Govori i ispovijedaj

Ah, kada bi muškarci razumjeli ono što su nekada trubaduri znali, a i danas znaju rijetki, koji još uvijek postoje. Recimo, omiljeni pjesnik Boris A. Novak*, koji kaže: “Nema ljubavi bez izricanja ljubavi.” Da o drugome, R.M. Rilkeu, i ne govorim. Naime, od njega učim, uvijek i ponovno: “Ovdje je vrijeme Izgovorljivog, ovdje je njegova domovina./ Govori i ispovijedaj. (Deveta devinska elegija)

 

Ah, kada bi žene razumjele ono što su razumjele naše pramajke i još uvijek razumiju one rijetke mudre stare bake koje još postoje: ”Osluhni i raširi svoj zagrljaj. Ogrij ljubavlju, a ne riječima.”

 

Prvo se drugim isključuje, a drugo se isključuje prvim. Kao što se često isključuju ljudi jer jedni razumijemo samo jedno, a drugi drugo. Jedan drugoga ne prepoznajemo jer znamo govoriti samo svojim jezikom ljubavi, ali ne i njezinim/njegovim.

 

Prosinac je vrijeme u kojem progovorimo o svojim jezicima ljubavi. Da te zapitam kakav je tvoj, a ti mene kakav je moj. Riječima ili bez njih. Dakle, šutnjom i promatranjem. Usredotočenom pažnjom, koja želi govor drugoga razuzlati do te mjere da bude razumljiv.

Za razumijevanje molim sve krasne ljude, kojima bih rado podarila njihovim jezikom ljubavi, da shvate kako to ne mogu. Ili nemam dovoljno vremena, ili nemam dovoljno novca, ili ne znam skuhati gulaš i tripice, ili više ne volim zgrabiti gdje treba, ta zna se…

 

Za to su darovi izvrsna prilika. Jer prosinac je vrijeme darivanja i idealno vrijeme za učenje jezika ljubavi onih koje volimo. I kojima bismo to rado rekli, pokazali. Dokazali!

 

Dr. Gary Chapman slavni je američki obiteljski terapeut, čiju knjigu 5 JEZIKA LJUBAVI: Kako pokazati da ljubite, izdavači oglašavaju kao “najveći bestseler svih vremena”. Kad sam dobila knjigu, pomislila sam kako je naslov nespretan, a još nespretnijom učinila mi se naljepnica s obaviješću da se radi o najvećem bestseleru svih vremena. Kada me nešto odbije, odmah se zapitam zašto me to živcira, tada je to moja osobna stvar, koja ima malo zajedničkog s onim nečim ili nekim tko me živcira.

 

I tako sam knjigu pročitala. I ustanovila da se radi o tipičnom američkom udžbeniku, napisanom u maniri knjiga o samopomoći, koje nisu po mome mjerilu – jer ja sam metafizički luda i moram osjetiti nekakav suvišak, transcendentalnost. U toj knjizi nema nikakve transcendentalnosti, ali je prepuna imanentnosti! Dakle, sasvim korisnih spoznaja, koje nisu naškodile čak ni meni, metafizički ludoj, ha, ha.

 

Ukratko: prema Chapmanu, svatko od nas govori različitim jezikom ljubavi, možda razumijemo više njih istodobno, ali pojedinim je subjektima jedan jezik dominantan. Gospodin doktor navodi pet osnovnih jezika ljubavi. Broj jedan: riječi potvrde. Dakle, ljubazne riječi, riječi, riječi. Lijepe riječi. Broj dva: Posvećeno vrijeme. Budi uz mene, budi sa mnom. Što duže uz mene i sa mnom, (i u meni, moj je nepriličan erotski dodatak, u spomen na mlade zaljubljene godine). Broj tri: primanje darova. Neka se tvoje riječi materijaliziraju u nešto što mogu primiti, staviti na sebe, što ću moći pojesti ili popiti, praktično koristiti ili simbolički iskoristiti. Broj četiri: usluge. Popravi mi perilicu rublja, zamijeni ljetne gume zimskima, otiđi po dijete i iz trgovine mi donesi hranu, skuhaj ručak, operi suđe, ispeglaj košulju… Broj pet: dodir. Miluj me, zagrli me nježno, strastveno me stisni uza se, diši u mene, zgrabi me ondje gdje treba, pa zna se…

 

Tako to ide. Vjerojatno nije teško prepoznati vlastiti jezik ljubavi i preporučljivo je da drugim ljudima kratko i jezgrovito otkrijemo svoje spoznaje. Nakon toga, vjerojatno, nećete svake godine od svekrve dobivati kuhinjske krpe i spavaćicu, a od tasta vino koje ne pijete. Od muža bombonijeru, od žene losion za poslije brijanja, a od djece ekološki sapun i eterično ulje. Jednostavno, sastavite popis darova, koji su česti pod božićnim drvcem i predložite da ove godine pokušaju biti izvorniji. To znači samo jedno: neka budu oni koji bi govorili vašim jezikom ljubavi.

Momak u ozbiljnim godinama ozbiljno spoznaje: “Najveći dar, koji čovjek može dati, po mome je mišljenju, dati samoga sebe. Dobro znate da dok razgovarate sa sretnim čovjekom, punim entuzijazma, koji je pun ludih ideja i zamisli, ubrzo i sami postanete takvima

 

Što se mene tiče, molim sve vas, koji rado čitate moje kolumne, da mi to govorite što češće, a vas koji ih ne volite da diskretno prešutite tu malenkost. Za razumijevanje molim sve krasne ljude, kojima bih rado podarila njihovim jezikom ljubavi, da shvate kako to ne mogu. Ili nemam dovoljno vremena, ili nemam dovoljno novca, ili ne znam skuhati gulaš i tripice, ili više ne volim zgrabiti gdje treba, ta zna se… Sve vas volim, pa ćete zato i ove godine dobiti kakvu lijepu knjigu, odnosno nekoliko njih, brižno odabranih i odmjerenih, kako bih njima ulovila otkucaj vašeg srca, pa i ako nije u suzvučju s mojim. Oko knjiga se ukusi toliko razlikuju koliko je različitih ljudi, a o ukusima se ne raspravlja, zar ne?

 

Već sada znam da ću darovati knjigu Roka Terkaja**. Zato što je naslov knjige Živ! I ne bih se mogla bolje složiti, no što se slažem, s Rokovim otkrićem nekih činjenica, kao što je npr.: Rodio si se zato da budeš živ!

 

Darivat ću je i zato što pedeseta kolumna te knjige nosi naslov Dar! U njoj,  moj dragi Rok, među ostalim piše: “Obožavam to (prosinačko) vrijeme, ali ne zbog svjetlucavih ukrasa, već zbog toga što se u prosincu zatvorim u sobu i počnem planirati. Veliki plan za 2014. godinu! Ratni plan, bejbi. Ako želiš preživjeti – moraš ga imati. Tko ću biti sljedeće godine, što ću postići, što naučiti, kako ću razviti svoj karakter da blistam kao vatromet, koji eksplodira na dan Nove godine. Bum!”

 

Momak u ozbiljnim godinama ozbiljno spoznaje: “Najveći dar, koji čovjek može dati, po mome je mišljenju, dati samoga sebe. Dobro znate da dok razgovarate sa sretnim čovjekom, punim entuzijazma, koji je pun ludih ideja i zamisli, ubrzo i sami postanete takvima. Napuni vas optimizmom.”

 

Svoju kolumnu o darovima završava riječima koje će stajati i na kraju ove kolumne: “Svemiru darujte boljeg i ljepšeg sebe, lezite pod jelku i svom partneru recite: Dragi/draga, ove sam godine ja taj dar, bolja/bolji nego ikada prije! Ha!”

 

* Boris A. Novak (Beograd, 1953.), slovenski pjesnik, dramatičar, prevoditelj, redoviti profesor književnosti i literarne teorije na Filozofskom fakultetu u Ljubljani.

 

** Rok Terkaj (Ljubljana, 1983.), slovenski reper, tekstopisac, novinar, umjetničkim imenom Trkaj (Kucaj, o. p.).

Još tekstova ovog autora:

• Moramo živjeti drugačije
• Ne treba!
• Vrt – vrata novog svijeta
• Moja učiteljica – SMRT
• Hvalospjev učiteljima
• Proljetno čišćenje
• O mutirajućoj generaciji
• Živjele razlike!
• Maska ili ono ispod nje?
• Ljevičarske litanije

» Svi tekstovi ovog autora