Vedran Salvia
One u vječnoj potrebi da budu zadovoljeni od strane države sigurno je oduševila činjenica da je jug Hrvatske spojen s ostatkom zemlje. Kažu HDZ-ovci da je tako ostvaren višestoljetni san, što naprosto nije istina.
Bila bi istina da je Dubrovačka Republika bila dio Hrvatske, ali ona nije bila, pa čak nije bila niti nešto što se kolokvijalno može nazivati hrvatskim teritorijem, bila je jednostavno Hrvatska koliko i Srbija te je stoga nejasno koji je tu višestoljetni san ispunjen.
No uspjeli su HDZ-ovci od Pelješkog mosta stvoriti nacionalistički naboj, ali ne onog čistog i klasičnog nacionalizma, ovaj nacionalizam nekako je sav u ćorcima, ali još opasniji od klasičnog ustaškog. On je birokratski urešen, nema tu riječi koja nije generička, dakle plenkovićevska su to uređenja uškopljenog svijeta Europske unije, što hoće reći na snazi je prosječnost, banalnost i nalickanost.
Srećom pa se i most ne zove Mostom Franje Tuđmana. Jedno vrijeme imali smo i takve priče, prije svega – morbidne. Uopće ta zarobljenost tuđmanizmom je nenormalna, kao i svaka zaluđenost ličnostima.
Tuđman može biti samo simbol zaostalosti, mržnje, izoliranosti i netrpeljivosti. Svega onoga što mostovi nisu. Doduše, treba biti ciničan pa reći i da most dotiče granice BiH, što može lijepo asocirati na Tuđmanove planove prema toj državi, što je zapisano i u presudama u Haagu.
Ipak, Tuđman je percipiran ”ocem nacije”, dakle ocem žutih i zelenih vragova, a prema takvima se mostovi imenuju, što možemo. Stoga, treba se pozabaviti samim njegovim djelom, to ide prije svega, a to što će se imenovati most ili odbojkaški klub manje je bitno.
Problem je kad SDP oponira toj i takvoj ideji kroz nasrtaje da se most imenuje po nekadašnjem županu Ivanu Šprlji, koji je o mostu govorio još 2001. godine. Čuj, dati ime objektu po jednom političkom dužnosniku!?
No to je SDP. To je etatizam SDP-a. Njihova težnja da pariraju HDZ-u, a pariraju mu hadezeovštinom, a ne normalnom mišlju, što je paradoksalno i čak još veći poraz građanstva nego da se most zove po Tuđmanu.
Preživjeli smo sve te priče, kao i samo otvorenje, koje je bilo tipično hadezeovsko, kao da je 1994., a na televiziji je ”Sedma noć”. Ili nekakva osnovnoškolska priredba pred školske praznike sa svojim školskim zvijezdama, učiteljičinim miljenicima s uvijek jednakim kezom na ustima, dok oni koji na klimanje glavom nisu pristajali, tu su nekako iz prikrajka, više jer moraju biti, kao po kazni.
Puno je tu grandomanske pompe, života koji nije realan, koji ne dotiče stvarnu neku vrijednost i ljude što žive da prežive, već se tiče interesnih skupina, onih vladinih, onda red braniteljskih, domoljubnih – sa zadanim vrijednostima i određenim hijerarhijama, sve nekako izvan toga tu je sasvim nedolično.
Vrhunac nelogičnosti zvane ”pompa oko Pelješkog mosta” jest zapravo što se teritorijalna cjelovitost tu smatra najbitnijim oblikom suvereniteta. Zato slušamo o državi koja je napokon spojena, o spajalici koja je teritorij objedinila, o herojskim nastojanjima da doživimo ono što smo godinama sanjali itd.
Tu ne stanuju riječi o kvaliteti života, uređenoj pravnoj državi, ekonomskoj konkurentnosti, snazi sveučilišta i znanja – svemu onome što spada u model moderna svijeta.
Nema tu, najjednostavnije rečeno, riječi o ljudima. O njima se govori samo kroz branitelje, ratne veterane koji su za teritorij dali život, što je valjda prethodilo mostu. Tu je računica jednostavna.
Prvo je došao HDZ, onda je došao rat u kojem je Hrvatska uz HDZ trijumfirala, onda smo dobili most s kojim smo uz isti HDZ eto napokon spojeni. Sve je tu jasno: mi smo spremni žrtvovati ljude za teritorij, vrhunaravni oblik države.
Čast je tu poginuti za pedalj zemlje, dakle ne u ime svoje kuće ili obitelji, nego u ime teritorija na kojem će plenkovići i jandrokovići sa svojim ulizicama trideset godina poslije trgati svečane vrpce.
Za ovakav HDZ, jednostavno, ljudi su uvijek i bili manje važni.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Hrvatska je zemlja samo za dobre HDZ-ovce
- Promjena imena ulica po ustašama je civilizacijsko pitanje
- Tko je odlučio biti sam, u Hrvatskoj je osuđen na propast
- Za Lovrenovo vrijeđanje ne može domoljublje biti opravdanje
- Hrvatima je kroz nogomet ubrizgan nacionalistički otrov
- Ubojstva na Daksi: U 1944. zrcali se današnja Hrvatska
- Hrvatska tavori u simbiozi ustaštva i srednjovjekovlja
- Hrvati su u Oluji ubijali Srbe. Toga još uvijek nisu svjesni
- Hrvatsku je ubila prejaka ljubav
- Crkva je mnogim HDZ-ovcima ono što je nekoć bila Partija
