Početkom prošlog tjedna, investitor Nenad Bakić i Marijana Puljak, čelnica stranke Pametno, vodili su zanimljivu raspravu o autorstvu dva slogana: ”Umjesto gdje si bio ’91., gdje ćeš biti 2021?“ i ”Umjesto gdje si bio ’91 trebaš pitati gdje će tvoje dijete biti 2031.?“.
Bakić, koji je osnivač udruge koja je pokrenula Croatian Makers ligu i donirala 1200 robota u preko 220 škola s ciljem poticanja interesa djece za STEM zanimanja, upozorava da stranka Pametno koristi iste slogane kao i njegova liga.
Marijana Puljak je u skladu s nazivom svoje stranke iskoristila nabačenu lopticu i u svom odgovoru između ostalog naglasila kako Pametno čak ima i stranicu Hrvatska2031.org te da pogled u budućnost nije ni zaštićen ni zabranjen.
Prijateljska rasprava završena je razmjenom komplimenata, ali recentni događaji samo još jednom potvrđuju da društvo posvećeno budućnosti ipak zahtijeva prije svega utemeljenost na jasnoj i nedvojbenoj prošlosti te stabilnoj sadašnjosti.
Početkom prošlog tjedna, investitor Nenad Bakić i Marijana Puljak, čelnica stranke Pametno, vodili su zanimljivu raspravu o autorstvu dva slogana: ”Umjesto gdje si bio ’91., gdje ćeš biti 2021?“ i ”Umjesto gdje si bio ’91 trebaš pitati gdje će tvoje dijete biti 2031.?“
Uspješnim natjecateljima u Croatian Makers ligi ne može programiranje robota supstituirati jednostavne i lako razumljive odgovore na vječna pitanja dobra i zla, pravde i nepravde, slobode i sužanjstva. Jer ako su ovog ljeta u društvu svojih roditelja stjecajem okolnosti zastali pred novootkrivenim spomenikom Miri Barešiću u Dragama kod Pakoštana sigurno su postavili tipično dječje pitanje: ”Mama, tko je bio taj čovjek?“.
Na isto ili slično pitanje zbunjeni roditelji teško bi našli zadovoljavajući odgovor i u nedalekim Bilicama kod Šibenika, gdje je samo nekoliko tjedana ranije svoj mol s odgovarajućom velebnom pločom dobio i Mile Budak, prvi ustaški ministar bogoštovlja i nastave. Djeca valjda opravdano očekuju da odrasli daju imena ulicama i trgovima, pa čak i molovima, po onima koji su za svojih života činili dobro drugima.
Zbog čega je lokalna vlast u Bilicama za svoj ilegalno izgrađeni mol izabrala ime Mile Budaka, ustaškog ideologa i nespornog ratnog zločinca, a ne ime nekog od pedeset poginulih mještana u partizanskim uniformama u borbama na Sutjesci mogu samo nagađati.
Ali stvarno ne znam suvisli odgovor osnovnoškolcu koji neće dovesti u pitanje njegovo povjerenje u temeljne vrijednosti ljudske civilizacije, koji neće problematizirati sigurnu pobjedu Batmana nad Jokerom, odnosno dobra nad zlom.
U koju kategoriju crno bijelog svijeta će dvanaestogodišnji programer robota svrstati pravomoćno osuđenog ubojicu jugoslavenskog ambasadora u Švedskoj?
Možda ona dvojica ministara i nekoliko saborskih zastupnika koji su bili nazočni otkrivanju spomenika stvarno vjeruju da je postojao svijet u kojem ”dobri dečki“ upadaju u veleposlanstva, ubijaju ambasadore i otimaju avione?
Tihomir Orešković nedavno je ponovio svoju rečenicu prvi puta izrečenu nakon siječanjske saborske rasprave koja je prethodila glasovanju o podršci njegovoj Vladi. Promašeni alibi kojim je htio naglasiti svoju posvećenost reformama i poslu te odmak od ”onih koji stalno govore o ustašama i partizanima“ zapravo je potvrda njegove političke i povijesne nepismenosti
Kako to danas čine samo zločesti bilo bi dobro da ne samo djeci, nego i svima nama objasne kada ubojstvo i otmica postaju dobro djelo koje zaslužuje spomenik, a ne sudski progon i represiju.
Tihomir Orešković nedavno je ponovio svoju rečenicu prvi puta izrečenu nakon siječanjske saborske rasprave koja je prethodila glasovanju o podršci njegovoj Vladi. Promašeni alibi kojim je htio naglasiti svoju posvećenost reformama i poslu te odmak od ”onih koji stalno govore o ustašama i partizanima“ zapravo je potvrda njegove političke i povijesne nepismenosti.
Ukoliko je želio poput Nenada Bakića i Marijane Puljak potaknuti građane Hrvatske na promišljanje o svijetu neposredne budućnosti učinio je to na potpuno pogrešan način stavljajući znak jednakosti između prave i pogrešne strane povijesti.
Trenutni svjetski poredak formiran je 1945. i valjda premijer zna razloge zašto su SAD, Rusija, Kina, Velika Britanija i Francuska stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a, a Njemačka i Japan to nisu.
Hrvatska je u sastavu Jugoslavije bila tretirana kao pobjednička nacija Drugog svjetskog rata sigurno ne zbog onih koji su vojnički posljednji kapitulirali na europskom tlu. Odricanje od statusa pobjednika i nakon toga neminovno prisvajanje gubitničke pozicije logična je posljedica izjednačavanja sudionika ratnog sukoba.
Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman bio je u devedesetim godinama prošlog stoljeća jedini predsjednik neke europske države koji je bio i aktivni sudionik ratnih operacija pokreta otpora fašističkoj tiraniji.
Partizanska brigada ”Braće Radić“ u kojoj je bio zamjenik komesara, odnosno 32. divizija NOVJ-a gdje je obavljao dužnost komesara, tijekom 1944. vodile su žestoke borbe s Petim stajaćim zdrugom Ustaške vojnice pod zapovjedništvom Rafaela Bobana, viteza po kome nosi ime Deveta bojna HOS-a, a čiji su se pripadnici u petak istakli pjesmom i pozdravima u Kninu.
Vječito muljanje prvaka HDZ-a i Mosta s ”osudom svih totalitarnih režima“ umjesto jasnog i nedvosmislenog stava o samoj prirodi NDH politički je ne samo duboko pogrešno nego i protivno opstojnosti naroda i države u čije se interese svakodnevno zaklinju
Pjevajući ustašku budnicu ”Spustila su gusta magla“ koja slavi poglavnika i ustašku vojsku, desetak navodnih pripadnika te jedinice napravilo je manje štete od one koju svojim političkim porukama čine neki drugorazredni hrvatski političari izjednačavanjem pobjednika i poraženih. Jer ratne 1944. Franjo Tuđman i Rafael Boban nisu u Podravini igrali partiju šaha ili domina, a bez obzira na sve revizionističke pokušaje samo je jedan od njih bio na pravoj strani povijesti.
Ako i nakon sedamdeset godina dio hrvatske politike treba ponovo struku za prosuđivanje ne samo povijesnih pozdrava nego čak i događaja onda je očito da je nešto duboko pogrešno u njenom sustavu vrijednosti.
Taj stav čak je ispod nivoa odluka donesenih u Londonu 1980. na Saboru Hrvatskog narodnog vijeća, središnje organizacije hrvatske političke emigracije gdje je i Vjekoslav Vrančić, najbliži Pavelićev suradnik i ustaški ministar, izjavio da je potrebno ”minimalizirati veze hrvatskog naroda s NDH“.
Očito da su neki prespavali protekla desetljeća kada su se i ustaše odricale Ante Pavelića i njegovog ”Za dom, spremni“ zbog nespojivosti istih s bilo kakvom budućnošću.
Vječito muljanje prvaka HDZ-a i Mosta s ”osudom svih totalitarnih režima“ umjesto jasnog i nedvosmislenog stava o samoj prirodi NDH politički je ne samo duboko pogrešno nego i protivno opstojnosti naroda i države u čije se interese svakodnevno zaklinju.
Stari obiteljski albumi puni slika predaka u pogrešnim uniformama mogu biti razlog za privatne frustracije i revizionističke stavove, ali ne i za moderne političke ideje i poruke.
Robota nije bilo kada su Tuđman i Boban međusobno ratovali, ali bojim se da ih u Hrvatskoj neće ni biti dok jedan od njih dvojice zauvijek ne ode u zaborav.
(Prenosimo s portala Telegram.hr).
Još tekstova ovog autora:
- Zašto SDSS i dalje mora s HDZ-om?
- Zašto Ministarstvo vanjskih poslova krivotvori povijest?
- Je li nacionalni interes i pravo svih građana na pipu i zahod?
- Degutantno je gledati kako se HDZ-ovci brzo odriču Karamarka
andrej napica says
Pitam se je li Franjo Tuđman zaboravio protiv koga se je borio 1944. godine kad nije spriječio da mu jedna BOJNA nosi ime Rafaela Bobana (ovo se ne može pravdati “višim ciljevima u obrani Hrvatske).
Zamislite da je Tito dozvolio da mu se npr. na Sutjesci pojavi brigada Ante Pavelić umjesto Druge Dalmatinske!!