Borivoj Dovniković-BORDO
Novo doba donijelo nam je i nove smjerove u razvoju jezika. Još se stara država nije bila razgradila 1990. godine, već su se javili jezični bojovnici za č i s t i hrvatski jezik, do tada zagađivan, naravno, od stranaca s drukčijim krvnim zrncima.
Nije se, doduše, prihvatilo novo ime za kočijaša (iz vica o reviziji jezika u NDH): visoko sjedeći pod rep gledajući, pa se pošlo blažim putem.
Bila je predložena riječ glede umjesto dotadašnje fraze u odnosu na. Predlagače nije smetalo što je riječ iz starog hrvatskog jezika danas u suvremenom slovenskom jeziku – glavno da nije srpska!
Sjećam se da je ta riječ 1990. naišla na podsmijeh u novinarskim krugovima, ali je činjenica da se danas sve više upotrebljava u medijima; iako i sami nisu za tu promjenu, nacionalna svijest mnogih nalaže im da time iskažu svoj patriotizam
Sjećam se da je ta riječ 1990. naišla na podsmijeh u novinarskim krugovima, ali je činjenica da se danas sve više upotrebljava u medijima; iako i sami nisu za tu promjenu, nacionalna svijest mnogih nalaže im da time iskažu svoj patriotizam.
Negdje nakon toga netko se sjetio da umjesto pridjeva potreban, potrebno treba upotrebljavati potrebit, potrebito. Vjerojatno je taj izraz također pronađen u starim hrvatskim tekstovima.
Uglavnom, sve više ljudi počelo je upotrebljavati taj epitet ne samo u tekstovima, nego i u svakodnevnom govoru.
Iako su jezikoslovni stručnjaci, pa čak i visoki predstavnici katoličkog klera, počeli ukazivati na nepravilnu upotrebu/uporabu tog pridjeva – čak i intelektualci (ili “intelektualci”) nastavljaju govoriti o potrebitim mjerama u privredi, o potrebitim izmjenama u zakonima.
Ne žele znati da su ljudi u o s k u d i c i , u potrebi – potrebiti, a da su promjene u državi potrebne, kao što smo i do sada čitav život govorili.
Sličan slučaj je i sa riječima prilika i prigoda. Oduvijek znamo da treba iskoristiti priliku, a da ćemo se vidjeti prigodom tog i tog praznika.
Jezikoslovni prvoborci pronašli su još jednu prigodu da malo skrenu hrvatski jezik sa dosadašnjeg puta – riječ prilika valja proskribirati i zamijeniti je izrazom prigoda.
I, naravno, odazvali su se disciplinirani javni govornici: komentatori nogometnih utakmica kliču kako je momčad propustila prigodu za postizanje gola…
Tradicionalno nam je poznata fraza: “Prigodom novogodišnjih praznika naći ćemo se kod kuće…” Ali prigodu na sportskim susretima nitko i nigdje nije spominjao!
I u ovom slučaju čuo sam u radijskoj emisiji i jeziku jezičnog stručnjaka koji se ne slaže s novom praksom i smatra, prirodno, da i prilika i prigoda imaju svoja mjesta u hrvatskom jeziku (kao do sada!), ali da oba izraza valja upotrebljavati na svojim mjestima!
I u ovom slučaju čuo sam u radijskoj emisiji i jeziku jezičnog stručnjaka koji se ne slaže s novom praksom i smatra, prirodno, da i prilika i prigoda imaju svoja mjesta u hrvatskom jeziku (kao do sada!), ali da oba izraza valja upotrebljavati na svojim mjestima!
No nitko se ne obazire na takva upozorenja: riječ prigoda i dalje je u isključivoj upotrebi kod mnogih sportskih komentatora. Da li oni na taj način osiguravaju svoje radno mjesto na radiju ili televiziji?
Ista priča je i s glagolom glasovati. Neki marljivi domoljubni jezikoslovac mudro je utvrdio da se ptice glasaju, pa ne mogu to činiti i ljudi. Ubacio je tu činjenicu u eter – i začas je javnost prihvatila izraz glasovati, jer će drugi od sada glasati (kao ptice), a Hrvati kako treba – glasovati.
Treba naglasiti da u hrvatskom, kao uostalom u svim jezicima, postoje riječi koje imaju i drugo ili slično značenje, što se razaznaje u smislu rečenice (ptica je odletjela iz gnijezda, ali je odletjela i osoba s posla; pala je kiša, ali je pao i učenik na ispitu…).
Bez obzira na to što su hrvatski jezikoslovci (emisija o jeziku na HR1) hrabro konstatirali da treba ostati na dosadašnjem izrazu (glasati), nikom ne pada na pamet da se vrati na isključeni “srbizam”. Pa u reklamama slušamo frazu: Glasovajmo za to i to!
Znam da ima mnogo ljudi koji smatraju ovakva jezična zanovijetanja efemernima, jer kako se riječi prilika i prigoda mogu staviti uz bok s problemima oko LNG-ija!? Mogu, mogu, gospodo – jer jezik je veoma važan u civilizacijskom razvoju nacije!
I nemojte zato slušati mišljenje onih koji ne poznaju svoj jezik!
Još tekstova ovog autora:
- Petero žena na drvećima
- Milane, bravo majstore!
- Časni sude, kriv sam!
- Pod (po)razno: ma, nije ljudi Pelješki, već Pelješački most!
- Situacija
- Visoki turizam
- Treba nam Palača kulture, daleko prije ”Plavog vulkana”
- Khrzhanovski na Luzhnikiju
- Štima(c)?
- Roll Up jezika
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.