Fra Lukin Sveti Franjo Asiški

Franjo Asički

 4.listopada, blagdan je svetoga Franje Asiškoga (1182.-1226.), jednoga od najvećih i najdražih svetaca Katoličke crkve uopće, koji je svojim vlastitim životom i iz toga proizišlim odnosom prema nadnaravnom i prema ljudima koje je svakodnevno susretao – svejedno kojega oni nacionalnog pripadanja, vjerozakona i svjetonazora bili – kao i svojim odnosom prema okolišu i svemiru, prema biljnome i životinjskome svijetu, uspio ne samo skrenuti pozornost znatiželjnika nego i mijenjati svijet i odnose u njemu.

U sveukupnome svom djelovanju bio je, rekli bismo, čovjek modernoga doba; veliko značenje pridavao je svijetu u kojemu je živio, a samim tim i svijetu u kojemu mi danas živimo, zbog čega ga je papa Ivan Pavao II. 1979. proglasio zaštitnikom ”onih koji promoviraju ekologiju”.

Ne čudi stoga da je na Konvenciji ekologa u Firenci 1931. godine blagdan sv. Franje, 4. listopada, proglašen Svjetskim danom zaštite životinja, kako bi se naglasio ”nepovoljan položaj ugroženih vrsta”. U povodu toga blagdana fratri u mnogim mjestima, pa tako i na zagrebačkome Bundeku, organiziraju blagoslov životinja, posebno blagoslov kućnih ljubimaca.

Iskreno se nadam da će fra Lukina subraća, posebno oni na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, na kojoj je odgojio i obrazovao mnoge generacije vrijednih bosanskih franjevaca, iduće godine u suradnji s Hrvatskim narodnim vijećem BiH organizirati znanstveno-stručni skup u povodu pete obljetnice njegove smrti

Osim toga, sv. Franjo je – a to je danas jako važno istaknuti – želio i uspio potaknuti unutarnju obnovu Rimokatoličke crkve, skrenuti pažnju crkvenih poglavara na početke kršćanstva, na nauk Isusa Nazarećanina, kako bi živjeli prema njemu te vratiti povjerenje vjernika u instituciju Crkve i njezine ljude.

Koliko je sv. Franjo važan za Crkvu pokazuje i današnji papa Franjo, isusovac, koji je uzeo njegovo ime upravo stoga kako bi njegovim imenom simbolizirao svoj pontifikat – unutarnju obnovu mnogim problemima opterećene Crkve.

Osim što je bio čovjek istinske kršćanske vjere, a samo je zapravo tako i mogao mijenjati Crkvu i svijet, upravo onako kako to danas čini i papa Franjo, sv. Franjo je bio promicatelj ekumenizma i, povrh svega, međureligijskog dijaloga.

Radio je na tome u vremenima koja nisu bila za bilo koji dijalog, posebno ne u 13. stoljeću, u razdoblju opsežnih i žestokih križarskih ratova vođenih protiv arapskih osvajača radi očuvanja od muslimanskoga zaposjedanja mjestâ u Svetoj zemlji u kojima je živio i djelovao Isus Nazarećanin. Postoji legenda da se 1219., nakon pada Damiette, mjesta na egipatskoj obali, susreo sa sultanom Malik-al-Kamilom.

Nakon Franjine smrti te su velike vrijednosti na kojima suvremeno čovječanstvo jedino može opstati – unutarnja religijska preobrazba svjetskih religija i prihvaćanje modernoga sekularnog svijeta, ekumenizam i međureligijski dijalog –  nastojali promovirati i u životu provoditi njegova redovnička braća i sestre – franjevci podijeljeni u tri skupine: Mala braća (kakve susrećemo u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini), konventualci i kapucini te sestre franjevke Klarise.

Od 13. stoljeća pa sve do danas, a posebno u Bosni, u koju dođoše 1291. godine započevši svoje djelovanje na njezinome istoku, u mjestu Srebrenica (odatle i ime provincije: Bosna Srebrena), franjevci su, proizlazeći iz naroda koji su pastorizirali, svojim djelovanjem mijenjali od tada pa sve do danas bosanske ne samo duhovne, nego kulturne, društvene i političke obzore.

U sveukupnome svom djelovanju bio je, rekli bismo, čovjek modernoga doba; veliko značenje pridavao je svijetu u kojemu je živio, a samim tim i svijetu u kojemu mi danas živimo, zbog čega ga je papa Ivan Pavao II. 1979. proglasio zaštitnikom ”onih koji promoviraju ekologiju”

Stoga smatram potrebnim istaknuti ovdje one vrijednosti koje su u danoj bosanskoj zbilji promovirali oni bosanski franjevci o kojima u svojoj knjizi ”Sveti  Franjo Asiški – viđenje,  nasljedovanje i štovanje”, izdanoj 2010. u nakladi Franjevačke teologije Sarajevo, u povodu 800 godina nastanka Franjevačkog reda 1209.-2009. govori fra Luka Markešić (1937.-2014.).

U toj vrijednoj i svakome pojedincu, a posebno nebosanskim fratrima korisnoj knjizi, fra Luka prva tri poglavlja posvećuje Franjinoj duhovnosti općenito te posebnoj Franjinoj duhovnosti prisutnoj u životu i djelima bosanskih franjevaca i njihovu odnosu prema svome utemeljitelju, zatim bosanskoj dinastiji Kotromanića, dolasku franjevaca u Bosnu, njihovoj ulozi u evangelizaciji Bosne, njihovome socijalnom radu i dijalogu s drugima, posebno u vremenima Otomanskoga Carstva, Austro-Ugarske Monarhije, Prve i Druge Jugoslavije, u vremenima Nezavisne Države Hrvatske, ali i u vremenima tijekom i nakon rata u Bosni i Hercegovini (1991.-1995.).

Osim toga fra Luka posebnu pozornost posvećuje značenju koje su u Bosni, ali i izvan njezinih granica, imala djela bosanskih franjevaca: Matije Divkovića, Stipana Margitića, Antuna Kneževića, Mate Delivića te Marijana Bogdanovića.

A da bi čitatelji uistinu mogli saznati što su sve bosanski franjevci učinili u Bosni u području evangelizacije, socijalnoga rada te posebice dijaloga, fra Luka donosi posebna poglavlja iz djelâ fra Julijana Jelenića, fra Ignacija Gavrana te fra Tomislava Janka Šagi-Bunića i fra Richarda Rohra. A u tu svrhu može poslužiti i ova njegova knjiga.

Na kraju ovoga kratkog podsjećanja na sv. Franju potrebno je u ovoj prigodi proslave njegova blagdana kazati da je fra Luka ne samo svojim knjigama nego i svojim javnim društvenim angažiranjem, ali i osobnim redovničkim životom (po)nudio jedno sasvim novo razumijevanje sv. Franje i njegove duhovnosti.

Ovom knjigom fra Luka pokazuje da ga ne interesira pisanje bilo kakve sladunjave Franjine biografije, niti uzdizanje sv. Franje u ”neslućene” svetačke nebeske visine, već da želi današnjim naraštajima predstaviti one bosanske franjevce – starije i mlađe – koji su živeći Franjinu duhovnost razbijali i koji i danas razbijaju uskogrudne religijske, konfesionalne i nacionalne okove i okvire stvarajući pri tome prostor u kojem će moći živjeti zajedno s drugima, upravo onako kako to danas čini i papa Franjo.

Fra Luka je cijelim svojim životom i djelom pokazivao i svjedočio na koji način je bilo moguće, odnosno na koji je način moguće i danas svoju duboku vjeru u Boga pretvoriti u služenje čovjeku, u mijenjanje teških ratnih, političkih, društvenih i socijalnih stanja u svijetu i u Bosni i Hercegovini u kojoj je radio i živio, u očuvanje prirodnog okoliša za buduće generacije, zapravo u stvaranje jednoga boljeg svijeta.

Osim što je bio čovjek istinske kršćanske vjere, a samo je zapravo tako i mogao mijenjati Crkvu i svijet, upravo onako kako to danas čini i papa Franjo, sv. Franjo je bio promicatelj ekumenizma i, povrh svega, međureligijskog dijaloga

Sve to fra Luka zorno pokazuje i u ovoj knjizi o sv. Franji i time u cijelosti potvrđuje riječi navedene u podnaslovu knjige: da on u ovome djelu donosi kako svoje vlastito viđenje osoba sv. Franje i sv. Klare i njihovih djela, tako i oblike nasljedovanja i štovanja koje su mu tijekom povijesti iskazivali, ali i danas iskazuju, njegovi nasljedovatelji, posebno iz Reda Manje braće, i to po cijelome svijetu, a posebno u Bosni.

Knjiga se u tom smislu može promatrati i kao kratka povijest Bosne Srebrene, što je u svome nasljedovanju i štovanju sv. Franje stvoriše bosanski franjevci. U tom smislu knjiga će poslužiti kao dobro i za svakoga dobronamjernoga čitatelja korisno štivo.

Iskreno se nadam da će fra Lukina subraća, posebno oni na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, na kojoj je odgojio i obrazovao mnoge generacije vrijednih bosanskih franjevaca, iduće godine u suradnji s Hrvatskim narodnim vijećem BiH organizirati znanstveno-stručni skup u povodu pete obljetnice njegove smrti.

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Enciklika Fratelli tutti za društvo socijalne pravde i mira
• Potpuni krah hrvatskog školskog vjeronauka
• Povratak u život nekadašnjeg teokratskog Osmanskog Carstva
• Važni ispiti koji u Hercegovini čekaju novog biskupa Palića
• Može li bez Bošnjaka biti mira na Balkanu?
• Važne i potrebne poruke reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića
• Što je nama Aja Sofija, a što Erdoğanu?
• Srebrenica nije samo bošnjački, već je i opći problem
• Biskupi se zalažu da na izborima ne uspiju ”crveni vragovi”
• Bosna – ”katolički apsurdistan” don Josipa Vajdnera

» Svi tekstovi ovog autora