Hebrang nikada ne laže, samo ne govori istinu i potiče mržnju

Što je to ne-istina?

Gospodin Andrija Hebrang ušao je onom slavnom izjavom o istini, neistini i laži u povijest hrvatske politike kao mjera iskrenosti i odgovornosti političara prema građanima. A letvicu je postavio zaista nisko.

Reče onomad dok je obnašao najviše dužnosti, da nikada ne laže, ali ne govori uvijek istinu. On ne bi lagao, ali ni govorio istinu. Govorio bi ne-istinu.

Mnogi su se građani pitali koliko je puta kao visoki državni dužnosnik, ministar, zastupnik, a i kandidat za predsjednika države rekao ne-istinu.

Ne-istina je kroz njegova usta postala politička kategorija sui generis. Nije istina, a nije ni laž.

Osim što Pilsela i Teršelič faktično označava kao metu podivljalim primitivcima, priča ne-istinu, zapravo besmislice i notorne neistine. Tvrdi kako civilnih žrtava na strani hrvatskih Srba gotovo da nije ni bilo, jer su, kaže, praktično svi ubijeni bili teroristi

Možda bismo je mogli definirati kao utilitarnu istinu političara koja ne korespondira sa činjenicama i stvarnošću. Ali autoritetom jednog od najistaknutijih HDZ-ovih političara postaje neka vrsta istine, ne-istine u funkciji njegovih političkih interesa, koju promoviraju neprofesionalni mediji i politički propagandisti.

Ne-istina zla i mržnje

Mnogo je ne-istina izrečeno, ne samo od Hebranga. U pravilu su proizvodile štetu. Zadnja Hebrangova ne-istina proizvela je mržnju, uvrede i prijetnju smrću Dragi Pilselu.

Na još jednog novinara na kojeg se zbog legitimnih pitanja i stavova sručila gomila uvreda navodnih domoljuba, patoloških tipova koji su, zbog političkih razlika uobičajenih u demokratskom društvu i želje da se sakrije zločin, spremni poniziti, uvrijediti, pa i ubiti one koji traže istinu i pravdu.

Usudio se Hebrang čovjeka koji je s nakraj svijeta, iz Argentine, došao u Hrvatsku poduprijeti njenu neovisnost, koji je i sam bio hrvatski branitelj, čovjeka koji je u ratu izgubio brata branitelja označiti kao neprijatelja Hrvatske. Kao osobu koja je u svijesti primitivnih kvazidomoljuba meta koju treba oblatiti, ispljuvati, pa i ubiti.

Uostalom, kao i hrabru Vesnu Teršelič, ženu koja sve ove godine kao svoj credo, kao i Pilsel, ima ljudskost i pijetet prema svim stradalim civilima i želju da pravda bude temelj pomirenja i suživota.

Pa je Pilsel, kaže – laže Hebrang, ”zagađivač medijskog prostora” ”falsifikator gubitničke strane”, ”simpatizer agresorske vojske”, ”zločinac prema istini” i osoba koja ”dobro živi od Judinih škuda iz inozemstva”.

Zašto? Zato jer se usudio postaviti pitanje, kako to čini i Vesna Teršelič, što je s pobijenim civilima, našim sugrađanima srpske nacionalnosti i zašto mnogi zločini nisu kažnjeni.

Osim što Pilsela i Teršelič faktično označava kao metu podivljalim primitivcima, priča ne-istinu, zapravo besmislice i notorne neistine. Tvrdi kako civilnih žrtava na strani hrvatskih Srba gotovo da nije ni bilo, jer su, kaže, praktično svi ubijeni bili teroristi.

Svaka je baka ispod suknje imala ručni bacač, svaki je seljak bio teško naoružani i maskirani neprijatelj. Zato su svi oni legitimno likvidirani.

A dvojac Teršelič-Pilsel, kao i ”sve puhovske“(!), kaže Hebrang, treba procesuirati jer kleveću državu i branitelje.

Pa je Pilsel, kaže – laže Hebrang, ”zagađivač medijskog prostora” ”falsifikator gubitničke strane”, ”simpatizer agresorske vojske”, ”zločinac prema istini” i osoba koja ”dobro živi od Judinih škuda iz inozemstva”. Zašto? Zato jer se usudio postaviti pitanje, kako to čini i Vesna Teršelič, što je s pobijenim civilima

Pazite, Hebrang ne kaže kako treba kazniti počinitelje zločina, već one koji ukazuju na zločin!

Zapravo, Hebrang ne-istinom štiteći zločince za taoce uzima sve branitelje i Domovinski rat i pljuje im u lice.

Zar uzor u obrambenom ratu koji je Hrvatska vodila ne bi trebala biti ogromna većina naših branitelja i heroja koji su časno branili zemlju, nego oni koji su hrvatsku odoru koristili kao plašt pod kojim su činjeni zločini!?

Njihovo kažnjavanje, a ne Pilsela ili ”raznih puhovskih”, čuvalo bi čast branitelja i Domovinskog rata.

Tko je domoljub?

Drago Pilsel, Vesna Teršelič i ”razni puhovski“ neusporedivo su veći domoljubi od Hebranga.

Njihova je Hrvatska ona koja ne štiti zločin.

Njihova je Hrvatska ona koja prašta i miri.

Njihova je Hrvatska ona koja ljude ne dijeli po naciji i vjeri.

Njihova je Hrvatska ona u kojoj sloboda medija nije u funkciji huškanja i proganjanja vještica iz Rija, ona u kojima se novinarima i aktivistima ne prijeti nasiljem i smrću.

Hebrangova je Hrvatska očito drukčija. Kao i Hrvatska svih onih tipova spremnih psovati, prijetiti, sigurno, u nekim drugim okolnostima i ubiti.

Onih koji, u pravilu pod lažnim imenom, svoje domoljublje na internetu mjere prostaklukom i isključivošću, nasilništvom i mržnjom.

Oni, čije je domoljublje obrnuto proporcionalno intenzitetu bubnjanja o junačka hrvatska prsa.

Novi nasrtaj na prave domoljube Hrvatsko je novinarsko društvo popratilo već šabloniziranim priopćenjem u kojemu ”najoštrije osuđuje” napad i prijetnje upućene novinaru Dragi Pilselu. Gotovo istim tekstom popratilo je i prethodne ”domoljubne” i druge nasrtaje na novinare.

Bulumenta anonimaca koji se predstavljaju kao novinari brojnih opskurnih ultradesnih portala, ali i prepoznatljivi novinari tipa Bujanec ili Ivkošić, pod domoljublje prodaju isključivost, mržnju i huškanje koje Hrvatsku polako, ali sigurno guraju prema društvu straha i neslobode

Istina, je, HND može samo upozoravati i pokušati motivirati nadležne da otkriju i kazne nasilnike koji žele zastrašiti novinare. Ali zaštitu trebaju i drugi, ne samo novinari. Nju im može pružiti samo profesionalna policija i profesionalno pravosuđe. Imamo li ih?

Da, i ne treba zaboraviti da su mediji, dakle, i novinari, često ti koji huškaju, prenose i sami kreiraju govor mržnje, love vještice iz Rija.

Bulumenta anonimaca koji se predstavljaju kao novinari brojnih opskurnih ultradesnih portala, ali i prepoznatljivi novinari tipa Bujanec ili Ivkošić, pod domoljublje prodaju isključivost, mržnju i huškanje koje Hrvatsku polako, ali sigurno guraju prema društvu straha i neslobode.

Ima li HND za njih, imenom i prezimenom, riječi prijekora i osude, upozorenja kako zlo koje proizvode Hrvatskoj ne nosi ništa dobra?

Želim vjerovati da Hrvatska ima snage promijeniti sebe da ne dočeka da prijetnje s interneta iz virtualnog svijeta prijeđu u stvarnost.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Zlata Đurđević junakinja je našeg doba
• Onima koji slave ustaštvo ili četništvo mjesto je u zatvoru
• Hrvatska nekorektno prešućuje bugarsko ucjenjivanje Makedonije
• Kroki jednog skladatelja, dva predsjednika i tri monstruma
• JOSIP KREGAR (Ogulin, 1953. – Zagreb, 2020.) – Umro je Čovjek
• Otvorimo širom vrata pomirbi Hrvata i Srba!
• Politika i moral u Hrvatskoj
• Valtere, Valtere, gdje si više, ne treba te samo Sarajevo!
• Bravo, predsjedniče! Nadam se da nije kasno
• Nisam mason ali ću se borit za njihovu slobodu i ravnopravnost

» Svi tekstovi ovog autora