Hoće li i 8. studenog pobijediti cinizam?

Riječ cinizam vuče korijen iz starogrčkog termina kojim se opisuje lavež, glasanje psa. U hrvatskoj varijanti za ponašanje koje podrazumijeva bezočnost i krajnju drskost zato se uobičajio i izraz psina. Cinizam je obično simptom potpunoga razočaranja u život i tendencije ka inerciji: on je antipod svakom idealizmu i masovna je pojava u medijima modernoga doba.

Najprecizniju definiciju cinika svojedobno je možda dao Oscar Wilde, kazavši da je to osoba koja svemu zna cijenu, a ničemu vrijednost. Upravo njegovo tumačenje palo mi je prvo na pamet kad sam pročitao najnoviji prilog cinizmom obilatoj epohi, protkanoj beskrajnom lokomotivom primjera posvemašnjega gubitka predsjedničinu donatoru na njegovu morskom putu. Horvatinčićeva tvrtka ispostavila im je skroman račun od 240 tisuća eura.

Slavna filmska replika kojom je svojedobno artikuliran cinizam udbaške provenijencije dobila je, zahvaljujući ovom hrvatskom predatoru, svoju novodobnu nadgradnju. Od Ilije Čvorovića u ”Balkanskom špijunu“ i čuvene ”Đura će ti oprostiti što te je tukao“, napredovali smo do ”Tomo će ti oprostiti što ti je ubio ćaću i mater, ali samo ako mu platiš“.

Riječ cinizam vuče korijen iz starogrčkog termina kojim se opisuje lavež, glasanje psa. U hrvatskoj varijanti za ponašanje koje podrazumijeva bezočnost i krajnju drskost zato se uobičajio i izraz psina. Cinizam je obično simptom potpunoga razočaranja u život i tendencije ka inerciji: on je antipod svakom idealizmu i masovna je pojava u medijima modernoga doba. Najprecizniju definiciju cinika svojedobno je možda dao Oscar Wilde, kazavši da je to osoba koja svemu zna cijenu, a ničemu vrijednost

Cinizam kvasa do neslućenih razmjera ako se zna da je u svojemu iskazu na sudu autor bezočne univerzalnih vrijednosti i etičkih kriterija.

Riječ je o otkriću da je tajkun, građevinski poduzetnik i moćnik Tomislav Horvatinčić djecu talijanskih turista koje je ubio na jedrenju, a za što mu se suđenje rasteglo u pravu trakavicu, tužio za naknadu počinjene štete na svom gliseru. Zato jer su im se pokojni roditelji usudili drsko ispriječiti poduzetniku i tužbe prethodno nastojao ganuti javnost svojim navodnim suosjećanjem s tragedijom obitelji Salpietro.

Nije zanemarivo ni to što je napokon pronađen i vještak koji je bio spreman izreći procjenu kako je jedrilica koja je jurila brzinom od 4 milje zapravo naglo prepriječila put jahti koja je milila tek 26 nautičkih milja na sat.

Valjalo bi također biti ciničan pa pozdraviti tajkunov nesebičan doprinos ponovnoj uspostavi revolucionarnog prava na ovim prostorima, ali to svakako nije put ka trajnijoj sreći.

Cinizam današnjice odveć je često jeftina krinka za fašizam: bilo da ga sami prakticirate, ili krabuljom skrušeno priznajete kako se zlo ne da pobijediti. Spomenimo se samo Glavaševa tumačenja kako je postrojba u crnom s kojom naokolo paradira zapravo samo jedna sportsko-rekreacijska sekcija.

Mađarska snimateljica Petra Laszlo koja se proslavila kad je prije mjesec dana sadistički maltretirala sirijske izbjeglice na granici sa Srbijom također je brzo nakon nedjela otkrila svu raskoš krajnjeg cinizma. Nakon što je svijet obišla snimka na kojoj podmeće nogu pedesetogodišnjem Osami Abdulu Mohsenu koji trči prema spasu s djetetom u rukama, Laszlo je također obznanila kako će tužiti svoju žrtvu, ali i Facebook zahvaljujući kojemu je javnosti postao dostupan dokaz njezina nečovještva.

Cinizam današnjice odveć je često jeftina krinka za fašizam: bilo da ga sami prakticirate, ili krabuljom skrušeno priznajete kako se zlo ne da pobijediti. Spomenimo se samo Glavaševa tumačenja kako je postrojba u crnom s kojom naokolo paradira zapravo samo jedna sportsko-rekreacijska sekcija

Ova društvena mreža dobit će odštetni zahtjev od Jobbikove simpatizerke i šovinistice i zbog blokiranja komentara koji njoj i njezinim postupcima daju podršku.

Pravo na rasizam, ksenofobiju, najprizemniju manipulaciju i nečovještvo, kako vidimo, polako ali sigurno ulazi u demokratsku kategoriju temeljnih ljudskih prava. Već dulje vrijeme gnjidama ne smiješ reći da su gnjide, gadovima da su gadovi, mrziteljima da su mrzitelji, a ubojicama da su ubojice. Društvena pedagogija kojoj je oduvijek pridonosilo pravosuđe pretvara se u grotesku, a pravda u karikaturu.

Treba li se uopće nakon svega čuditi što cinizam trijumfira i u aktualnoj predizbornoj kampanji? Politička scena danas ionako je drugo ime za zemaljsko kraljevstvo cinika: Željka Markić, donedavna liderica najpoznatije i ponajveće nevladine udruge, urbi e torbi najavljuje oštru borbu protiv nevladinih udruga i agitira za smanjenje sredstava koja im se isplaćuju.

Tomislav Karamarko se zaklinje u spas Hajduka i nesmiljeni obračun s nogometnom hobotnicom koju reprezentira njegov prijatelj i stranački donator Zdravko Mamić. Davorin Mlakar, ministar uprave u Sanaderovoj Vladi, pravednički optužuje Zorana Milanovića da je Sanaderov čovjek, a Gordan Maras, SDP-ov ministar, proziva generala Damira Krstičevića jer je bio pitomac JNA.

Milan Bandić zabrinuto upozorava kako će nam populizam u tekućoj kampanji svima doći glave, a predsjednica Republike pjeva ”ustani Orbane Hrvatska te zove, zove“ i slavi vojsku tuđih država na našim granicama…

Pravo na rasizam, ksenofobiju, najprizemniju manipulaciju i nečovještvo, kako vidimo, polako ali sigurno ulazi u demokratsku kategoriju temeljnih ljudskih prava. Već dulje vrijeme gnjidama ne smiješ reći da su gnjide, gadovima da su gadovi, mrziteljima da su mrzitelji, a ubojicama da su ubojice. Društvena pedagogija kojoj je oduvijek pridonosilo pravosuđe pretvara se u grotesku, a pravda u karikaturu

Mnogi se zabrinuto pitaju tko će vladati nakon 8. studenoga. Iz puno aspekata to je suvišna briga, jer je očito da će, kao i dosad, još čvršćom rukom vladati sveti cinizam. To je poredak koji konsternira šutnjom premda se nameću očigledna pitanja.

To je duh koji nasušnijim od hrane smatra kratko pamćenje te nominalno slavi jednakopravnost a njeguje sirovi darwinizam u lancu društvene moći. To je svijest koja zna da ne morate u zatvor ni za najokrutnije nedjelo ako imate dovoljno novca i političkog utjecaja.

To je sustav u kojemu mirenje s nemoći postaje kredo većine i u kojemu još jedino mladi neukaljanoga idealizma klicu svoje nade nastoje posaditi u neko plodnije od našega jalovog tla.

(Prenosimo s portala Slobodne Dalmacije).

Još tekstova ovog autora:

• Marko Vučetić: ”Mi smo država bez društva”
• Tko se još sjeća Tomislava Karamarka?
• Vladimir Putin, neskriveni uzor Zorana Milanovića i Tim Oreškovića
• Mandatar mekog srca
• Radost bezvlađa
• Izračunajmo koliko smo svjetlosnih godina do Kanade
• Neoboljševika poput Karamarka nema sve do Bjelorusije
• Znači imamo domoljubne i nedomoljubne branitelje
• Panika raste kao plima u plitkome mozgu
• Predsjednica ne zna što joj je posao

» Svi tekstovi ovog autora