Mišo Milun
Oduvijek su stariji s negodovanjem gledali i slušali mlade oko sebe i žalili se kako je u njihovoj mladosti bilo puno više poštovanja prema starijima, s mnogo više pristojnosti u svakodnevnom ophođenju.
Da su sve te generacije bile u svojim tužaljkama svaki put u pravu, društva bi se iz dana u dan srozavala u nered, anarhiju i bešćutnost. Znamo da to nije tako, iako u svakom trenutku ponegdje ima ponešto od navedenog.
Društva evoluiraju i s njima evoluiraju i standardi međusobnog ophođenja. Pozdrav dvoje neznanaca na šumskom putu ostatak je davne potrebe da se izbjegne sukob i pokaže miroljubivost.
Rukovanje, smiješak, ljubazna riječ pokazuju spremnost za razgovor, čak i kada su u pitanju susreti sukobljenih strana. To se odavno prelilo u diplomaciju u kojoj se protokoli fino graduiraju da bi se neverbalno prenijele poruke, i suprotstavljenoj strani i javnosti.
Tako je to bilo sve do pojave društvenih mreža koje su otvorile put direktnoj komunikaciji političara prema javnosti. Preko noći su nestale diplomatske nijanse i raznim tweetovima počeli se prenositi stavovi u kojima su potpuno nestale finese koje bi otvarale put dijalogu i sprječavale nepotrebne polarizacije.
Dovoljno se prisjetiti Trumpa kao predvodnika tog trenda, a potom obratiti pažnju na domaću scenu.
U Hrvatskoj, u vlasti imamo predsjednika države s prilično malom ulogom u funkcioniranju države, i vladu kao dominantan faktor u njenom funkcioniranju.
Uloga predsjednika prvenstveno je u brizi da se bdije nad funkcioniranjem cijelog sustava državne vlasti, da ukazuje na probleme koje je uočio i da štiti etičke vrijednosti koje omogućavaju postojanje i funkcioniranje društva. Predsjednik bi, u idealnom slučaju, trebao biti moralna referencija, čovjek koji govori malo i rijetko, ali kada govori svi pažljivo slušaju.
Nažalost, trenutni predsjednik nije takav. On govori mnogo, govori jezikom potpuno neprimjerenim funkciji koju obavlja, često daje iskaze suprotne onima koje je davao prije nekoliko godina. A kada govori o stvarima o kojima zaista treba govoriti, onda to čini tako da zatvara svaku mogućnost razgovora s onima kojima je kritika upućena.
U Hrvatskoj nažalost imamo situaciju u kojoj je predsjedniku na suprotnoj strani cijela vlada, a posebno sam premijer. On je također u mnogim prilikama poticao sukob, koristeći se neprimjerenim kvalifikacijama.
U značajnoj mjeri i on snosi odgovornost za situaciju u kojoj se nalazimo, a to je da ogromni problemi u kojima i pred kojima se kao društvo nalazimo, stoje negdje u pozadini, dok u prvi plan izbija osobni sukob dviju najodgovornijih osoba u državi.
Izjava premijera da će prekinuti sve službene kontakte s predsjednikom pokazuje u kojoj mjeri su obojica zaboravili što im je dužnost i odgovornost.
Svakako bi bilo dobro da se svi sudionici ovih sukoba zapitaju i razmisle o tome čemu služi pristojnost.
Bilo bi zdravo i dobro da bolje kontroliraju svoje taštine i da ih svedu na mjeru koja ne škodi funkcijama koje obavljaju. I, konačno, da svojim ponašanjem i radom budu primjer generacijama koje dolaze.
Sadašnjim svojim ponašanjem, poput pjesnika, postaju čuđenje u svijetu.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- O izgubljenom vremenu
- U Splitu rastu djeca koja vjeruju da je mrziti ljude vrlina
- Nekoliko značajnih postignuća u fizici u 2022. godini
- Domoljub daruje trosjed, noću: ostavi ga uz cestu
- Imamo razloga i za strah i za nadu
- Opstanak čovječanstva na Zemlji je velik izazov
- Biti il’ ne biti, je li to uopće još pitanje?
- Stvarnost? Postoji li takvo što?
- Ne čudite se ako sretnete Ostapa Bendera kao menadžera
- Pred nama su mogući ratovi zbog hrane, vode i energije
