autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KAVA BEZ ŠEĆERA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • SEL@M
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UTEMELJENJE PONORA
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZLATNI REZ
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KNJIŽEVNE PUZZLE
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Generalov sin kao ”kažnjeni” svećenik pedofil

Autor: Branimir Pofuk / 12.09.2018. 1 Comment

Branimir Pofuk aaDubrovački biskup Mate Uzinić dospio je na naslovne stranice svojim otvorenim kritičkim riječima o zlu klerikalizima. Zasluženo. Jer u Hrvatskoj je, naime, potpuno izvanredan događaj koji graniči s čudom kada katolički biskup ponovi, propovijeda i zastupa ono što vrhovni poglavar svih katolika, papa Franjo, već godinama govori i ponavlja u Rimu i po čitavom svijetu.

Kritika i prokazivanje klerikalizma kao jednog od najvećih grijeha Katoličke crkve iz kojeg izviru mnoga druga zla papi Franji je već dugo jedna od glavnih tema.

U najnovijim njegovim istupima klerikalizam je povezan s najvećom suvremenom ljagom na licu Crkve. To su zločini svećenika pedofila i seksualnih zlostavljača, a pogotovo može se već reći i čitavo stoljeće njihovog prikrivanja i zataškavanja njihovih djela. U istom kontekstu o klerikalizmu je govorio i biskup Uzinić.

Za to prikrivanje i zataškavanje odgovorna je u prvom redu crkvena hijerarhija, biskupi i kardinali, zato što je u njihovim rukama moć da krivce kazne ili poštede. A na toj moći počiva zlo klerikalizma, stanja duha i funkcioniranja jedne institucije na način da su oni gore sve, a oni dolje, njihova baza i narod, ništa.

Suučesnici zločina svećenika pedofila mogu biti i vjernici, kao i roditelji žrtava  (…) Mentalitet stada je takav da se prljavštine ne iznose na vidjelo, nego da se pošto-poto očuva lijepa slika

Zataškavanje i prikrivanje tih osobito odurnih zločina ujedno je i ohrabrivanje, pa i poticanje zločinaca da nastave činiti zlo, tako što im se jasne daje do znanja: vi ste dio moćnog sustava, a taj sustav će radije dozvoliti da vi prođete nekažnjeno i zaštititi vas, nego da se ozbiljno suoči sa zlom u svojim redovima.

Posljedica klerikalizma su vjernici koji se ponašaju kao poslušno stado koje se okuplja šutke, pobožno odsluša što god mu klerici propovijedaju, prekriži se, pričesti i ode kući ispunivši statističku normu koju od njih kler, uz novčani dar, samo i treba.

Ali, to nije samo posljedica, to je istodobno i uzrok.

Takvo ponašanje vjernika, koji nemaju svijest o tome da ih njihovo “učlanjivanje” u Crkvu krštenjem čini jednako važnim članovima te, kako oni vjeruju, božanske ustanove na Zemlji, omogućava kleru, a osobito najvišim slojevima hijerarhije da “vladaju” bez pogovora i bez ijedne primjedbe odozdo, ma što god činili.

Zato klerikalizam nije problem samo crkvene hijerarhije i klera, nego možda još i više svih vjernika koji se smatraju članovima “partije” bez glasa, a ne jednako važnim i bitnim dijelom Crkve.

U demokratskom društvu i državi Crkva je vjerojatno posljednja institucija čija hijerarhija u Hrvatskoj uživa u “blagodatima” onakvog apsolutizma u vladanju kakav si je posljednji put na ovim prostorima mogla priuštiti Komunistička partija.

S tim da je u komunističkim redovima bilo mnogo više disidenata i ljudi spremnih na javno iznošenje svoje kritike, bez obzira na posljedice, nego što ih se danas može naći među hrvatskim katolicima.

Crkva se u tom pogledu u mnogim zemljama u posljednjim desetljećima promijenila, osobito nakon Drugog vatikanskog koncila koji je istaknuo položaj i ulogu vjernika-laika tražeći od njih što aktivnije sudjelovanje u životu i svim aktivnostima Crkve, koje su dio.

U demokratskom društvu i državi Crkva je vjerojatno posljednja institucija čija hijerarhija u Hrvatskoj uživa u “blagodatima” onakvog apsolutizma u vladanju kakav si je posljednji put na ovim prostorima mogla priuštiti Komunistička partija

Koliko su te promjene, primjerice, uzele maha u čitavoj Latinskoj Americi, najbolje pokazuje pojava samog pape Franje. Koliko god i on sam često s očitom nelagodom, a ponekad presporo i nevoljko, prokazuje zlo i čisti kukolj u vlastitom žitnom polju, Crkva se u tom pogledu ipak mijenja.

Koliko ti vjetrovi dolaze do Hrvatske pokazuje i istup biskupa Uzinića i način na koji je dočekan i popraćen u javnosti.

Zataškavanja i prikrivanje nedoličnog ponašanja pojedinih svećenika, uključujući i najgoru zloupotrebu položaja i povjerenja poput pedofilskih zločina protiv djece, nažalost vrlo često nije samo grijeh biskupa koji takve izopačene svoje službenike “kažnjavaju” premještanjem u neko drugo mjesto.

Mentalitet stada je takav da se prljavštine ne iznose na vidjelo, nego da se pošto-poto očuva lijepa slika.

Suučesnici takvih zločina često su bili, nažalost, i sami roditelji nedužnih žrtava seksualnih predatora koji su, očito, imali više povjerenja i razumijevanja za svoje župnike, nego za vlastitu djecu koja ili nisu uopće imala hrabrosti i dovoljno povjerenja da im se požale, ili su, kad bi to i učinila, naišla na nepovjerenje i nerazumijevanje, odrastajući u uvjerenju  da je sramota i krivnja na njima.

Neki posljednji primjeri otkrivanja i sankcioniranja svećenika pedofila i seksualnih zlostavljača u Hrvatskoj pokazuju pozitivnu promjenu u ponašanju Crkve i kod nas.

U konačnici, obračun s klerikalizmom je stvar koja se u prvom redu tiče samih vjernika.

Međutim, problem svih nas, čitavog društva i svih građana, je ponašanje države koje nije ništa drugačije od klerikalističkog ponašanja Crkve, kada prikriva ili štiti od prokazivanja, kazne i progona počinitelje svih vrsta zločina.

Ubojice za volanom i kormilom, pronevjeritelji, lopovi i narko-dileri prolaze nekažnjeno samo ako su blisko povezani ili su dio političke hijerarhije u sprezi s novcem.

Kada jedan takav dobije “kaznu” kakvu je ovih dana dobio sin jednog generala, notornog nasilnika kojem je također već ukazana slična milost i silna blagonaklonost pravosudne vlasti, to se ama baš nimalo ne razlikuje od tihog premještaja svećenika pedofila u drugu župu ili neki “dobrotvorni” rad

Kada jedan takav dobije “kaznu” kakvu je ovih dana dobio sin jednog generala, notornog nasilnika kojem je također već ukazana slična milost i silna blagonaklonost pravosudne vlasti, to se ama baš nimalo ne razlikuje od tihog premještaja svećenika pedofila u drugu župu ili neki “dobrotvorni” rad.

Kakvu je pouku dobio generalski sin “kaznom” koju je dobio za dokazano nedjelo?

Kakvu je poruku dobilo čitavo društvo?

Vrlo jednostavnu i izravnu. On je potapšan po nestašnoj glavici, a društvo i svi građani dobili su još jednu pljusku.

Što ćemo učiniti? Okrenut ćemo po tko zna koji put i drugi obraz. Kao dobri katolici i Hrvati.

Jer samo će izdajnici i neprijatelji ove države, na primjer, povjerovati nekim tamo anonimnim izbjeglicama koji tvrde da su ih hrvatski policajci zlostavljali, tukli i pljačkali, dok će vjerno i nijemo stado vjerovati ministru koji lakonski odbacuje te optužbe, kao i one da je nešto mutio s generalom oko presude njegovom sinu.

Dok stado šuti i čeka novo šišanje.

(Prenosimo iz Večernjeg lista).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

  • Andrej Plenković i HNK Zagreb
  • Debakl u Afganistanu: sve je služilo nezasitnom profitu
  • Pogorelić protiv pandemije zaborava umjetnosti i ljudskosti
  • “Misa Mediterana” je blasfemija i dekadencija. Ali ne škodi
  • Oplakati sve mrtve je ljudski, a biti radostan božanski
  • Good Fest u Drnišu: prilika da (opet) budemo ljudi
  • Utrka milijardera u svemiru
  • Nigdje se publiku i umjetnike ne maltretira kao u Hrvatskoj
  • Srećom, život i svijet nisu tako jednostavno crno-bijeli
  • Vojni neboder “Vukovar” kao otirač i kamuflaža HDZ-a

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: KONTRAPUNKT Tagged With: Branimir Pofuk, Crkva, klerikalizam, Komunistička partija, Kontrapunkt, Mate Uzinić, moć, papa Franjo, pedofil, zlo

Comments

  1. Marijan Paštrović says

    12.09.2018. at 07:00

    Pogodili ste u sridu gospodine Pofuk! Ovu zemlju je razorilo, a nažalost i dalje razara licemjerje i kriza morala među vladajućom elitom. Na žalost, nema nikakvog tračka nade na vidiku da bi se nešto moglo promijeniti na bolje. Da pače, tendencija je sve dubljeg i dubljeg tonjenja prema dnu.

    Log in to Reply

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Politika privatnosti i kolačića
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in