Hoće li Andrej Plenković dobiti Oscara za glumu?

Svakoga dana u svakome pogledu sve više napredujemo i uviđamo da je premijer više toga znao oko Agrokora nego što nije. Samo je pitanje vremena, nekoliko novih mailova i starih predizbornih spotova, dok se netko ne upitati nije li premijer u stvari Danny Ocean?

Filmski George Clooney koji je odabrao i uvježbao svojih Oceanovih 11. One koji će opljačkati centralni trezor u kojem novac drže tri velika kasina u Las Vegasu: Bellagio, The Mirage i MGM Grand.

A koncern Agrokor imao je deseterostruko više novca! Dobro, Martina Dalić nije Julia Roberts i ne uklapa se u ulogu Tess Ocean, ali ostatak scenarija…

Brižljivo isplanirana pljačka uključuje nekoliko povezanih odvraćanja pozornosti. Autori lex Agrokor, braća odvjetnici, poput blizanaca Malloy, otvaraju vrata i omogućuju pristup zaštićenom području kako bi “Nevjerojatni Yen”, akrobat i čovjek od gume, ušao u trezor.

I Crkva, u kojoj je HDZ imao neskrivenu ideološku i svaku drugu potporu, okrenula se nekim drugim uzdanicama koje sada marširaju hrvatskim ulicama i trgovima skupljajući referendumske potpise kojima žele spriječiti upravo sadašnje Plenkovićeve partnere da mogu participirati u vlasti

Baš kao što se Ante Ramljak spustio u usijanu jezgru Agrokorovog reaktora.

Tu je i Saul Bloom, sumnjivi biznismen iz Istočne Europe (Rusi!) koji želi deponirati dragulje u sef, a cijelu operaciju financira bogati bivši vlasnik kasina Reuben Tishkoff. Koja bi to čast bila za Ivicu Todorića da ga glumi Elliott Gould!

Bila bi to filmska priča da nije za Andreja Plenkovića horror!

Ispustio je kormilo iz ruke, više ne može samostalno voditi stranku i Vladu, birati ministre. Hotmailovi i dalje cure, rupe se otvaraju, a već u subotu čeka ga Izvještajni sabor HDZ-a na kojem će se naći njegov prijedlog novog Statuta stranke.

Teško da Plenković iz tog suočavanja sa stranačkom bazom može izaći neokrznut zbog Agrokora, Istanbulske konvencije i neskrivenog nezadovoljstva dijela članstva trenutačnom politikom i vladanjem s nacionalnim manjinama i neprirodnom koalicijom s HNS-om.

I Crkva, u kojoj je HDZ imao neskrivenu ideološku i svaku drugu potporu, okrenula se nekim drugim uzdanicama koje sada marširaju hrvatskim ulicama i trgovima skupljajući referendumske potpise kojima žele spriječiti upravo sadašnje Plenkovićeve partnere da mogu participirati u vlasti.

Premijer i sam u svojim istupima djeluje grogirano, iscrpljen je, više nije tako samouvjeren kao kada je primao priznanje za najbolji europski govor na pet jezika.

Teško da Plenković iz tog suočavanja sa stranačkom bazom može izaći neokrznut zbog Agrokora, Istanbulske konvencije i neskrivenog nezadovoljstva dijela članstva trenutačnom politikom i vladanjem s nacionalnim manjinama i neprirodnom koalicijom s HNS–om

Ako subotnji skup po njega ne bude samo dinamičan, kao što ga je najavio njegov zamjenik, ali ne i prvi suradnik Milijan Brkić, već i dramatičan, možda počne razmišljati o tome da i sam ubaci ručnik u ring.

A nije tako trebalo biti.

Sve je moglo i trebalo završiti drugačije, samo da se taj prokleti Agrokor nije oteo kontroli!

I to u trenutku kada je već na ekranu pisalo “happy end”, kada je Plenkovićevih 11 već vidjelo na svojim reverime Ordene Danice hrvatske, očekivalo počasne doktorate i Zlatne kune, ambasadorska i ministarska mjesta, a, zašto ne, i Nobelovu nagradu za ekonomiju.

Borg bi postao zakon za sve u ovoj zemlji, a onaj koji njime vlada s pravom bi se zvao Borgia.

Samo da se za sve to nije saznalo, samo da netko nije pogrešno pročitao scenarij!

(Prenosimo s portala Novoga lista).

Još tekstova ovog autora:

• Zločin bez kazne
• Je li Dario Juričan kreten?
• Fred, čovjek koji je pobijedio šator
• Uzalud vam trud, svirači
• Bernardićev šamar Plenkoviću
• Oda gadosti
• Ustašonostalgičari
• HRT je koncentrat zla
• Sumrak civilizacije
• Blažena Blaženka

» Svi tekstovi ovog autora