Ivica Grčar
Objavi li se da se u akademskoj zajednici razmatra mogući etički prekršaj zbog sumnje u plagiranje, Vlada, sudstvo i većina dužnosnika zdušno uvjeravaju javnost da toga nema, osobito ne ako su za plagiranje osumnjičene utjecajne osobe, ministri, ”najviši hrvatski sudac”, politički istaknuti prorektor Sveučilišta, itd.
Svima odgovara da se previše ”ne talasa” o prosudbama mogućih plagijata pojedinih moćnika.
U pokušaju zaustavljanja informacija o ocjeni etičkog prekršaja donesena je 8. studenoga 2018. godine odluka Ustavnog suda (U-III-2992/2018) o ukidanju mišljenja (!?) Etičkog povjerenstva Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (o upitnom stjecanju znanstveno-nastavnog zvanja redovitog profesora, politički utjecajnog prorektora Ante Čovića).
Pokazala se uzaludnom i ta odluka Ustavnog suda o ukidanju mišljenja slično kao i većina prethodnih uvjeravanja da plagijata nema.
Vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prihvatilo je prošli tjedan sa 42 glasa izvještaj Stručnog povjerenstva kojim se predlaže oduzimanje znanstveno-nastavnog zvanja prorektoru Anti Čoviću i tako učinili uzaludnom odluku Ustavnog suda o ”ukidanju mišljenja”
Vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prihvatilo je prošli tjedan sa 42 glasa izvještaj Stručnog povjerenstva kojim se predlaže oduzimanje znanstveno-nastavnog zvanja prorektoru Anti Čoviću zbog sumnje da je 2005. godine prilikom izbora u zvanje redovitog profesora priložio radove koji prije objavljivanja nisu bili nepristrano evaluirani i propisno kategorizirani.
Kao novinar od 2015. godine promatram i povremeno istražujem sprečavanje širenja informacija o aferama zbog plagiranja, te sam o tome objavio i publikaciju s dokumentima (tiskano i web izdanje: ”Državom i pravom protiv akademske čestitosti” koja se može čitati na naslovnici Autografa linkom na odgovarajući banner).
Tako sam, ”izazvan” jednim navodom u nepravomoćnoj presudi sutkinje Ivanke Birkić Šarić iz Općinskog građanskog suda u Zagrebu (poslovni broj: 31 – Pn – 3422/17 – 33 od 11. siječnja 2019. godine), proveo i prošli tjedan dovršio jedno mini novinarsko istraživanje.
U obrazloženju spomenute presude koju sam analizirao u prethodnim kolumnama između ostaloga piše da je Miroslav Šeparović, predsjednik Ustavnog suda, ”morao” odgovarati na upit ”Međunarodnog udruženja Europskih akademija upućen HAZU”!?
Nikako nisam mogao shvatiti kako to da umjesto Zvonka Kusića kao predsjednika HAZU na upit koji je Međunarodno udruženje akademija postavilo HAZU odgovara predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović.
Istražujući o čemu se radi, doznao sam da se 7. ožujka 2018. godine Günter Stock iz ALLEA-e (All European Academies) obratio Zvonku Kusiću, tadašnjem predsjedniku HAZU.
U ALLEA-i su iz časopisa New Scientist doznali da je ”najviši hrvatski sudac” tužio sve članove nacionalnog Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju nakon što je taj Odbor objavio mišljenje da je ”najviši sudac” u svojoj disertaciji ”nekorektno prenosio, prepričavao i sažimao tuđe tekstove”.
Pa je Günter Stock pitao Zvonka Kusića je li HAZU tu tužbu komentirala ili bi radije da je ALLEA neizravno komentira u smislu osvješćivanja potrebe zaštite integriteta akademskih istraživanja?
Pročita li se i prevede malo pažljivije to pitanje, vidi se da je Günter Stock iz ALLEA-e zainteresiran za zaštitu istraživačkog integriteta svih onih koje je ”najviši hrvatski sudac” tužio i da nije ništa pitao o osobi Miroslava Šeparovića, predsjednika Ustavnog suda.
U obrazloženju presude sutkinje Ivanke Birkić Šarić iz Općinskog građanskog suda u Zagrebu, objavljenoj ovih dana, piše da je Miroslav Šeparović, predsjednik Ustavnog suda, ”morao” odgovarati na upit upućen HAZU iz ALLEA-e, Međunarodnog udruženja Europskih akademija!?
Ponuda iz ALLEA-e o potrebi zaštite integriteta istraživanja nije pretjerana. Svi mediji su 13. veljače 2018. godine prenijeli prijetnju Miroslava Šeparovića: ”…Gospoda iz tog Odbora svoje umotvorine morat će objasniti pred Državnim odvjetništvom i policijom” (prijetnja je izgovorena nakon što smo objavili mišljenje Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju o ”nekorektnom prenošenju, prepričavanju i sažimanju tuđih tekstova” u Šeparovićevoj disertaciji).
Iz Kabineta predsjednika HAZU Zvonka Kusića, izbjegavši izravni odgovor na pitanje i ništa ne govoreći kolegi akademiku Vlatku Silobrčiću, proslijedili su Günteru Stocku u ALLEA-u pismo Miroslava Šeparovića, predsjednika Ustavnog suda.
Iz pitanja Güntera Stocka vidi se da je zabrinut za tuženog akademika i ostale članove Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, a Zvonko Kusić iz HAZU na to ”odgovara” dajući tužitelju da se brani od loše slike koju je nakon tužbi stvorio o samom sebi.
Zašto su u Kabinetu predsjednika HAZU Zvonka Kusića točno znali da ništa ne trebaju pitati kolegu akademika Silobrčića i ostale članove akademske zajednice iz Odbora za etiku te da moraju ”najvišem hrvatskom sucu” dati priliku da se na međunarodnoj razini brani od loše slike koju je nakon tužbi stvorio o samom sebi?
Ljiga veća od one ”Pozdrav ‘Za dom – spremni!’ je neustavan, ali može se koristiti u iznimnim situacijama”.
Ukratko, u Šeparovićevu pismu uvodno se navodi da je morao (on Šeparović) podnijeti dvije tužbe protiv prof. dr. sc. Vjekoslava Miličića zbog klevete, jednu kaznenu i drugu civilnu, zbog naknade štete (i prešućuje da je podnesena i kaznena prijava Državnom tužilaštvu).
Dalje se navodi da je akademik Vlatko Silobrčić kao član Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju svjedočio i da je izjavio da nije pročitao spornu disertaciju te da ne postoje nikakva pisana pravila o citiranju.
Dalje se navodi da je prvostupanjskom presudom prof. Miličić proglašen krivim za klevetu, jer da je lažno optužio (njega Šeparovića) za plagiranje.
”Prof. Miličić je tvrdio da sam plagirao prof. dr. sc. Dubravku Hrabar i prof. dr. sc. Aleksandru Korać Graovac, no obje su saslušane u kaznenom postupku kao svjedokinje i izjavile su da ih nisam plagirao.
Iz pitanja Güntera Stocka iz ALLEA-e vidi se da je zabrinut za tuženog akademika Silobrčića i ostale članove u Odboru za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, a Zvonko Kusić iz HAZU na to ”odgovara” dajući ”tužitelju” Šeparoviću da se brani od loše slike koju je nakon toliko tužbi stvorio o samome sebi
Nakon presude Općinskog kaznenog suda Miličić me prijavio Odboru za etiku u znanosti i visokom obrazovanju. Odlukom Ustavnog suda, međutim, odredbe etičkog kodeksa Odbora za etiku su stavljene van snage i to one kojima je Odbor davao pravo sebi da odlučuju u pojedinačnim slučajevima povreda etičkog kodeksa. ”
Prijedlog za ocjenu ustavnosti bio je podnesen iz Sveučilišta u Zagrebu, a u njemu se tvrdilo da Odbor za etiku odlučujući u pojedinačnim slučajevima krši autonomiju Sveučilišta, jer to pravo odlučivanja u pojedinačnim slučajevima pripada fakultetima i sveučilištima, a ne nacionalnom Odboru za etiku.
Zatim u pismu Šeparović napominje da se izuzeo kod odlučivanja Ustavnog suda o Odboru za etiku. ”Protivno odluci Ustavnog suda i presudi Općinskog kaznenog suda Odbor za etiku je usvojio mišljenje na pritužbu prof. Miličića da sam ja (Šeparović) prekršio čl. 8. Etičkog kodeksa time što sam nekompletno navodio izvore u disertaciji”.
U nastavku se naklapa o tome da nije obavezno isključivo navodnicima označavati citate, nego da se to može i na druge načine.
Navodi se i da je Odbor za etiku imao 9 članova, no da su 4 člana prethodno dala ostavke, tako da je Odbor nastavio djelovati sa samo pet članova. Dr. Silobrčić je svjedočio u kaznenom postupku i nije se izuzeo iz odlučivanja na tom Odboru (za etiku) iako je to trebao, jer mu to propisuje čak i Etički kodeks jer u tome bio u sukobu interesa. A da se dr. Silobrčić izuzeo, Odbor za etiku ne bi imao kvorum.
Šeparović je naglasio da je i Vlada RH odbila prihvatiti izvještaj o radu Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, jer je zaključeno da je Odbor u svojem radu kršio zakon i propustio poštovati odluku Ustavnog suda.
Zatim se u pismu naglašava da je Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju donio odluku suprotnu odluci Općinskog kaznenog suda, koji je oglasio Miličića krivim za klevetu.
”U postupku Odbora za etiku niti ja (Šeparović) niti moji mentori prof. Hrabar i prof. Korać Graovac nismo bili pozvani da sudjelujemo. ”
Zatim se navodi da Pravni fakultet u Zagrebu nema pisanih pravila o citiranju.
Zašto su u Kabinetu predsjednika HAZU Zvonka Kusića točno znali da ništa ne trebaju pitati kolegu akademika Silobrčića i ostale članove akademske zajednice iz Odbora za etiku te da moraju ”najvišem hrvatskom sucu” dati da se ”na međunarodnoj razini” brani od loše slike koju je nakon toliko tužbi stvorio o samom sebi?
I navodi se u pismu, nadalje, da je (on Šeparović) bio prisiljen protiv članova nekompletnog sastava Odbora za etiku podnijeti kaznene tužbe zbog toga što su po njegovu (Šeparovićevu) mišljenju prekoračili ovlasti postupajući protiv zakona i suprotno presudi Općinskog kaznenog suda koja je bila na snazi u to vrijeme.
Nije (Šeparović) sretan što je članove Odbora za etiku morao kazneno prijaviti, ali ”nije bilo alternative budući da je Odbor u ovom slučaju povrijedio moju čast, reputaciju i dostojanstvo i na taj način štetio ne samo meni nego i instituciji kojoj predsjedavam”.
Nakon što je sve o ”korespodenciji” Güntera Stocka i Zvonka Kusića doznao tek iz navoda u spomenutoj presudi Ivanke Birkić Šarić iz Općinskog građanskog suda u Zagrebu, akademik Vlatko Silobrčić je izjavio da će se pismom obratiti Günteru Stocku iz ALLEA-e. Dogovorili smo da ćemo to pismo objaviti.
U nastavku donosimo izvorni tekst Šeparovićeva pisma na engleskom jeziku kako bismo otklonili nesporazume nastale prepričavanjem i slobodnim prijevodom.
***
Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.
Ukoliko vam je to potrebno, portal Autograf jamči potpunu anonimnost ugroženim građanima.
Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355
***
Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja” odgovara autor.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Etika u znanosti je pala – živjela sudska cenzura
- Suluda rasprodaja ”materijalne osnove zaštite novinara”
- USKOK i ministar Bošnjaković zataškavaju krađu isprava u sudu
- Šeparović, Sessa i Turudić razbijači akademske čestitosti
- Hipoteka ruske SBERBANK-e na Novinarskom domu
- 200 kolumni: Je li besmisleno obraćati se javnosti bez učinaka?
- Istina je ova: cenzuru provode režimski novinari i sudstvo
- Rušenje vjerodostojnosti dužnosnika bez plaćanja poreza
- Ne hvala, gospodine ministre pravosuđa, ”ne pušim” to više
- U vrtlogu birokratske zajebancije ”tijela javnih vlasti”
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.