HDZ na udaru etničkog patriotizma

Tihomir Ponoš

Eto, i to se dogodilo. HDZ je na udaru etničkog patriotizma, a na taj se udar požalio i glavni tajnik stranke, ujedno i predsjednik Hrvatskoga sabora, Gordan Jandroković. HDZ je na udaru one vrste patriotizma koju je uporno gajio i njegovao otkako je nastao.

Požalio se Jandroković u Osijeku da njih u HDZ-u posebno ”iritira da nam se broji jesmo li dovoljno Hrvati i dovoljno katolici. Treba jasno i precizno reći da jesmo”.

Glavni tajnik vladajuće stranke pojasnio da postoje ”političke snage i neki tipovi koji cijelo vrijeme dovode u pitanje jesmo li mi dovoljno Hrvati i katolici, brinemo li se dovoljno o interesima Hrvatske. Briga za Hrvatsku, naše tradicionalne vrijednosti, među kojima su obitelj, vjera i nacija, to je dio programa HDZ-a”.

Članovima HDZ-a ne događa se ništa posebno, tek je njima neuobičajeno. Sumnjiči ih se da nisu dobri Hrvati i katolici, baš kao što su oni, još od vremena kada je Franjo Tuđman vodio stranku i državu, optuživali one koji su im išli na živce da nisu dobri Hrvati.

Ustavni patriotizam temelji se na ustavnoj podlozi, a ona bi u hrvatskom slučaju svoj izraz našla ponajprije u članku 3. koji navodi vrednote ustavnog poretka

Biti dobar Hrvat za tu je stranku uvijek bilo važno, a što je dobar Hrvat ona je određivala. Biti dobar katolik također je za tu stranku uvijek bilo važno, ali danas je važnije nego što je bilo u vrijeme Franje Tuđmana.

Važnost etničkog patriotima za tu stranku posljednjih godina raste i svakako je on danas važniji nego li u vrijeme kada su stranku vodili Ivo Sanader i Jadranka Kosor.

Sami su to kuhali, prisjetimo se samo diskursa u vrijeme kada je strankom predsjedavao Tomislav Karamarko, a sami to što su skuhali krčkaju na umjerenoj vatri i danas otvarajući bokove raznoraznim desnim inicijativama i udrugama koje bi da određuju od televizijskog programa pa do rasporeda kazališnih predstava i određenja procesuiranja ratnog zločina.

U svemu tome treba pridodati i da HDZ nema efektivnu opoziciju, pa sve što je desno u HDZ-u i sve što je desno od HDZ-a može biti opušteno i dopustiti si luksuz da HDZ-ovce proziva jer nisu dovoljno veliki Hrvati i dovoljno dobri katolici.

Sve to pomalo podsjeća na situaciju u kojoj se zatekao Savez komunista za vrijeme lipanjskih studentskih gibanja 1968. godine.

Tada je Savez komunista bio kritiziran i to izvan svojih redova, baš kao i sada HDZ, da nije dovoljno komunistički te da su oni koji ga kritiziraju ispravni komunisti. Pola stoljeća kasnije tek je ”komunizam” zamijenjen ”hrvatstvom” i ”katoličanstvom”.

Etnički patriotizam, jasno je iz Jandrokovićeve reakcije, počeo je žuljati i HDZ jer kada se mora dokazivati, kada se mora ”jasno i precizno reći” da su Hrvati i katolici, onda je jasno da ni HDZ-u ta obuća više nije savršeno udobna.

Upravo zbog toga važno je nešto što je Milorad Pupovac spomenuo gostujući u emisiji ”Nedjeljom u dva”.

Govorio je o ustavnom patriotizmu i kazao da se u kriznim vremenima taj patriotizam ”može zamijeniti nekom drugom vrstom patriotizma, koja baš i ne mora biti u najboljem smislu te riječi pravi, istinski, patriotizam koji uključuje sve ljude”.

Glavni tajnik vladajuće stranke pojasnio da postoje ”političke snage i neki tipovi koji cijelo vrijeme dovode u pitanje jesmo li mi dovoljno Hrvati i katolici, brinemo li se dovoljno o interesima Hrvatske. Briga za Hrvatsku, naše tradicionalne vrijednosti, među kojima su obitelj, vjera i nacija, to je dio programa HDZ-a”

Ustavni patriotizam se u kriznim vremenima ne može zamijeniti nekim drugim patriotizmom, griješi u tome Pupovac, jer ustavni patriotizam nikada u Hrvatskoj nije bio dominantan.

Ustavni patriotizam su u bitno drugačijim okolnostima poratne i podijeljenje Njemačke sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća promišljali ljudi poput Dolfa Sternbergera, Ralfa Dahrendorfa, Jürgena Habermasa.

Za Sternbergera je ustavni patriotizam ljubav prema domovini pri čemu se ta ljubav ne temelji na pripadnosti naciji nego na pravno uređenoj republici.

Tako interpretiran patriotizam ne uključuje bezrezervno divljenje domovini (i od domovine stvaranje nedodirljivog kumira, baš kao što se kod nas u posljednje vrijeme uobičajilo jer već i institucije tu imenicu počinju pisati velikim početnim slovom i kada nije na početku rečenice) već ga definira kao društveno i političko ponašanje građana kojima su prvenstveni zajedničko dobro, a ne vlastiti interesi.

Ustavni patriotizam temelji se na ustavnoj podlozi, a ona bi u hrvatskom slučaju svoj izraz našla ponajprije u članku 3. koji navodi vrednote ustavnog poretka.

Takav patriotizam ne bi nikoga žuljao, cipela bi bila dovoljno udobna za svakoga, bez obzira koliko velik ili malen Hrvat i katolik bio, bez obzira koliko ne bio ni Hrvat ni katolik.

(Prenosimo s portala Novoga lista).

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Pavić i Kuščević u bespućima antireferendumske logike
• Zašto se čuditi biskupu koji ide u šumu s puškom?
• HDZ se ne miješa u etničko čišćenje Hrvata u BiH
• Pederi i lezbe: pazite se batine nadbiskupa Đure Hranića
• KGK nema pojma o decentralizaciji i govori potpune besmislice
• Je li Brkić consigliere koji upravlja donom i o kojem – don ovisi?
• Ivan Penava odlučio je postati Vesna Teršelič
• Hajde da se i nama nešto lijepo desi
• Kako je Britanija prestala biti duhovita i postala smiješna
• Nacionalni praznik graha

» Svi tekstovi ovog autora