Hrvatska biskupska konferencija od 21. do 23. listopada održala je svoju redovitu, 49. plenarnu sjednicu, nakon koje je javnosti upućena poruka o ”rodnoj ideologiji”, naslovljena ”Muško i žensko stvori ih!” (koju smo donijeli u ovoj rubrici prošle nedjelje, op. D.P.). Nažalost je očitovanje hrvatskih biskupa o ”rodnoj ideologiji” prošlo prilično nezapaženo u javnosti, jer kada se pročita ono čega su se Želimir Puljić i ostatak uvaženih biskupa domislili, postaje jasno kako je riječ o jednoj od radikalnijih kritika Katoličke crkve, njezine povijesti i – da mutatis mutandis upotrijebimo biskupsku terminologiju – katoličke ideologije.
(Razlog zašto ”rodnu ideologiju” pišem pod navodnicima jest to što ju je kao takvu definirala Katolička crkva u skladu sa svojim interesima, a katoličku ideologiju neću pisati s navodnicima, jer je riječ o samodefiniranju kroz Katekizam, na koje RKC, naravno, ima potpuno pravo.)
Naime, hrvatski su biskupi objašnjavanjem svojeg viđenja ”rodne ideologije” ujedno objasnili i kako je Katolička crkva došla kroz stoljeća na poziciju koju drži, i to ”djelovanjem prema zakonu postupnosti”, koji sada crkveni velikodostojnici zamjeraju suparnicima u definiranju paradigme svijeta u kojem živimo.
HBK ”rodnoj ideologiji” zamjera to što se navodno ”usmjerava na odgojno-obrazovni sustav” i želi ”implementirati u zakonodavne sustave”. No što je onda traženje zakonske zabrane pobačaja nego ”implementacija u zakonodavne sustave” katoličke ideologije, i što je sad već višegodišnja kampanja protiv zdravstvenog odgoja nego crkveno ”usmjeravanje na odgojno-obrazovni sustav” jedne sekularne države?
”Iako smo nerijetko svjedoci njezina gruba i bezobzirna nametanja, rodna ideologija više teži suptilnom ucjepljivanju u najrazličitije društvene pore”, poručuje HBK, a maštovitiji čitatelj samo treba sintagmu ”rodna ideologija”’ zamijeniti ”katoličkom ideologijom” i rečenica će imati jednako, ako ne i mnogo više smisla.
”Gruba i bezobzirna nametanja” katoličke ideologije kojima smo ”nerijetko bili svjedoci”, primjerice, bila su masovna prisilna pokrštavanja tzv. barbara, provođena ognjem i mačem, a prethodno i nametanje kršćanstva kao službene državne religije raspadajućeg Rimskog Carstva.
”Gruba i bezobzirna nametanja” katoličke ideologije bili su i križarski ratovi, spaljivanje Giordana Bruna, inkvizicija, zatiranje cijelih civilizacija u Južnoj Americi itd. ”Rodna ideologija” možda je problematična na razne načine (kao i svaka druga ideologija), ali iza sebe ipak nema masovne pokolje i genocide kao katolička ideologija. ”Kultura smrti”, reklo bi se u RKC-u.
No baš kao što HBK ističe, Katolička crkva ”više teži suptilnom ucjepljivanju u najrazličitije društvene pore”, primjerice uvođenjem vjeronauka kao izbornog predmeta u javne škole, s time da se oni koji se usude ne izabrati ga mogu često očekivati raznolika šikaniranja.
Jer taj navodno izborni vjeronauk u hrvatskim javnim školama zapravo je bio dokaz da su one katoličke (?!), kako je komentirajući poruku HBK na Hrvatskom radiju izjavio predsjednik Udruge katoličkih intelektualaca Mladen Milić, koji je razočaran jer se pokušajima uvođenja zdravstvenog i građanskog odgoja pokazalo da to ipak nije tako.
”Suptilno ucjepljivanje u najrazličitije društvene pore” vidi se i u djelovanju Caritasa, činjenici da Crkva ima svoje medije i još mnogo toga drugoga, ali čini se da HBK misli kako sve što Katolička crkva smije drugi društveni akteri ne smiju. HBK napadom na ”rodnu ideologiju” čuva vlastitu poziciju moći i privilegije koje ima u hrvatskom društvu, a da ih ima, to je svima poznato.
HBK ističe i da se ”rodna ideologija obraća najvećim dijelom djeci i mladeži”, što je za biskupe neproblematično kad oni sami isto čine. Što je krštenje i krizmanje nego ”obraćanje najvećim dijelom djeci i mladeži” i po čemu je to prihvatljivo ako nije prihvatljivo tuđe obraćanje istoj društvenoj skupini? Dapače, znakovito je to što HBK svoju poruku završava naglašenim obraćanjem ”vama, draga mladeži”, ali se ”dragoj mladeži” izgleda nitko drugi ne smije obratiti niti joj išta drugačije reći od onoga što propisuje Crkva
Nadalje, HBK ”rodnoj ideologiji” zamjera to što se navodno ”usmjerava na odgojno-obrazovni sustav” i želi ”implementirati u zakonodavne sustave”. No što je onda traženje zakonske zabrane pobačaja nego ”implementacija u zakonodavne sustave” katoličke ideologije, i što je sad već višegodišnja kampanja protiv zdravstvenog odgoja nego crkveno ”usmjeravanje na odgojno-obrazovni sustav” jedne sekularne države?
”Rodnoj ideologiji” zamjera se i već spomenuto širenje ”kulture smrti”, što je naročito smiješno kada dolazi od skupine celibatnih muškaraca koji nikakav život sa sobom na Zemlji ostavili nisu niti neće (ako su se držali svojeg obećanja). Zar nije najefikasnije sudjelovanje u ”kulturni smrti” odlučiti se na život u celibatu i tako svjesno i unaprijed poništiti svaku mogućnost roditeljstva, pa i posvajanjem? Zašto hrvatski biskupi takvim svojim izborom ne šire ”kulturu smrti”, dok to čini, recimo, lezbijski par koji se odlučuje na roditeljstvo i odgajanje djece?
HBK ističe i da se ”rodna ideologija obraća najvećim dijelom djeci i mladeži”, što je za biskupe neproblematično kad oni sami isto čine. Što je krštenje i krizmanje nego ”obraćanje najvećim dijelom djeci i mladeži” i po čemu je to prihvatljivo ako nije prihvatljivo tuđe obraćanje istoj društvenoj skupini?
Dapače, znakovito je to što HBK svoju poruku završava naglašenim obraćanjem ”vama, draga mladeži”, ali se ”dragoj mladeži” izgleda nitko drugi ne smije obratiti niti joj išta drugačije reći od onoga što propisuje Crkva.
Sa zebnjom hrvatski biskupi ističu da se tako uvodi ”drukčiji pogled na vrijednosti” i legaliziraju ”novi načini ponašanja”, a Crkva bi da se kroz stoljeća zadrži jedan jedini ”pogled na vrijednosti” (slučajno onaj njezin!), a da se ”novi načini ponašanja” neumitno kriminaliziraju. Taj film smo već gledali i rekao bih da nam spaljivanje vještica na gradskim trgovima u 21. stoljeću ipak ne treba.
Cijela je poruka ”Muško i žensko stvori ih!” koncipirana tako da se svakome tko ima drugačije mišljenje i sliku svijeta od onog nastalog na katoličkoj dogmi poručuje: ”Kako se samo usuđujete pokušati sve ono što mi slobodno radimo i čime se dičimo?! Kako se usuđujete misliti da ste nama ravnopravni u hrvatskom društvu?!”
Cijela je poruka ”Muško i žensko stvori ih!” koncipirana tako da se svakome tko ima drugačije mišljenje i sliku svijeta od onog nastalog na katoličkoj dogmi poručuje: ”Kako se samo usuđujete pokušati sve ono što mi slobodno radimo i čime se dičimo?! Kako se usuđujete misliti da ste nama ravnopravni u hrvatskom društvu?!”
Utoliko je najproblematičniji aspekt biskupske poruke implicitno negiranje evolucije, s obzirom na to da se ljudi opisuju kao bića koja su jednom zauvijek definirana i nepromjenjiva, što je svakome sa srednjoškolskim znanjem biologije posve neuvjerljivo.
Katolička dogma izražena u poruci HBK-a smatra da je čovjek ovakav kakav jest pao na Zemlju s Marsa, dok brojne prirodne znanosti uvjerljivo dokazuju dugi, višestoljetni evolucijski put ljudi, od pogrbljenih dlakavaca do uspravljenih i malo manje dlakavih bića kakva danas jesmo.
Što još evolucija u budućnosti nosi ljudskom rodu, ne možemo naravno predvidjeti, ali je činjenica da je ljudska priroda – kao i sve što ovisi o biokemijskim i genetskim procesima – itekako promjenjiva. Baš to je čini prirodnom, jer samo stalna mijena jest!
Dapače, u to je nekad davno vjerovala i Katolička crkva odbacujući definiranje čovjeka kakvo su osmislili stari Grci i Rimljani i uspješno namećući svoje vlastito, koji sada opisuje kao ”temeljni oslonac na kojemu počiva njegov identitet i dostojanstvo”.
”Muško i žensko stvori ih!” vrlo je kontradiktoran, neuvjerljiv i prilično licemjeran tekst, prožet proizvoljnim zaključcima, širenjem panike i paranoje te i natruhama teorija zavjere…
Uostalom, ”rodna je ideologija” s evolucijom kompatibilna, što naravno ne znači da je ispravna niti da će se neizbježna evolucija ljudskih bića nastaviti po željama ”rodne ideologije”, a katolička ideologija jednostavno nije, nego evoluciju direktno negira. Barem ova ideologija koju promovira HBK, dok je papa Franjo – kao u toliko toga – posve druga priča.
”Muško i žensko stvori ih!” vrlo je kontradiktoran, neuvjerljiv i prilično licemjeran tekst, prožet proizvoljnim zaključcima, širenjem panike i paranoje te i natruhama teorija zavjere kada se govori o ”centrima moći” i tome da se ”rodna ideologija širi prema točno razrađenom planu”. Dakle, standardno priopćenje HBK-a.
Ali ako će se poruka HBK-a uzeti zdravo za gotovo, onda je riječ o radikalnoj i bespoštednoj kritici povijesti, metoda, stavova i djelovanja Katoličke crkve. Izostanak (samo)svijesti hrvatskih biskupa o tome nije iznenađujući i baš se u tome najviše ogleda opasnost za hrvatsko društvo.
Biskupi izgleda doista ne znaju što čine kada se obrušavanjem na ”rodnu ideologiju” obrušavaju i na vlastitu katoličku. Stoga im, u skladu s Isusovim naukom, treba oprostiti.
(Prenosimo s tportala).
Još tekstova ovog autora:
- Milanovićeva kandidatura je najljepši poklon HDZ-u
- Što je gore za KGK – Radeljić koji laže ili koji govori istinu?
- Kako je pripreman teren za ponižavajući napad na Pupovca
- Vi ste uzori, nemate pravo na Thompsona!
- Kolindina ”inicijativa” želi podijeliti Europu
- Vrijeme je za Sjedinjene Europske Države
- Maestralno o suvremenoj Rusiji
- Ne volim Hrvatsku, ali…
- Žižekova psihoanaliza islama
- Čudo pape Franje
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.