autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZLATNI REZ
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Hoće li HRT uskoro postati Katolička RTV?

Autor: Željko Porobija / 26.04.2016. Leave a Comment

Željko Porobija

Željko Porobija

Trenutak prosvjetljenja

Možda sam samo neizlječivo naivan, ali ja nisam dolazak nove vlasti dočekao paranoično. Niti me je jako začudilo kad su krenule smjene i postavljanja posvuda, pa i na HRT-u. Nije ova vlast izmislila da se dolaskom nove garniture na čelo države vrše rošade i na nacionalnoj dalekovidnici i krugovalu, kako smo ih nekoć znali nazvati (premda HRT nikad nije postao HDK).

Istina, nekim sam izborima bio pomalo zbunjen; ima onih koji su se baš brzo uspeli hijerarhijskim ljestvama. Dodatno me zbunio i već ozloglašeni ministar kulture etiketirajući (negdje prošle godine) Treći program Hrvatskog radija kao postmodernu neojugoslavensku dekonstrukciju – što je fraza čije značenje uopće ne shvaćam (a inače sam proveo niz godina temeljito se baveći upravo temama postmoderne i dekonstrukcije).

Ipak sam na sve to gledao kao na nešto relativno normalno za naše ionako ne baš normalno društvo. Sve do pretprošle subote (16. travnja) kad sam, nevino vrteći programe na svom daljinskom, nabasao na podnevni dnevnik HRT-a. Upravo je bio najavljen prilog o vjerničkom hodočašću tijelu Leopolda Mandića, voditeljica iz studija je kontaktirala novinarku s terena i upitala je: ”Kakva je atmosfera?”, a izvjestiteljica je odgovorila: ”Atmosfera je puna Božjeg blagoslova i milosrđa”.

Dodatno me zbunio i već ozloglašeni ministar kulture etiketirajući (negdje prošle godine) Treći program Hrvatskog radija kao postmodernu neojugoslavensku dekonstrukciju – što je fraza čije značenje uopće ne shvaćam (a inače sam proveo niz godina temeljito se baveći upravo temama postmoderne i dekonstrukcije)

Taj me je kratki razgovor odjedanput prosvijetlio i djelovao na mene prilično poticajno – prebacio sam na drugi kanal i odlučio da se više ne zamaram Dnevnikom HRT-a.

Kratki tečaj novinarstva

Iako nisam novinar i imam tek nešto malo obrazovanja u toj oblasti, mislim da mogu reći nešto suvislo o tome kako bi se profesionalno novinarstvo i javni medij pozabavio određenom temom, uključivši i temu o dolasku tijela jednog već desetljećima mrtvog čovjeka kojega katolici štuju kao sveca.

Kao prvo, dolazak Mandićeva tijela među hrvatski puk svakako je medijski zanimljiv događaj, što je i potvrđeno činjenicom da su o njemu pisali praktički svi portali, da se gorljivo diskutiralo na društvenim mrežama (gdje nema vlasti koja uređuje tko će što pisati), a i time da je tisuće ljudi otišlo vidjeti tijelo izloženo u staklenom kovčegu.

Da sam urednik bilo kakvog medija – a osobito javne televizije – neizostavno bih tamo poslao novinarsku ekipu. Doduše, ne bih radio izravni prijenos i to namjesto gledane emisije Hrvatska uživo, a o svemu bih govorio puno drugačije znajući da moj program gledaju i oni koji nisu vjernici, kao i katolici koji nisu bogzna kako oduševljeni ovim štovanjem sveca te još mnogi drugi koji ne bi trošili vremena i snage na odlazak u katedralu ili u kapucinsku župnu crkvu u Dubravi.

Da je mlada izvjestiteljica iole profesionalna, ona bi na pitanje urednice odgovorila na stotinu drugih, pametnijih načina: mogla je opisati što ljudi rade, mogla je pustiti da ti ljudi sami o sebi govore, a mogla je – da je ovo stvarno javna televizija – pitati i ”drugu stranu” što misli.

Mogla je, ali nije, i ”središnja informativna emisija” (koji nonsens od naziva usred 2016. godine!) postala je liturgijsko slavlje, što me, pomalo bolno podsjetilo na negdašnju omiljenu frazu – po svojoj bezveznosti na razini one ministrove o Trećem programu – o HRT-u kao ”katedrali duha”.

Mlada novinarka nije ni naivna ni glupa da ne zna što se moglo napraviti, svejedno, to nije napravila, a moje jedino objašnjenje toga je da je ona shvatila jednostavnu istinu kako je ovo najbolji put da jednoga dana ona bude u studiju ili u redakciji.

Znam da će me neki predusresti i s argumentom kako sada napadam javnu televiziju, a, recimo, nisam napao Index.hr i njihovo satirično pisanje o istom događaju. Premda ja osobno ne bih napisao takvu satiru, želim napomenuti da se ovdje radi o potpuno različitim slučajevima. Index.hr je privatni medij, preživljavaju, pretpostavljam, od reklama i za njih ne izdvajam ni jednu lipu iz svog džepa

U nekoj budućnosti (ovo nije SF) opet će doći neka nova, konzervativna vlast i tada će se netko sjetiti njezinog imena onako kako su se i sada imena vadila iz rukava, iz ladica, iz primozga, gdje god ih se moglo naći, kako bi se od zločeste ”postmoderne neojugoslavenske dekonstrukcije” napravila velebna ”katedrala duha”.

I stvarno sam počeo i ja uviđati – nakon sve moje ničim opravdane nonšalancije – da se HRT ubrzano pretvara u KRT (Katoličku radio televiziju, ako baš niste shvatili ne odviše maštovitu kraticu). I kad pogledate životopise novih urednika raznih programa, naći ćete podatke o doktoratima na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove (uzgred, ne nalazite li nečeg nejasnog u nazivu te institucije?), o stvaranju emisije o dominikancima i slične ”kvalifikacije” koje su u ovom trenutku očito sasvim dovoljne da netko sjedne u uredničku fotelju HRT-a i od novinarskog pulta načini prodikaonicu.

Prosto mi je žao što nisam u neka davna vremena – kad sam imao prilike nastupati na TV emisijama – napravio blaženi izraz lica i rekao kako je atmosfera na nekom crkvenom skupu puna Božjeg blagoslova i milosrđa; sad bih, najvjerojatnije, bio urednik znanstvenog programa.

Malo ljute rasprave

Neće svi baš tako lako progutati ovo što pišem, već čujem neke ljutite prigovore (zapravo, čitam ih na društvenim mrežama), pa da pokušam na njih odgovoriti:

”Mi imamo 90% katolika u Hrvatskoj”

Naravno, svjestan sam kako će mi se odmah uzvratiti da je većina našeg naroda katolička, te je stoga i zadaća javne televizije odražavati taj većinski mentalitet. Činjenica je, doduše i to da na mise ne ide baš tih famoznih 90% ljudi, a još je očitija činjenica da najgledanije emisije HRT-a nisu Mir i dobro, Ekumena, Duhovni izazovi i slične. Čemu, onda, pravljenje Duhovnih izazova od Dnevnika?

Uostalom, ako tko misli da je HRT sada na istoj valnoj duljini s hrvatskim narodom (u koji, dakako, ne spadaju tamo neki nevjernici), neka samo prati statistike gledanosti i sam uvidi kakvog će uspjeha polučiti ova nova uređivačka politika.

Međutim, uprava televizije i ne razmišlja o gledanosti, oni imaju osiguran prihod potpuno neovisno o tome gleda li ih tko i zato tamo politika vodi glavnu riječ.

Nisam ja neka prznica koja bi se samo svađala. Uvijek sam spreman dati i kompromisni prijedlog te jedan takav nudim i samoprozvanoj katedrali duha: neka se naša krugovalna dalekovidnica počne financirati onako kako Crkvi i priliči – iz milodara. Ukratko, tko vam dolazi na misu, neka vam nešto i udijeli, a da ona vama mrska manjina ljubitelja postmoderne neojugoslavenske dekonstrukcije može lijepo odabrati opciju da određenu televiziju niti prati niti plati

”A što velite na one druge koji svašta pišu?”

Znam da će me neki predusresti i s argumentom kako sada napadam javnu televiziju, a, recimo, nisam napao Index.hr i njihovo satirično pisanje o istom događaju. Premda ja osobno ne bih napisao takvu satiru, želim napomenuti da se ovdje radi o potpuno različitim slučajevima. Index.hr je privatni medij, preživljavaju, pretpostavljam, od reklama i za njih ne izdvajam ni jednu lipu iz svog džepa.

HRT je javni medij (razmislite malo što bi to trebalo značiti), koji, baš u to ime, revno uzima svojih 80 kuna mjesečno s mog tanašnog računa, a ja nemam mogućnosti to izbjeći (jer mi onda prijeti ovrha). Nemam ništa protiv da HRT ima religijski program (naprotiv, to ima svaka normalna javna televizija), ali ne želim promidžbu ni vjere ni nevjere na Dnevniku. Tamo je mjesto informaciji i savršeno ničem drugom.

Kompromisni prijedlog za kraj

Da stvar bude gora, sva ova prisilna katolizacija javnog medija potpuno je deplasirana. HRT je odavno prestao biti jedina televizija koju možete gledati – i gledanost je bespovratno pala. Štoviše, danas više ljudi prati vijesti na internetu nego na televiziji i taj se trend samo nastavlja u korist mreže svih mreža. HRT je tu načinio neke korake u osuvremenjivanju (s aplikacijama za online gledanje), ali su još daleko od toga da ponude stvarno privlačan sadržaj tom (već sada većinskom i rastućem) dijelu publike. Oni, zapravo, pojma nemaju što se to zbilo dolaskom interneta, a i ne moraju znati – baš zbog one osiguranosti prihoda koju sam već spomenuo.

Ipak, nisam ja neka prznica koja bi se samo svađala. Uvijek sam spreman dati i kompromisni prijedlog te jedan takav nudim i samoprozvanoj katedrali duha: neka se naša krugovalna dalekovidnica počne financirati onako kako Crkvi i priliči – iz milodara. Ukratko, tko vam dolazi na misu, neka vam nešto i udijeli, a da ona vama mrska manjina ljubitelja postmoderne neojugoslavenske dekonstrukcije može lijepo odabrati opciju da određenu televiziju niti prati niti plati.

Premda, bilo bi jako dobro i da Crkva počne ubirati novac samo od onih koji joj žele platiti, no to je već zasebna tema…

Još tekstova ovog autora:

  • Zašto sam sve ovo pisao na Autografu
  • Korona će biti sudište i za teorije zavjere i za religiju
  • Virus bi u Njemačkoj osobito mogao pogoditi staračke domove
  • Evo kako ateisti mogu tješiti ožalošćene
  • Obiteljaši ne brinu ni za obitelj ni za djecu
  • Političari-vjernici: ugledajte se na svog ateističkog kolegu
  • Kad vrhunski biblijski stručnjak skrene pameću
  • Nebeski Bill Gates puno je gori od zemaljskog imenjaka
  • Moje pravo na život znači i moje pravo na smrt
  • Ne, mi ateisti nismo samo još jedna skupina vjernika

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: A/TEOBLOGIJA Tagged With: "Hrvatska uživo", a/Teoblogija, Crkva, Duhovni izazovi, Ekumena, HDK, HRT, Index.hr, Mir i dobro, Željko Porobija

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT