Super mi je kako aktualno vodstvo države i HDZ-a trgovinom, potkupljivanjem i trgovanjem pozicijama i koječim drugim uspijeva pacificirati najradikalnije slojeve društva.
Malo umirovljenome generalu Glasnoviću da i nadalje bude faca među braniteljima. Komadić trga što sedamdesetak godina nosi ime druga Tita Zlatku Hasanbegoviću da naraste kod onih koji, kao i on, antifašizam smatraju floskulom, pa onda direktiva da svi za Dan državnosti imaju biti na misi u katedrali.
Zna se i zašto – da dio kaptolskoga društva ne bi javno, po društvenim mrežama, premijerove postupke nazivao kurvanjskim, a njegovoj stranci uskraćivao pravo da se predstavlja kao demokršćanska.
Dok je drugdje politika umijeće mogućega, u nas, u Hrvatskoj , zahvaljujući upravo aktualnoj vlasti – umijeće je nemogućeg! Ne mislite tako?
Dok je drugdje politika umijeće mogućega, u nas, u Hrvatskoj, zahvaljujući upravo aktualnoj vlasti – umijeće je nemogućeg! Ne mislite tako? Pa recite gdje je stožer? Gdje je šator? Zašto nitko ne kampira pred Vladom, na Pantovčaku kad Danke Deutchland pritišće i dijeli packe, a Arbitražni sud prekraja granice na moru na užas svih Istrana, a ne samo istarskih ribara
Pa recite gdje je stožer? Gdje je šator? Zašto nitko ne kampira pred Vladom, na Pantovčaku kad Danke Deutchland pritišće i dijeli packe, a Arbitražni sud prekraja granice na moru na užas svih Istrana, a ne samo istarskih ribara.
Sjetite se kritika kad su se Drnovšek i Račan pokušali dogovoriti oko Savudrijske vale koju smo tada još uvijek zvali Piranskim zaljevom. Dogovor koji nikad nije zaživio, jer nije prošao ni saborski Odbor za vanjsku politiku i koji danas hadezeovski političari pig-pongom pokušavaju prikazati kao krivca za ovakvu odluku Arbitražnoga suda.
Za sporazum Kosor – Pahor pronalaze se opravdanja. Ucjenjivalo nas se. Slovenija je priječila ulazak Hrvatske u EU, pa se moralo parafirati.
Gdje nam je suverenost kad nas se tretira k’o da smo Deutch Ostafrika. Nekadašnji Burundi ili Ruanda. Njemačka od aktualne vlasti zahtijeva da se poštuje odluka haškoga Arbitražnoga suda u korist Slovenije, inzistira na poštovanju međunarodnih sudišta i međunarodnoga prava usprkos činjenici da je postupak koji je odluci prethodio nepopravljivo kompromitiran!
Akteri, slovenski predstavnik i savjetnica, uhvaćeni su u ružnoj prevari. To su uostalom sami priznali. Podnijeli su ostavke, a Hrvatski sabor u srpnju 2015. godine jednoglasno donio odluku da se zbog pokušaja utjecaja na suce (privatne večere sa sucima, umetanje dokumenata, itd.) izađe iz arbitraže.
Potpuno je nefer Hrvatsku optuživati da ne poštuje međunarodno sudište. Ta je kritika trebala biti upućena, ali prije dvije godine, Sloveniji, koja je nedopuštenim metodama pokušala zaobići međunarodno pravo i ne poštujući načelo nepristranosti pokušala utjecati na suca…
Kritika joj je, kad su granice u pitanju, trebala biti adresirana i kad se od Hrvatske ogradila nehumanom, bodljikavom žicom koja život zagorčava i stanovništvu u pograničnome području s obje strane.
Bez Tita i partizana ni Slovenija ni Hrvatska o ovoj granici ne bi ni raspravljale. Savudrijska vala iliti Piranski zaljev bili bi talijanski! A ja si nešto mislim – znao bi Tito i na njemački pritisak adekvatno odgovoriti, sigurna sam!
Stožeraša i kampiranja zbog njemačkog pritiska nema. Bilo bi ga, nema dvojbe, da na Markovom trgu i dalje sjedi Zoran Milanović.
On je u četvrtak, odabravši za obraćanje zagrebački Trg maršala Tita, potpuno opravdano poručio da je odluka Arbitraže stav samozvanaca, jer je Hrvatska odlukom svog Parlamenta iz tog sporazuma izašla nakon što su ga je slovenska strana, kršeći odredbe sporazuma, prema vlastitome priznanju kompromitirala.
Naravno da nije propustio reći kako bez Tita i partizana ni Slovenija ni Hrvatska o ovoj granici ne bi ni raspravljale. Savudrijska vala iliti Piranski zaljev bili bi talijanski!
Nešto si mislim – znao bi Tito i na njemački pritisak adekvatno odgovoriti; zato su valjda oni koji s Plenkovićem i hadezeovskim društvom trguju oko vlasti, privilegija i pozicija tako jako zapeli da mu skinu ploče s ulica i trgova, da zatru svaki trag o tome da možeš biti mali, a utjecajan samo ako si svoj (na svome).
Radije odabiru pristanak na ucjene i Danke Deutchland.
Još tekstova ovog autora:
- Smrt u skladu s protokolom?
- Cijepim se, dakle postojim?
- Koja je jačina udarca primjerena djetetu?
- Brutti, sporchi e cattivi kontra ”političkoga divljaka”
- Moralna poduka bjegunca Mamića i negativca Sesse
- Ministarske šume, najljepša vam hvala…
- Stručnjak za pobačaj “zalutao” u osnovnu školu?
- Prošlost te ni u smrti ne ostavlja, ali Bandiću neće nauditi
- Pismo nije oružje
- Žene nisu ambalaža za bebe
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.