Fiksacijom protiv djece

Po dobrom starom provjerenom receptu sve kreće kada se Željki Markić navodno krenu javljati zgroženi građani. Velika Željka Markić promptno reagira na vapaj ”svog” naroda na koji se tako rado poziva i koji tako odlučno zastupa iako je na parlamentarnim izborima 2015. Projekt Domovina, politički projekt udruge ”U ime obitelji” osvojio tek 1,49 posto.

U subotu 15. veljače su Željka Markić, Vice Batarelo i Igor Peternel održali konferencijuza novinare na kojoj su pogađate, naravno, najavili osnivanje građanske inicijative.

Opet.

Ovog puta zbog odluke Ustavnog suda vezane uz Zakon o udomiteljstvu. Nije da njima smeta ta odluka ili da bi oni imali nešto protiv, na čisto ideološkoj razini, nego eto, navodno je narod zgrožen.

Dobrobit djeteta jest izvaninstitucionalno udomljavanje u obitelj koja im može pružiti stabilnost, brigu, ljubav i pažnju bez obzira na to čine li tu obitelj strejt ili gej ljudi, Hrvati, Srbi, Mađari, vjernici, ateisti…

Osim toga, smatraju kako Ustavni sud ne postupa u skladui sa svojim ovlastima, a ionako se radi, kako je kazao Batarelo o ”nazadnoj i opasnoj instituciji” te ”sramoti hrvatske države” koja bi trebala slušati što kaže narod, namjesto da valjda služi svojoj realnoj svrsi – usklađenosti zakona i tijela vlasti s Ustavom RH.

Pa hajmo redom iako reda očito nema jer su ovakve izjave ništa drugo nego najperfidnije podjarivanje pravne države.

Sve počinje željom dvojice muškaraca u životnom partnerstvu da udome dijete. Nakon što Centar odbacuje njihov zahtijev bez razmatranja, zato što u Zakonu o udomiteljstvu životni partneri nisu navedeni kao mogući udomitelji, odnosno da čitamo između redaka, zato što su gej, ova dvojica muškaraca obraćaju se višim pravnim instancama.

Upravni sud presuđuje da ovaj istospolni par ne bi smio biti diskriminiran u svom zahtjevu i vraća slučaj Centru na ponovno razmatranje. Unatoč presudi Upravnog suda, Centar ponovo, bez ulaženja u meritum, odbacuje zahtjev pozivajući se na Zakon o udomiteljstvu u kojem životni partneri nisu navedeni.

Zakon završava na Ustavnom sudu koji donosi logičnu odluku. Naime, Sud prepoznaje da zakon o udomiteljstvu nije diskriminatoran sam po sebi jer ne zabranjuje udomljavanje osobama u životnom partnerstvu, ali može imati diskriminatorne učinke jer osobe u životnom partnerstvu uopće ne spominje, što zakonodavcu daje mogućnost da ga tumači na način da osobe u životnom partnerstvu ne mogu biti udomitelji.

Stoga Ustavni sud dosljedno tumači odluke europskog suda za ljudska prava i Ustava RH i odlučuje da ne treba mijenjati zakon već da sudovi i upravna tijela trebaju norme tumačiti u skladu s višim pravnim propisima (Ustavom RH i međunarodnim dokumentima) i primjenjivati Zakon na način da nema diskriminatorne učinke.

Govoreći o tumačenju u skladom s Ustavom, RH valja imati na umu da ne govorimo o pravima istospolnih parova već da govorimo o pitanju ustavnopravnog načela jednakosti koje vrijedi za sve osobe i načela koje jednako štiti sve osobe bez obzira na njihov status, spol, vjeru, etnicitet, nacionalnost pa i seksualnu orijentaciju.

Da je Željki Markić i Vici Batarelu zbilja stalo do dobrobiti naroda i pravne države možda bi se potrudili pročitati Ustav i Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske u kojima se poprilično jasno navode funkcija i nadležnosti Ustavnog suda. Da su to učinili, onda bi znali da je Ustavni sud u spomenutom slučaju napravio upravo ono što mu je i svrha – donio odluku o suglasnosti zakona s Ustavom i samoj ustavnosti zakona.

Ustavni sud nije tu da, kako tvrdi Batarelo, sluša narod, već da ga štiti. Svakog građana i građanku Republike Hrvatske bez obzira na njihov status, spol, vjeru, etnicitet, nacionalnost, klasu, dob, pa i seksualnu orijentaciju.

Sve počinje željom dvojice muškaraca u životnom partnerstvu da udome dijete. Nakon što Centar odbacuje njihov zahtijev bez razmatranja, zato što u Zakonu o udomiteljstvu životni partneri nisu navedeni kao mogući udomitelji, odnosno da čitamo između redaka, zato što su gej, ova dvojica muškaraca obraćaju se višim pravnim instancama

Kada bi, kako Vice kaže, Ustavni Sud služio da sluša narod, taj narod bi danas sutra mogao odlučiti da primjerice, svi koji nisu Hrvati po nacionalnosti ne mogu udomljavati djecu. Ili, primjerice, svi koji nisu rimokatolici. Ustavni sud je tu upravo da takve stvari spriječi i da nam svima osigura jednakopravnost.

No na stranu bazično nepoznavanje mehanizama pravne države i perfidnih pokušaja podrivanja pravne države pozivanjem na narod za čije zastupanje nisu ovlašteni, a u svrhu ideoloških ciljeva za koje olako optužuju druge pa i Ustavni sud.

Ajmo u samu srž licemjerja. Pitanje dobrobiti djece.

Pozivaju se tako ovi profesionalni osnivatelji građanskih inicijativa na interese djece smatrajući da je odluka Ustavnog suda suprotna interesima djece koja su, kako kaže Markić, povjerena na skrb cijelom društvu i cijeloj državi.

Ne Željka, djeca u domovima koja čekaju udomljenje nisu povjerena na skrb cijelom društvu jer cijelo društvo malo ili nimalo ne skrbi o toj djeci. Djeca u domovima povjerena su da, državi, preciznije institucijama socijalne skrbi.

Iako je u Hrvatskoj gotovo 1.400 djece na skrbi u udomiteljskim obiteljima, preko tisuću djece je još uvijek u sustavu institucionalne skrbi i čeka udomljenje ili posvojenje.

Znamo da je višegodišnji boravak djece u domovima, dakle unutar sustava institucionalne skrbi loš za razvoj djece i da ostavlja posljedice zbog čega jest preporuka djeci bez adekvatne roditeljske skrbi pružiti izvaninstitucionalnu skrb.

Znamo i da djeci treba stabilno socioekonomsko okruženje, ali prije svegaljubav, pažnja i briga te da su za razvoj djece ključni bliski, pozitivni, responzivni i podržavajući odnosi s roditeljima. Za djecu koja nemaju adekvatnu roditeljsku skrb, odnos s udomiteljima. Bili oni strejt ili gej.

Jer za odgoj djece zbilja nije važna seksualna orijentacija roditelja, štoviše, duboko je nastrano seksualnu orijentaciju roditelja postavljati kao kriterij u odgoju djece. Odgoj djece nije seksualni čin.

Ne mogu shvatiti u kojem smo trenutku kao društvo došli do točke da kao kriterij za odgoj djece gledamo seksualnu orijentaciju. Da uopće u prosudbi ljudi gledamo seksualnu orijentaciju kao iole bitnu stavku. Jer to je ono što radimo kada ljude vrednujemo na bazi njihove seksualne orijentacije, svodimo ih na seksualni čin i zanemarujemo pa čak i oduzimamo karakteristike koje ih čine ljudima kakvi jesu, koje ih čine potencijalno dobrim ili lošim udomiteljima.

Ustavni sud nije tu da, kako tvrdi Batarelo, sluša narod, već da ga štiti. Svakog građana i građanku Republike Hrvatske bez obzira na njihov status, spol, vjeru, etnicitet, nacionalnost, klasu, dob, pa i seksualnu orijentaciju

Oduzimati djeci mogućnost udomljenja na bazi seksualne orijentacije udomitelja ne samo da je diskriminatorno i povređuje načelo ravnopravnosti upisano u Ustav RH, već ide protiv dobrobiti djece.

Dobrobit djeteta jest izvaninstitucionalno udomljavanje u obitelj koja im može pružiti stabilnost, brigu, ljubav i pažnju bez obzira na to čine li tu obitelj strejt ili gej ljudi, Hrvati, Srbi, Mađari, vjernici, ateisti…

Raditi dramu oko toga što bi gej parovi mogli udomljavati djecu, samo zato što su gej, zapravo govori o perverznoj fiksaciji na gej osobe onih koji dramu dižu. I to je ono što je u ovoj priči duboko zabrinjavajuće.

Da ste zbog vlastite fiksacije seksualnom orijentacijom i ideološke agende u stanju djeci bez adekvatne roditeljske skrbi u stanju osporiti pravo na udomljenje, pravo na obitelj, pravo na dom izvan institucije.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

 

Još tekstova ovog autora:

• Bojite li se? Nemojmo se prepustiti strahu!
• Jednom k’o ni jednom
• Imati ili biti
• Salonska desnica
• Patrijarhat ubija, ljude i prirodu
• Tko se boji roda još
• U otporu je spas
• Priziva li vas vaša savjest?
• HBK ne izvještava o vatikanskom samitu o pedofiliji
• I muškarci su ljudi

» Svi tekstovi ovog autora