autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Hoćete li prihvatiti Adolfa Pilsela kao što ste i mene?

Autor: Drago Pilsel / 17.07.2017. Leave a Comment

DRAGO PILSELJa sam sin Adolfa Pilsela. Moj otac je rođen krajem 1936. u Uroševcu, na Kosovu, gdje je moj djed Jakov Pilsel gradio katoličku župu ”Anđeli čuvari” za tamošnju zajednicu albanskih katolika. Tatino Kosovo bio je kraj u kojem su u miru zajedno živjeli Srbi, Albanci, Makedonci, ”muslimani Bosanci” i pripadnici drugih manjina. Sjeća se odlazaka nedjeljom u katoličku crkvu. Tu je naučio pjesme koje i dandanas pamti jer ih je često pjevao.

Neću vam sve ispričati sada. Tata je zaslužio knjigu. Dobit će ju ako me zdravlje posluži. Samo ću ovo reći: kada se ukrcao na brod u Genovi, tata je bio, figurativno rečeno, dvanestogodišnji njemački dječak, a kada se iskrcao u Buenos Airesu, postao je predodređen da se, kao pubertetlija, pretvori u člana ustaške mladeži.

Stigao je tata u Buenos Aires 5. veljače 1949. i odmah se naljutio kada su u luci zatekli jugoslavenski brod “Radnik” s jugoslavenskom zastavom i crvenom zvijezdom.

Na brodu je bilo i bivših partizana. Digla se takva galama i psovka na njih, pa i obostranoga vrijeđanja, da je čudno što su jedni i drugi ostali živi i zdravi. Danas mu je jasno da je već tada potpuno prigrlio hrvatski nacionalizam

Na brodu je bilo i bivših partizana. Digla se takva galama i psovka na njih, pa i obostranoga vrijeđanja, da je čudno što su jedni i drugi ostali živi i zdravi. Danas mu je jasno da je već tada potpuno prigrlio hrvatski nacionalizam.

Zaposlio se kao Jakovljev pomoćnik na gradilištima, pa i vlastite kuće u predgrađu Buenos Airesa, u Boulogneu, gdje je pohađao školu. Njegov stari se družio s drugim ”starima”. A sve se zakuhalo 1952. Tada su još stanovali u kvartu Florida, također u predgrađu Buenos Airesa, između, zamislite, komšija i prijatelja još iz Sarajeva!

Grupa odraslih dječaka pristupila je tati pozivajući ga da se uključi u organizaciju Hrvatska domobranska mladež (HDM). Bili su tu Zvonko Hasenay, koji će postati tatin najbolji prijatelj i vjenčani kum, Ivica Hasenay, Puba Puhes, Vlado Frković (sin Ivice Frkovića, ministra šumarstva u NDH), Bimbo Adžić (koji se vratio u Zagreb i provodi zadnje godine života mrzeći me iz dna duše, zajedno sa svojom suprugom, koja me mrzi još i više jer sam izdao ”hrvatsku stvar”, ustaše), Boris Holsinger i drugi.

Oni su postali tatino društvo, ali i usmjerili njegov politički odgoj. Slušali su razne govore ne samo na temu ”hrvatstva”, borbe za hrvatsku slobodu i obnove NDH, nego i o ”hrvatskoj povijesti”. U kojem su smislu i mjeri ti momci bili njezini protagonisti? Oni su mislili da rade nešto važno. Možda i jesu. Da nije bilo toga ”hrvatskog angažmana”, ni ja ni moj nestali brat ne bismo se borili za tu, hm, ”hrvatsku stvar”.

Preko HDM-a tata je stupio u kontakt s vrlo kvalitetnim pjevačkim zborom “Jadran”, osnovanim još za vrijeme izbjeglištva u glasovitom Campo Fermo nedaleko Ancone, gdje se, nakon propasti NDH, pregrupiralo na tisuće Hrvata. Moj tata i sestra mu Ela nastupali su na mnogim svečanostima kulturne i političke prirode (imao sam čast da sam kao mladić i sam nekoliko godina pjevao u tom zboru kao drugi tenor).

Imati pred sobom i za stolom takvu ličnost, Poglavnika koji je 1942. odlikovao njegova oca Jakova u Sarajevu radi dobrog djelovanja i koji je istodobno bio ”legendarni i aktualni vođa” njihove organizacije, značilo je za njega vrhunac uspjeha i ideal politike

Imam u arhivi sliku s jednog izleta: Ante Pavelić sjedi u parku na stolici, a omladina napeto sluša njegovo predavanje. Tata, teta Ela, njen budući suprug, moj stric Josip Holjevac, i drugi dragi i poznati ljudi upijali su Poglavnikove riječi.

U tom ozračju Adolf je bio svojevrstan autodidakt: sam je sebe nadograđivao naučivši dobro čitati i pisati hrvatski, govoriti po sluhu. Stidio se svog neznanja, te je iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec i iz godine u godinu preuzimao svoj novi kulturni i politički identitet. Postao je Hrvat. Žestoki Hrvat (U Patagoniji će se nakon mog rođenja osnovati hrvatski klub ”Jure Francetić”).

Od 1955. godine, kada je pala peronistička vlada i nastalo komešanje među ustašama u Argentini (Juan Domingo Perón bio je njihov zaštitnik i preko supruge Evite iskamčio je vatikansku podršku u velikom planu prebacivanja ”političkih izbjeglica” iz Europe u Argentinu), Pavelić je tražio toplinu doma kod Pilselovih zahvalan što su mu nakon bijega iz Zagreba spasili život prilikom sudbonosnog susreta 10. svibnja 1945. u austrijskom Judenburgu.

Adolf je te 1955., u dobi od devetnaest godina, naposljetku shvatio tko to dolazi u njegov dom. Stojeći pred dr. Antom Pavelićem, bivšim poglavnikom NDH-a, bio je u šoku svjestan da je to ta ”famozna” osoba koja se bila toliko borila da nakon Prvoga svjetskog rata krene borba za ”slobodnu Hrvatsku” da je, zahvaljujući ”internacionalnim okolnostima”, pristao na suradnju sa silama Osovine – kako su to tada tumačili hrvatski mladići u Buenos Airesu – što je bila jedina prilika za ostvarenje domovinskoga sna.

Nakon 45 godina života na rubu prašume, u osamdesetoj godini života i nakon što je pročitao moj ”Argentinski roman” u kojem pojašnjavam, među inim stvarima, zašto sam napustio ustaške pozicije, i to još u Argentini, te zašto sam antifašist, činjenice mojega života koje moj otac priznaje da razumije i poštuje, ovaj utorak, 18. srpnja 2017., Adolf Pilsel stiže u Zagreb

Imati pred sobom i za stolom takovu ličnost, Poglavnika koji je 1942. odlikovao njegova oca Jakova u Sarajevu radi dobrog djelovanja i koji je istodobno bio ”legendarni i aktualni vođa” njihove organizacije, značilo je za njega vrhunac uspjeha i ideal politike.

Svih tih mladenačkih godina pomagala mu je, kako kaže, ne samo dobra volja njegovih roditelja koji su ga upozoravali da se ne bavi neistinama i ne ponaša se nedolično već i njegovo društvo hrvatskih prijatelja.

Kada su Jugoslaveni uspjeli raniti Antu Pavelića – kako to tumači moj tata – momci su se bez dvojbi i spontano organizirali i Poglavnika čuvali u njegovoj kući u Lomas del Palomar, gdje su se, prema dogovorenom rasporedu, odmjenjivali na straži pripravni pucati na svakoga tko bi se ufao ”bilo što pokušati”.

U međuvremenu je tata naučio plesati narodne plesove, svirati na harmonici te pratiti one koji su se na priredbama i u narodnim nošnjama hvatali u kola. S grupom djevojaka i mladića Hrvatske domobranske mladeži (mladi ogranak Pavelićeva Hrvatskog oslobodilačkog pokreta) jednom je prilikom posjetio školu hrvatskih časnih sestara milosrdnica na drugoj strani grada, u Dock Sud. Tu su proveli ugodne trenutke prisjećajući se domovine.

Tom prilikom ga je privukla djevojka koju je već bio zapazio jednoga vikenda među mladima koji su se okupljali na bazenu u Munrou, Hrvatica čiji je otac 1945. ”zajedno s vojskom napustio NDH” i stigao, kao i tisuće drugih, u Buenos Aires. Djevojka se zvala Erika Pavlinec. Bila je rodom iz Zagreba i jedino dijete iz braka Erika Pavlineca i Ane Kürthy, koja je silom prilika s majkom i bakom ostala u Zagrebu pod komunistima sve do kraja 1954.

Erika, to ste već shvatili, moja je majka, a stigla je u Buenos Aires protiv svoje volje u zadnjim danima 1954. Brak im se raspao 1972. I od tada moj otac živi u Paragvaju gdje je čak dva puta postao udovac.

Tata bi trebao dobiti hrvatsko državljanstvo, prvo u životu, jer je apatrid, osoba bez ikakvog državljanstva. Državljanstvo bi trebao dobiti kao otac nestalog hrvatskog branitelja, mojega brata Branka Pilsela, njegova najmlađeg sina, te zbog hrvatskog porijekla po majci Rozi Ćosić. Počinje nevjerojatna avantura

Nakon 45 godina života na rubu prašume, u osamdesetoj godini života i nakon što je pročitao moj ”Argentinski roman” u kojem pojašnjavam, među inim stvarima, zašto sam napustio ustaške pozicije, i to još u Argentini, te zašto sam antifašist, činjenice mojega života koje moj otac priznaje da razumije i poštuje, ovaj utorak, 18. srpnja 2017., Adolf Pilsel stiže u Zagreb.

Pojasnimo i ovo: našu domovinu, predmet svoje političke fiksacije i životnog interesa, Hrvatsku, odnosno sadašnju Republiku Hrvatsku, vidio je Adolf iz vlaka koji ih je brzo preveo preko Bosne, Slavonije, Zagreba, Slovenije i Austrije, do cilja, u Poljskoj, koncem 1942, gdje je Jakova Pilsela tražila logistika njemačke vojske.

Tata bi trebao dobiti hrvatsko državljanstvo, prvo u životu, jer je apatrid, osoba bez ikakvoga državljanstva, naime, kao otac nestalog hrvatskog branitelja, mojega brata Branka Pilsela, njegova najmlađeg sina, te zbog hrvatskog porijekla po majci, Rozi Ćosić.

Počinje nevjerojatna avantura. Tata kaže da dolazi vedra duha i otvorena srca. Bit će to, u svakom slučaju, za početak vrlo jak kulturni šok.

Mene mori, iznad svega, jedno pitanje: hoće li Hrvatska prihvatiti Adolfa Pilsela, a kada kažem Hrvatska, mislim i na sve vas, poštovani prijatelji i čitatelji, baš kao što je / kao što ste prihvatili i prigrlili mene?

Još tekstova ovog autora:

  • Tko je čovjek, Jorge Mario Bergoglio, koji obnavlja Crkvu?
  • Izašao sam iz bolnice, pogledao emisiju Peti dan, i požalio!
  • Matu Uzinića čitam ovako: kršćanstvo mora biti oslobodilačko
  • Velike greške i zloća u pisanju o Bozanićevom nasljedniku
  • Stepinac, katolički kler i njihov odnos prema NDH (2)
  • Nekoliko opaski o novinarstvu kakav prakticiram
  • Majko naša koji si Bog, pazi na sina u zambijskom zatvoru
  • Matijanićeva smrt: trebamo neovisnu istragu i bolje novinare
  • Braćo pederi, sestre lezbe: Bog vas voli! I ja isto
  • Smrt Varešanina Alojza Ćosića i pouka sa sarajevskoga groba

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: DEMOCROACIA Tagged With: Adolf Pilsel, Ante Pavelić, Buenos Aires, Democroacia, Drago Pilsel, Hrvatska, Jakov Pilsel, Juan Domingo Perón, Kosovo, nacionalizam, NDH

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT