Besramnijega mazanja očiju odavno nismo vidjeli. Da se laganjem može ubiti čovjeka, u prva četiri reda stolica u utorak na HDZ-ovu predizbornom skupu u Šibeniku ne bi ostalo živih nakon što je TomislavKaramarko objavio: “Želim vam reći da HDZ neće dopustiti propadanje Hajduka, što se danas događa.
Svaki član HDZ-a iz Dalmacije mora skrbiti o Hajduku. Zašto? Hajduk nije samo nogometni klub, Hajduk nije samo nekakva institucija u kojoj se okupljaju sportaši. Hajduk je više od toga. Hajduk je identitet. Hajduk je emocija kakve nema nigdje u Europi. Ovo stalno govorim, ovo ću govoriti i nakon izbora i vjerujte da ću kao premijer naći s odgovornim ljudima načina da se taj naš slavni Hajduk vrati u okvire koji mu pripadaju.”
Besramnijega mazanja očiju odavno nismo vidjeli. Da se laganjem može ubiti čovjeka, u prva četiri reda stolica u utorak na HDZ-ovu predizbornom skupu u Šibeniku ne bi ostalo živih nakon što je TomislavKaramarko objavio: “Želim vam reći da HDZ neće dopustiti propadanje Hajduka, što se danas događa
Valja zaista imati obraz kao opanak da biste ovakvo što rekli. Previše je to sranja čak i za izvanrednu okolnost predizborne kampanje jer ako neku političku organizaciju možemo optužiti za propast Hajduka, za bijedne rezultate, dugogodišnji izostanak trofeja i posvemašnju provincijalizaciju jednom velikih, legendarnih splitskih “bijelih”, ondaje to prije svih, jedna i jedina, nenadmašna Hrvatska demokratska zajednica.
Uzmite statistiku ako meni ne vjerujete, izbrojite pokale i jasno će vam se ukazati: dvadeset pet godina kako postoji ova, najveća od svih hrvatskih stranaka, daleko je najgore razdoblje u stogodišnjoj povijesti Majstora s mora.
Hadezeovci koje je politika stavila da ravnaju Hajdukom gotovo su bezostatka bili slabići i klimoglavci koji se nisu željeli zamjeriti Zagrebu. Ni u vlastitu stanu, u ponoćnu uru kraj svoje žene u postelji, ti se papci nisu usuđivali prkositi državnim nogometnim odlukama. Ni u zahodsku školjku oni nisu imali hrabrosti šapnuti: “E, jebo vas Dinamo!”
Šutjeli su i trpjeli poniženja, svi od Nadana Vidoševića naovamo. Špilali su budale dok su u devedesetima tajne službe namještale nogometna prvenstva zagrebačkim “modrima” za ljubav njihova najvećeg navijača, upravo kao što ih špilaju i danas, kad Zdravko Mamić postavlja svog vodoinstalatera za izbornika reprezentacije.
Valja zaista imati obraz kao opanak da biste ovakvo što rekli. Previše je to sranja čak i za izvanrednu okolnost predizborne kampanje jer ako neku političku organizaciju možemo optužiti za propast Hajduka, za bijedne rezultate, dugogodišnji izostanak trofeja i posvemašnju provincijalizaciju jednom velikih, legendarnih splitskih “bijelih”, ondaje to prije svih, jedna i jedina, nenadmašna Hrvatska demokratska zajednica
Od Franje Tuđmana do Tomislava Karamarka, Hajduk s HDZ-om ide samo od lošeg na gore. Zapravo je samo u jednom vremenu državna politika za splitski klub bila nešto pravednija, kad je predsjednik bio Ivo Sanader, a ni to nije bilo bog zna što.
Popularno je vjerovati kako je NK Hajduk bio stravično obespravljen u nekadašnjoj tamnici naroda, kako je najgore nepravde doživio od bizantskih varalica i pritajenih četnika iz Fudbalskog saveza Jugoslavije, ali opet, državno je prvenstvo, unatoč oštrijoj konkurenciji, tada nekako bilo lakše osvojiti.
Bilo je, ne sumnjamo, i tada političkih pritisaka, no Hajduk im se, hrabrošću, lukavošću i dišpetom, umio othrvati. Jedan je tadašnji predsjednik kluba, komunist iz glasovite splitske slastičarske obitelji, imao vještine, smjelosti i integriteta više nego svi drugi zajedno. Upravo u njegovoj eri Hajduk je postao stvarno veliki klub, osvojio četiri prvenstva, pet kupova i dva puta se plasirao u četvrtfinale Kupaeuropskih prvaka.
Njemu pripada veliki dio one Hajdukove slave o kojoj Tomislav Karamarko govori, a kad su Karamarkovi došli na vlast, po duši govoreći, Hajduk samo tone.
Hadezeovci koje je politika stavila da ravnaju Hajdukom gotovo su bezostatka bili slabići i klimoglavci koji se nisu željeli zamjeriti Zagrebu. Ni u vlastitu stanu, u ponoćnu uru kraj svoje žene u postelji, ti se papci nisu usuđivali prkositi državnim nogometnim odlukama. Ni u zahodsku školjku oni nisu imali hrabrosti šapnuti: “E, jebo vas Dinamo!”
Mnoge će razbjesniti ovo što ću sada reći, ali je naprosto činjenica: splitski “bijeli” jedva da su napravili išta vrijedno spomena otkad su maknuli crvenu petokraku iz grba. Bože oprosti, ružno je to reći, ali otkad smo svoji na svome, Hajduk može biti samo drugi.
Ispravite me ako u nečemu griješim. Upozorite me ako sam štogod krivo rekao. Javite mi ako znate išta zbog čega valja vjerovati kako Tomislav Karamarko i Hrvatska demokratska zajednica splitskom Hajduku žele dobro. Do toga vremena za mene u ovom pitanju postoji samo jedna istina.
Živio drug Tito!
Mislim, naravno, na Tita Kirigina.
(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).
Još tekstova ovog autora:
- Vidio sam na Baniji: Hrvati su bolji od hrvatske vlasti
- Opraštajući se od Vesne Kesić: žene su naši najbolji ljudi
- Nevolja je da su vjernici često razmaženi i djetinjasti
- Milanović će se jednog dana pojaviti odjeven kao Indijanac
- Bernardić još vjeruje u svetog Nikolu. I u Gordana Marasa
- Samo Mišo Kovač smije reći: “Znaš li ti tko sam ja?”
- Mustafu su voljeli i u Splitu, gdje inače ne vole nikoga
- U R. Srpskoj netko je igrao pokvareno? Kamo ide ovaj svijet!
- Vodotoranj za deranje penzionera i namrštenih branitelja
- Kakav posao – evidentičar roditeljskih uplata u vrtiću!
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.