autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Hitno poboljšati njegu i skrb za terminalne bolesnike

Autor: Nataša Antoljak / 03.03.2022.

Nataša Antoljak

Ovih su dana svi zauzeti razmišljanjem i komentiranjem političke situacije i ratnog sukoba u Ukrajini, ali i stanju u svijetu općenito.

Protekle dvije godine, poučeni iskustvom ranijih pandemija, gotovo nema onoga tko nije svjestan da su one redovito bile praćene nemirima čak i ratovima jer dovode do ekonomske neravnoteže i brojnih drugih problema. Svakako ima u tome znatan utjecaj i psihologija.

Naime, dugo ne živimo uobičajeno i dok su nam neke stvari bolje odgovarale, mnoge druge su ograničavale život i stavile nas na čekanje. Ipak, osnovni uzrok nezadovoljstava su dugotrajan strah od bolesti, smrti, gubitka bližnjih, kao i financijska nesigurnost.

Želim napisati da sam u potpunosti protiv bilo kakvih ratnih sukoba i, kao ona koja sam u liječničku struku ušla zato jer imam osjećaj za druge ljude i njihove patnje, iskonski mrzim ratove. Ratovi otimaju živote mladih, najčešće nevinih i neupućenih ljudi, djece, žena, staraca, a patnja takvih ranjivih me oduvijek najviše uznemiravala.

Naime, smatram da je život toliko kratak i ispunjen tekućim problemima da je neprihvatljivo još ga zagorčavati ratom. No ovo nije moja tema danas, ali je uvod u nju.

Nekako je uvriježeno da imamo predodžbu kako ćemo doživjeti barem 80 godina i da ćemo biti u relativno dobroj formi, a onda ćemo samo zaspati.

Ponekad, svatko od nas u nekom dijelu života postane svjestan smrtnosti, a tada se osjeti strah od umiranja. Vrlo brzo, nakon takvih razmišljanja, okrenemo se svakodnevnim aktivnostima i radostima te sve vezano uz smrt potisnemo, što je normalno.

Međutim, kad bi ljudi bili češće svjesni činjenice da ne znamo kada će i kako doći smrt, možda bi ovaj svijet bio bolje mjesto u kojemu bismo se bolje međusobno ophodili i više uživali u zdravlju, životu i svakom sadašnjem trenutku.

Nerado se ulazi u rasprave o kraju života, a u medicinskim krugovima, kad se spomene palijativna skrb svi pod tim automatski imaju predodžbu brige o vrlo starim, teško bolesnim osobama. Kao da psihološki odbijaju prihvatiti da je to skrb za osobu bilo koje dobi, od kolijevke do starosti, jer smrt ne bira dob, te i djeca, na žalost, umiru.

Ponekad umiranje traje dugo i praćeno je bolovima te tjelesnom i duševnom patnjom koju treba znati vrlo profesionalno umanjiti što je više moguće. Ove vještine se, međutim, gotovo uopće ne uče tijekom studija medicine jer se podrazumijeva da je to više posao medicinskih sestara i njegovateljica.

Međutim, potrebno je u tom području povećati razinu znanja i vještina svih struka kako bi se cjelovita skrb što bolje provodila, a pri tome postupalo onako kako bismo željeli da se prema nama samima to čini.

Vrlo malo se, također, govori i razmišlja o velikom pritisku i emotivnoj patnji onih koji su uključeni u njegu osobe čiji život se bliži kraju ili, pak, treba višegodišnju njegu zbog kronične bolesti. Njega takvih članova obitelji zahtijeva i vremenski i fizički angažman te susprezanje pokazivanja emocija pred umirućom osobom.

Nekada je karakter bolesti takav da umirući mora biti smješten u stacionarnu ustanovu, pa u tom slučaju obitelj biva pošteđena mnogih teških prizora, no umirućem, ako je svjestan, nije lako prihvatiti tu razdvojenost.

Obitelji je tada teška spoznaja da im nisu blizu te da oboljeli pati, prikovan za krevet, s urinarnim kateterom, infuzijom i drugim pomagalima.

Na smještaj bolesnog ili umirućeg se odlučuju jer su suočeni s nepoznatim, pa se boje takvog stanja ili najčešće zato jer rade i imaju ostale obiteljske obaveze te ne mogu biti uz bolesnika više od nekoliko sati dnevno.

Mnogo puta postoje i drugačija rješenja za brigu o osobi koja treba cjelodnevnu skrb ili je u krajnjoj fazi bolesti odnosno umire. Ta rješenja su, uglavnom, u našoj zemlji stvar osobnog načina pronalaženja njegovateljica za njegu u kući, a nešto su skuplja od smještaja u privatne domove, tako da nemaju svi ovakvu opciju zbog ograničenih prihoda.

Često se radi o samo nekoliko mjeseci, pa mnogo puta obitelji propuste umirućemu omogućiti ovaj humaniji način njege jer misle da će stanje trajati mnogo dulje.

Ovaj problem odvojenosti je naročito izražen za pandemije zbog mjera kad je bilo potpuno onemogućeno posjećivanje osoba smještenih u domovima, a najgore je bilo onima koji su bili u zadnjoj fazi neke od kroničnih bolesti te su umrli bez zadnjeg susreta s obitelji.

Jednako je bolno bilo i umirućima i osoblju u COVID respiracijskim odjelima kad su bolesnici umirali potpuno sami, okruženi, doduše osobljem, no bez stiska ruke ili barem pogleda bližnjih.

Odvojenost, izgubljenost i strah je za pandemije bio ne samo u umirućih nego i oboljelih na bolničkom liječenju, a posebice u onih koji pate od bilo kojeg oblika demencije. Njima već samo preseljenje u drugo okruženje može pogoršati stanje, a medicinske postupke često doživljavaju kao nasilje ili nešto s čime se nisu sasvim složili.

Naime, u akutnim stanjima teško im je objasniti što će se prilikom liječenja učiniti, a to ovisi i o trenutnom mentalnom stanju koje se u tijeku organskih bolesti obično pogorša pa nije moguće obaviti smislen razgovor.

U narednom periodu bit će potrebno znatno promijeniti međusobnu suradnju liječnika i medicinskih sestara u njezi bolničkih bolesnika, osobito umirućih te brinuti da do kraja života budu nepotrebni izvori boli uklonjeni.

U školovanju liječnika i medicinskih sestara, treba dati znanja i vještine odlučivanja o prijeko potrebnim zahvatima kako bi ih znali kritički primijeniti ovisno o situaciji.

Također je nužno povećanje broja osoblja koje radi njegu stacionarnih bolesnika, jer često postupke određuje pomanjkanje osoblja, ali i nedostatak pomagala koja olakšavaju rad s teško pokretnim i nepokretnim bolesnicima.

Bilo bi dobro kad bi se prepoznao ovaj rastući problem umirućih i teško bolesnih jer je najavljen zadatak deinstitucionalizacije domova za odrasle (što je skuplje, teže za nadzor, ali humanije), a razvoj palijativne skrbi treba još znatno unaprijediti te ga omogućiti podjednako u svim krajevima države.

Nejednakosti su prisutne u pružanju skrbi posvuda, pa tako i u nas.

Za neke zdravstvene probleme koji godinama nisu pokazali poboljšanje na populacijskoj razini i dalje se izdvajaju velike svote novca iz proračuna iako građani ne prihvaćaju mjere primarne prevencije u dovoljnom opsegu, dok se za skrb terminalnih i kroničnih bolesnika uglavnom obitelji moraju snalaziti same.

Javno financiranih institucija tog tipa je premalo jer ovise o volji financiranja županija i gradova, a privatnih i onih obiteljskih domova je nedovoljno te mnogi od njih nemaju ni dovoljno osoblja sa znanjem koje je potrebno te se snalaze na razne načine.

Uostalom, u pandemijsko doba visoka smrtnost od COVID-19 u starijoj dobi ukazala je i u bogatijim zemljama od Hrvatske, da je taj dio njege i brige nedovoljno kvalitetno riješen, te da je prijeko potrebno učiniti poboljšanja.

Nadam se da će lokalni i državni političari u što kraćem vremenu konkretnim mjerama poboljšati kadrovske i druge kapacitete za terminalne bolesnike neovisno o njihovoj dobi i za osobe koje trebaju dugotrajnu njegu, liječenje ili pomoć.

Svi ovi bolesnici nemaju snagu ni nekoga tko bi se glasno zauzeo za njihove potrebe, no zato im mi moramo pomoći jer jednog dana može ovakva pomoć i nama trebati.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

  • Mi se zaista trudimo da nove doktore učimo čestitosti
  • Neka nam pandemija bude poticaj za ozdravljenje zdravstva
  • Edukacija i pregledi građana nužni za prevenciju i liječenje
  • Slučaj Matijanić – nesretan slijed događaja ili nešto drugo?
  • Zdravlje u RH sve više postaje roba dostupna mahom bogatima
  • Reforma zdravstva nije moguća bez reforme države
  • Mirela Čavajda u bespućima hrvatske ginekologije i zdravstva
  • Pretvaranje ljudi i žrtava u brojeve izaziva ravnodušnost
  • Pandemija se promijenila: EU treba ukinuti Covid potvrde
  • I liječnici imaju svoja prava, a sve im se više prijeti

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: CITADELA Tagged With: CITADELA, Nataša Antoljak, terminalni bolesnici, Ukrajina

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT