HBK prekomjerno granatira patrijarha Irineja i obezvređuje Papu

Nakon šoka koji je uslijedio kada je jučer, malo iza podneva, IKA objavila pismo članova Hrvatske biskupske konferencije patrijarhu Srpske pravoslavne crkve Irineju (svi do jednoga su se potpisali, dakle i ”ekumenski nastrojeni biskup Požege Antun Škvorčević”), lako se nazrela laž, a onda i opaka namjera onoga koji je privatno pismo datirano 18. studenog 2018. odlučio učiniti javnim, pazite dobro, nakon što su predstavnici HBK (predvođeni njenim predsjednikom Želimirom Puljićem) u zajedništvu s vladikama sa sjedištem u RH u Požegi i na poziv rečenog biskupa Škvorčevića 17. siječnja 2019. poručili ”kako ni jedna strategija, usmjerena protiv drugog čovjeka, naroda ili Crkve ne može biti uspješna”.

U pismu laži ima više, ali ključna se čini laž uredništva IKA-e kojom se najavljuje pismo (koje se donosi u cijelosti). Naime, uredništvo IKA-e piše ovako: ”Poznato je u našoj javnosti da su hrvatski biskupi, 18. studenoga 2018. uputili patrijarhu Srpske pravoslavne prkve Irineju pismo, čiji sadržaj nije objavljen. U određenim novinarskim krugovima pojavile su se o njemu određene špekulacije. Kako bi se izbjegla nagađanja, pogrešna tumačenja ili neistine, HBK objavljuje pismo u cijelosti.”

To je manevar koji bi trebao namiriti apetite fašista koji su se prepali (ali i nasrnuli na kardinala Josipa Bozanića) nakon što je zagrebački nadbiskup dao do znanja da stiže vrijeme govorenja istine

Istina je pak sljedeća: za to pismo nitko izvan HBK, osim eventualno onih čiji se rukopis jako prepoznaje, osobito oni s kaptolskom adresom, nije znao sve dok u prostorima HBK u Zagrebu pod predsjedanjem biskupa Antuna Škvorčevića nije 30. studenoga 2018. održana redovita sjednica Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog. Biskup je tada izvijestio vijećnike da su hrvatski biskupi ”minulih dana” uputili pismo srpskom patrijarhu Irineju u vezi ”određenih poteškoća” u odnosima  dviju Crkava. O tome je kraću vijest donijela IKA. Reakcija na tu vijest nije bilo. Niti pomama za pismom.

Onaj koji je pustio pismo u javnosti preko IKA-e mora se ispovijediti, premda sumnjam da iskreno vjeruje u Boga.

Kako u IKA-i kao ni u strukturama HBK nema talentiranih novinara za maskiranje, manevar s tim pismom je očit: s jedne strane je to diverzija, to jest, atentat na ekumenizam i dijalog, na nastojanja da se krene iz gliba međusobnih optuživanja, atentat koji vrše jastrebovi u redovima Katoličke crkve u RH (s blagoslovom vrlo visoko pozicioniranog biskupa), a s druge strane je to, na neki način kao i jučerašnji nastup šefice države kod neoustaški raspoloženog sisačkog biskupa Vlade Košića, manevar koji bi trebao namiriti apetite fašista koji su se prepali (ali i nasrnuli na kardinala Josipa Bozanića) nakon što je zagrebački nadbiskup dao do znanja da stiže vrijeme govorenja istine. I to kakve – istine ”bez ikakve zadrške”, o ”strahotama Jasenovca i drugih logora, stratišta nevinih ljudi”.

Naime, jer se manifestacija na zagrebačkoj katedrali i ispred nje u režiji Josipa Bozanića, kako sam reče, dogodila ”da bismo prepoznavali zlo i govor mržnje te mu se oduprli (…), da bismo zajedno gradili uzajamno poštovanje i ljubav, na dobro našega hrvatskog društva i svega čovječanstva”. Ali je li Bozanić u ovoj diverziji potpuno nevin? Nisam baš u to siguran.

Zašto kažem da je objava pisma ”diverzija” i ”atentat na ekumenizam”? Zato što je sastanak u Požegi 17. siječnja organiziran između ostalog i da bi se pronašlo riješenje nakon što je pismo poslano patrijarhu i da bi se jasnom izjavom porkazao put kojim moraju krenuti obje hijerarhije i crkve. A netko zaista žarko želi da se na tom putu ne uspije do cilja.

Analizom pisma HBK patrijarhu Irineju se ovdje ne možemo baviti (pismo ima 24.845 znakova s razmacima!!). Uostalom, to je pismo kojim se prekomjerno granatira ne samo njega, već i glasnogovornika SPC-a, bačkog vladiku Irineja Bulovića i članove Svetog Sinoda SPC-a, ali pismo koje smo na početku naznačili linkom možete pročitati i ono će svakako dobiti odgovarajuću analizu i opsežan komentar.

Ono što mogu i moram danas učiniti je signalizirati štetnost i pisma i načina na koji se ono čini javnim.

Ne vjerujem da može biti u interesu crkava i iskrenih kršćana da se vrtimo u paklenom krugu međusobnog optuživanja, pogotovo ako se pri tome izgovaraju laži; savršeno dobro pamtim smijeh hijena onih biskupa koji su pratili Franju Tuđmana u tzv. Vlaku slobode kada je u Karlovcu nakon Oluje vrijeđao preostale Srbe, pa i srpski narod kao takav.

Ne vjerujem da nam može služiti na čast kad članovi HBK lažu da nema biskupa koji gaje proustaše sentimente (najotvorenije su to učinili Vlado Košić i Valentin Pozaić).

To je diverzija, to jest, atentat na ekumenizam i dijalog, na nastojanja da se krene iz gliba međusobnih optuživanja, atentat koji vrše jastrebovi u redovima Katoličke crkve u RH

Ne može biti istina da biskupi ne šute, jer šute ako se pod šutnjom podrazumijeva nedostatak adekvatne geste kajanja (na koju je bio pozvan Josip Bozanić 2000. godine u povodu jubileja, bio sam na Ksaveru blizu njega, slušao sam ga i to njegovo trabunjanje je bila sramotna epizoda) jer se, gospodo draga, ne želi priznati da se nad Srbima (ali i Romima i Židovima) u doba NDH provodio genocid u kojem su ustašama pomagali mnogi, ali zaista mnogi katolici, pa i članovi klera.

Nipošto nije pametno da se sabotiraju ekumenska i mirotvorna nastojanja; ja ću samo spomenuti trojicu iz Hrvatske koje dobro poznajem i čiji se rad može javno provjeriti: mitropolita Porfirija Perića, vladiku Jovana Ćulibrka i vladiku Nikodima Kosovića.

Advokat patrijarha Irineja nisam i dobro znam da se neke njegove rečenice mogu smatrati, u najmanju ruku, nekorektnima, ali jesam stručnjak za religijska pitanja i jesam teolog. I kao takav znam da ovo što HBK radi nije dobro. Nije dobro željeti ispasti pravednikom među narodima na kolektivan način.

Jer ako, na primjer, pokojnom zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Franji Kuhariću ili pokojnom šibenskom biskupu Srećku Badurini pripadaju stanovite, možda i velike zasluge, one ne pripadaju ni Košiću, ni Pozaiću, ni Bogoviću, ni Jezerincu, ni Ivasu ni drugima.

I što ćemo, gospodo iz HBK, sa silnim promocijama revizionističke i proustaške literature u vašim crkvama i biskupijama? Hej, pa promovirali ste čak i knjigu o Maksu Luburiću! Ma, jeste li vi normalni?!

A u ovo sam sto posto siguran: ovakim šutiranjem patrijarha i vladika SPC-a članovi HBK cementiraju blokadu Stepinčeve kanonizacije, što meni osobno baš i ne smeta, ali mislim da je poprilično nesuvislo od članova HBK da upregnu sve snage u promociju navodne Stepinčeve svetosti i u isto vrijeme rade ono što su im papa Franjo i državni tajnik kardinal Pietro Parolin eksplicitno kazali da NE RADE.

Podsjetit ću.

Objavio sam pismo koje je u Vatikanu 8. travnja 2015. potpisao državni tajnik Svete Stolice kardinal Pietro Parolin (Broj: 3342/14/RS), a upućeno je predsjedniku Hrvatske biskupske konferencije, zadarskome nadbiskupu mons. Želimiru Puljiću. U njemu se jasno vidi da je papa Franjo kazao da će kanonizacija blaženog nadbiskupa Stepinca doći, ali kada i ako se stvori ”klima dijaloga  (…) bez tenzija i polemika”!

Papa Franjo je preko kardinala Parolina poručio članovima HBK kako se čini da je potrebno ”ponovno ali objektivno povijesno čitanje kako likova tako događaja prošlosti”, ali kako bi ”dijalog i suradnja među katolicima i pravoslavnima u ime Gospodnje mogla biti inspirirana Božjim milosrđem”

Naravno da su i sam nadbiskup Želimir Puljić i članovi HBK, kao i katolički mediji, predvođeni Glasom Koncila i IKA-om, prešutjeli to pismo. Zato tvrdim da je ovo sadašnje pismo HBK patrijarhu u korijenu neiskreno i štetno, kompromitirano i anticrkveno.

Dapače, mislim da su članovi HBK izvršili ne toliko udar na SPC koliko na samog papu Franju i njegova nastojanja da pozove ovdašnje katolike i pravoslavne na bratski i konstruktivan dijalog.

Papa Franjo je preko kardinala Parolina poručio članovima HBK kako se čini da je potrebno ”ponovno ali objektivno povijesno čitanje kako likova tako događaja prošlosti”, ali kako bi ”dijalog i suradnja među katolicima i pravoslavnima u ime Gospodnje mogla biti inspirirana Božjim milosrđem”.

Ja u ovom sumanutom pismu članova HBK, kao ni u jučerašnjoj diverziji u režiji katoličkih ekstremista, ne vidim ni Božjeg duha ni želju za mirom.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Treba nam nova Hrvatska, ali nama trebaju i nježnost i snaga
• Ruža ustaška: kad će se Crkva distancirati od ustaša i NDH?
• 30 je godina otkako sam među vama: jer vjerujem u slobodu
• Dejan Jović: ”Tražimo slobodu za sve, a ne samo za Srbe”
• Novost Bleiburga: staviti prst u dupe austrijskom kolegi
• Bleiburg i Katolička Crkva: možemo li pravilno pamtiti?
• Zašto je baka Roza čuvala do smrti Hitlerovo odlikovanje?
• Zbog masakra u Ahmićima i zbog Kordića preplavljuje me sram
• Uskrs je svetkovina naše istine – pravde
• Loša vijest za ustaše: vaša se priča gasi

» Svi tekstovi ovog autora