačici članovi Prve obitelji tek tinejdžeri – pametni klinci kojima je samo trebalo pružiti priliku. Makar ih tinejdžeri ne glume.

I tako potrošimo taj sat na teleportiranje na drugi planet, neobjašnjivo bitan za spas našega, koji će ovoj družini dati stubokom različite supermoći na jednako neobjašnjiv način kao i kozmička energija iz stripa. Dobro, malo smo različiti u pristupu, ali barem smo postavili svu silu dramaturških silnica za razvoj likova u drugom dijelu priče, zar ne?

Ne. Kako se ispostavlja, Trank nikad nije imao taj drugi dio priče. Sve što film postavlja, film nikad ne razrješuje: završnih pola sata Fant4stične četvorke tako je karakterno neutemeljen, tako dramaturški neosviješten povratak najcrnjim tropima superjunačkog filma iz doba C i D smeća da je Fox slobodno mogao iz ladice izvaditi posljednjih nekoliko rola onog Cormanovog iscjetka i prištediti si trud. I ne, dosnimljeni simpatičan svršetak se ne računa, jer je praktički doslovce prekopiran iz koliko ovoljetne Vladavine Ultrona.

âm je film, tako, ovdje posve zasjenjen razlozima iz kojih je nastao i načinom na koji je propao. Naravno, Fox je već neodređeno najavio rad na nastavku – koji bi mogao ispasti negrozan, ako se možemo voditi primjerom napretka Marvel Studiosa između prve i druge faze Kapetana Amerike, konkretno. Ali s najgorim odazivom kritike u povijesti ekranizacija stripa (ovo je daleko najomraženiji film u žanru dosad, omraženiji i od Batmana i Robina), sa zaradom koja je uspjela podbaciti i najcrnje prognoze, i reputacijom gorom od gonoreje, zašto bi itko ikada opet snimio film o Fantastičnoj četvorki s ovim ulaznim elementima?

Nadam se da ništa slično nećemo više vidjeti. Fox ima dobro vođenu Marvelovu franšizu u X-Menima: Marvel je ionako ljut na sve koji umjesto njega imaju prava na neko njegovo vlasništvo, te se proteklih godina vrlo umješno domogao likova poput Daredevila, Punishera i, praktički, Spider-Mana (kojeg je Sony uspio upropastiti stručnije nego Fox, uzimajući sve u obzir). Moguće je da dođe do nekakvog prebijanja: moguće je da Kevin Feige i ekipa dobiju prava na Reeda, The Thinga, Sue, Johnnyja i Victora von Dooma – najvećeg negativca Marvelova svemira kao takvog! – u zamjenu za, ne znam, davanje prava Foxu na stvaranje televizijske serije posvećene premnogim mutantima iz X-Mena na koje imaju prava. Moguće je.

Što god bilo, kako god završilo, priči o Fantastičnoj četvorki u ovom obliku, s ovim vodstvom, bilo bi bolje stati nakraj iz pukog milosrđa. A svima koji su sudjelovali u njoj, uključujući Josha Tranka – u dogledno vrijeme najistaknutijeg stanovnika magareće klupe Hollywooda – bilo bi najpametnije izvući pouke o onome što odlikaše, odnosno dobitnike zasluženih jedinica, dijeli od solidne četvorke.

Još tekstova ovog autora:

• Preveliki da propadnu
• Kralj. Blijedi Kralj.
• Exsultate justi
• Sila se nudi
• Za Lisu
• Exsultate justi
• Uzurpiranje revolucije
• Kralj. Blijedi Kralj.
• Važno je imati žicu
• Grimizna glina

» Svi tekstovi ovog autora