Gospa od nenasilnog proglasa

”Marijo, o Marijo, o kako lijepa si – zvijezde sjaju oko tvoje glave, anđeli te svojom pjesmom slave, Marijo, o Marijo, o kako lijepa si.”

Tako glase riječi jedne od pjesama Majci Božjoj. I ove godine ćemo je pjevati na blagdan Velike Gospe, 15. kolovoza.

Navikli smo na marijanskim blagdanima na poruke u kojima je Gospa, kako i u pjesmi stoji, lijepa, zvjezdano daleka s anđelima, savršena.

I vrlo intimistički se vjera izražena prema Gospi svodi na privatno što ne bi bilo vrijedno propitivati kada u nekim drugim situacijama upravo to privatno i intimističko ne bi bilo osporavano upravo od predstavnika Crkve, svećenika i biskupa.

U tim situacijama predstavnici Crkve, a konačno i vjernici sami, traže pravo da u javnosti zastupaju svoje stavove, jer da vjera nije samo privatna stvar nego da imaju pravo, posebno Crkva da ima pravo preko svojih predstavnika javno reći stav o određenim političkim pitanjima i usmjeravati svoje vjernike.

U predstavljanju Marije obično nedostaje upravo ta opcija, da se predstavi Marija katoličkom puku s njenim ”političkim” uputama.

Što je neobično, jer ona je upravo osoba koja je izrekla čuveni Magnificat, himnu u kojoj veliča Boga jer je, između ostalog ”svrgnuo silnike s prijestolja i uzdignuo neznatne”. To je stav, politički, odnosno društveno politički.

Tema Magnificata nije dakle privatno intimistička, i u tom svom stavu Marija nije neutralna. Ona jasno stoji na strani onih koje Bog uzvisuje. Kada nam je Marija uzor u vjeri i djelovanju, onda je upravo njen statement presudan

Tema Magnificata nije dakle privatno intimistička, i u tom svom stavu Marija nije neutralna. Ona jasno stoji na strani onih koje Bog uzvisuje.

Kada nam je Marija uzor u vjeri i djelovanju, onda je upravo njen statement presudan.

Nizozemska teologinja Catharina Halkes upravo u tome vidi ono što je potrebno da bi Marija bila uzor, ženama kao i muškarcima. Važno je, smatra Halkes, da Marija nije samo tješiteljica, nego da je ona i ona koja provocira, izaziva.

Magnificat je upravo himna kojom provocira, njime odzvanja sposobnost za sukob, snaga, angažman. Važno je dakle vratiti ambivalentnost liku Marije kako bi bila nama uzor i to da bismo bili istodobno i empatični i borbeni.

Ili, kako je govorio Dan Berrigan, kako bismo bili nenasilni, borbeni (on je čak koristio riječ militantni). Tada je Magnificat proglas koji potiče na nenasilje, povezuje se s onom ”nježnom snagom” koja je ustrajna i na kraju pobjeđuje.

Tada se ponovno pokazuje pred nas lik Marije koja je snažna, proročka, kritička, koja poziva na oslobođenje, a istodobno je bliska i ljudska. Ona nije iznad neznatnih čije uzdizanje najavljuje, nego je jedna od njih. Ona u svom protestu ne zahtijeva nego upućuje, ona ne optužuje nego objavljuje.

I njemačka egzegetkinja Luise Schottroff prepoznaje u Magnificatu proročku pjesmu otpora. Schottfroff približava u svojoj analizi kontekst u kojem Marija izgovara svoj Magnificat.

Tekst je naime napisan u aoristu, prošlom vremenu. Dakle, ono o čemu govori već se dogodilo. Marija i njeni slušatelji i slušateljice prepoznaju da njene riječi jesu istinite zato što se podudaraju s njihovim iskustvom da već jesu oslobođeni.

Marija Magnificatom, smatra Schottroff, ne obećava buduće nego objavljuje ono što je već tu. Premda, njeni slušatelji i slušateljice su svjedoci razapinjana mesije. Ipak, oni su gladni koji su se zasitili o čemu, smatra Schottroff, govore reci evanđelja o Isusovim čudima. Snaga, duh, pravednost za koju je mesija živio je među njima dok slušaju Magnificat.

Objava da su moćnici svrgnuti s prijestolja nije zagovaranje nasilja. Ono je objava da nasilje nema zadnju riječ. Urušavanje nasilja ne događa se zato što je moćnike pobijedila Marija, a niti je rezultat bitke neznatnih. Nasilje silnika urušilo se u svojoj vlastitoj okrutnosti.

Po mišljenju Schottroff, Magnificat je himna kraja nasilja.

Ili riječima peruanskog teologa Gutierreza, Magnificat je izraz duhovnosti oslobođenja. Zbog toga je Marija uzor svima koji vjeruju u borbenost i nježnost nenasilja.

Magnificat priziva ono opasno sjećanje, o kojem piše Metz, koje podriva strukture nasilja. Opasno je i za svaku instituciju zato što kao pjesma otpora poziva na ustanak protiv nepravde svijeta.

Objava da su moćnici svrgnuti s prijestolja nije zagovaranje nasilja. Ono je objava da nasilje nema zadnju riječ. Urušavanje nasilja ne događa se zato što je moćnike pobijedila Marija, a niti je rezultat bitke neznatnih. Nasilje silnika urušilo se u svojoj vlastitoj okrutnosti

I kad bi Crkva ozbiljno shvatila ono što Magnificat objavljuje onda bi on bio itekako subverzivno oružje za nasilje u njoj samoj jednako kao i za patrijarhalne strukture u društvu.

Motiv Magnificata, slika Boga koji s trona ruši moćnike, a uzdiže neznatne, dio je poruke cjelokupne objave, on je crvena nit Svetog Pisma. I to ne kao puko mijenjanje pozicija, nego kao poruka radikalne promjene vrijednosti, ono što se zove i promjena uma (metanoja): promjena vrijednosti svih vladajućih neljudskih struktura vrijednosti vodeći se kriterijem pravednosti kakvu nudi vizija Kraljevstva Božjeg.

Bazične zajednice u Latinskoj Americi prepoznale su u tome Mariju kao proročicu njihovog ljudskog dostojanstva, kao onu koja ih motivira u borbi za oslobođenje.

Zašto da ne bude Gospa i nama u tome poticaj. Neka nas tješi, ali neka nas poziva da se ne damo pokoriti, već da se nadamo oslobođenju i da za oslobođenje djelujemo.

Ili kako je Magnificat prepjevala njemačka teologinja Dorothee Soelle:

”Moja duša gleda zemlju slobode
i moj duh će napustiti ustrašenost;
prazna lica žena će se ispuniti životom,
i postat će opet ljudi kako su očekivale generacije prije nas koje su bile žrtve;
Bog mi je učinio velike stvari;
svrgnuo je nasilnike s prijestolja,
i uspravio pogažene.
Pokazat će se milosrđe
kada oni koji su ovisni napuste uzaludan život
I nauče živjeti kao svoji.”

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Tko to smije ne mrziti Putina?
• Sinodalni put – jer drugog puta nema
• Ne gledaj mi noge – pogledaj me u oči
• Deveti tjedni IZBJEGLICAma! – prilika za popravni ispit
• Sve su puške tuđe – sve su žrtve moje
• Mogli bismo raspraviti o ljubavi prema neprijatelju
• Ukrajinska kriza je praćenje proizvodnje rata uživo
• U novoj 2022. – želimo vam građanske hrabrosti
• Demokracija mora živjeti od solidarnosti i povjerenja
• Važnost logike i mira, Ivana Đikića i Sanje Barić na primjer

» Svi tekstovi ovog autora