Ministar gospodarstva i održivog razvoja Tomislav Ćorić u ponedjeljak, tjedan dana nakon katastrofalnog potresa na području Sisačko-moslavačke županije, dokazao je kako neka prezimena u nas odista nije bez razloga.
On mrtav hladan apelira na ljude, koji sedam dana inzistiraju da ostanu u blizini svojih domova, gospodarstava, stoke od kojih žive, i tražim od njih da odu u organizirani smještaj.
Suprotno od ministra Darka Horvata, ali i brojne informacije po društvenim mrežama, čovjek ” adekvatna ” prezimena tvrdi kako Hrvatska nema mogućnost u kratkom roku proizvesti ili osigurati tisuću ili tisuću i pet kontejnerskih kućica u kojima bi bile smještene obitelji dok se ne izgrade ili saniraju njihove, sada neupotrebljive, domovi …
Na području Banovine stižu turski kontejneri, jer su hrvatski u robnim rezervacijama navodno više nema. Stižu takvi iz Austrije, Srbije, BiH, od ponekih naših donatora …
Nekoordinirana Vlada čiji ministri u eter odabiru kontradiktorne informacije upravo je ono što tim nesretnim ljudima, preko noći pretvorenim u ” beskućnike ” i sirotinju, jest ono što im najmanje treba.
Valja znati hoće li građani pogođeni katastrofom imati sve manje razumijevanja za neorganiziranost i konfuziju onih koji su im dužni pomoći u najkraćem mogućem roku vratiti im život kakav su imali prije potresa
Svima njima, kao što reče heroina ove katastrofe, glinska dogradonačelnica Branka Bakšić Mitić ” bili Hrvati, Srbi ili Romi, za mene su samo ljudi kojima su srušene kuće i potrebna pomoć ”.
Kad čovjek promatra i analizira izjave ministara koji su praćeni kamerama ” hrabro prošetali ” porušenim gradovima, kurtoazno su izjavili sućut onima koji su izgubili najmilije ili strahuju zbog ozljeda koje su zadovoljavajuće, ne može se ne zapitati kako ta odvažna, hrabra, suosjećajna, pametna i organiziram ženu s smiješnim prefiksima ” DO ”, ispred naziva funkcije.
Više je zasigurno i uz pomoć svojih udruga ” Ljudi za ljude ” učinila za građane svog kraja ovih dana od svih tih iritantnih političkih šetača i selfie makera koji nisu bili u stanju proglasiti stanje katastrofe tjedan dana nakon najstrašnijeg potresa koji je ikad Hrvatsku pogodio. ..
Pitanje je bilo li to i sada učinili da ih javno, u razgovoru za N1, nije prozvao Zoran Milanović.
Toliko im je, nažalost, trebalo formirati Stožer koji će koordinirati akcije na tom području. Na njegovom čelu postavili su ministri hrvatskih branitelja, umirovljenog brigadnog generala Tomu Medveda o kojima su odmah krenuli ” crnjaci ” da je kvalifikacija za važnu funkciju stekao postavljanje šatora pred Ministarstvom branitelja dok je u njemu stolovao Fred Matić …
” Šatora ” za postavljanje više nema, bivši ministar pretekao ga je i na Baniji, u Majskim Poljanama, spašavajući staricu u trenutku najgorega potresa, ali i nekoliko dana kasnije darujući joj kamp kučicu kako bi mogao ostati uz stoku koji nije mogao, niti htjela napustiti.
Nesnalaženje države na terenu značajno je nadomještanje nevjerojatan entuzijazam i empatija hrvatskih građana. Hametice su pomogle nesretnim građanima tog područja nositi hranu, higijenske potrepštine, poljske kuhinje, šatore, kampice, deke …
Pomogli su da se ovi jadni ljudi ne osjete sami i napušteni u užasu koji je zadesio i koji su, nažalost, povezani i afere. Mnogo kuća, naime, obnovljene nakon rata, koje trebaju biti građene prema važećim propisima, nisu izdržane trešnju.
Kuće građene zajednice svih nas poreznih obveznika srušile su se kao kule od karata, dio je dobio crvene naljepnice i bit će naknadno porušene. Dio građana, žalosno doznajemo, nikad nije dobio papire niti korisničke dozvole za njih.
Pojednostavljeno rečeno: bolnice, škole, elektrane … moraju izdržati i najjače potrese, dok kod ” manje važnih objekata ” svi nosevi dijelovi moraju izdržavati snažan potres, uz manja oštećenja.
Kuće građene zajednice svih nas poreznih obveznika srušile su se kao kule od karata, dio je dobio crvene naljepnice i bit će naknadno porušene. Dio građana, žalosno doznajemo, nikad nije dobio papire niti korisničke dozvole za njih
Svi smo se mogli uvjeriti kako to nije, nažalost, bio slučaj na ovome području i sad valja istražiti tko je i zašto štedio na željezu i betonu na kojemu se jednostavno ne smije štedjeti na trusnome terenu, a takva je nažalost gotovo čitava Hrvatska.
Propisi o protutrusnoj gradnji postoje još od bivše zemlje. Iz vremena katastrofalnoga potresa koji je 1963. godine pogodio Skoplje i u 17 sekundi srušio između 75 i 85 posto grada, a beskućnicima učinio oko dvjesto tisuća ljudi. Tada se čitav blokovski podijeljen svijet ujedinio da pomogne ranjenom glavnom gradu Makedonije.
U njegovoj obnovi sudjelovali su ponajbolji jugoslavenski i svjetski arhitekti, čak 80 zemalja bilo je direktno uključeno u obnovu i već naredne godine 70.000 ljudi se uselilo u nove domove, a grad je obnavljan sve do osamdesetih, kad je konačno dobio moderan izgled.
Znam, iluzorno je očekivati danas tako nešto, što je tad istoka i sa zapada dobila Titovu Jugoslaviju zahvaljujući prije svega svojoj nesvrstanoj politici i Titovom obraćanju čitavom svijetu za pomoć, ali isto tako valja znati da će građani pogođeni katastrofom imati sve manje razumijevanja za neorganiziranost i konfuziju onih koji su im dužni pomoći u najkraćem mogućem roku vratiti im život kakav su imali prije potresa.
Zasad će se morati zadovoljiti ” turskim šatorima ” (kućicama) nad hrvatskim glavama.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM KLJUČNE PORUKE 64 P47. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE .
Još tekstova ovog autora:
- Mozgovi okovani žilet žicom
- Dobrodošlica ispisana kundakom
- Posljednja pomast za glupost na Laudato TV
- ”Antivakser revolucija” miloševićevskoga tipa
- A Boro a Day Keeps Illness Away
- Kad virus neodgovornosti zahvati politiku
- Respekt liječnicima, a ne za Milanovićeve pohvale zločincima
- Hrvatska iz nehata na pravoj strani
- HRT politički plijen ili javni servis?
- Čoban tjera migrante
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.