Zoran Grozdanov (ur.): Teologija: silazak u vražje krugove smrti: o četrdesetoj obljetnici Raspetog Boga, Ex libris, Rijeka, 2014.
Čak i neteolozi, u kakve i sam spadam, znaju za Moltmanna i barem dvije njegove kapitalne knjige Teologija nade (1964) i Raspeti Bog (1972). U nas je obje te knjige za riječki Ex libris preveo Željko Pavić. Isti je izdavač 2007. objavio i zbornik u čast Jürgena Moltmanna Bog pred križem, a 2014. pojavio se zbornik rađen u povodu 40. obljetnice Raspetog Boga.
Iza svakog od ovih projekata, kao i inače iza svega što radi Ex libris, urednički stoji Zoran Grozdanov i sâm teolog, koji je osmislio i do kraja izveo i ovaj hommage jednom teološkom klasiku što knjiga Raspeti Bog već odavno jest, premda postoji tek samo skromnih četrdeset teoloških godina. Skromnih, kažem, s obzirom na ovu riječ ”klasik“.
Sjajni tekst Zorana Grozdanova ”Teologija iz konkretnog“ prvi je teološki tekst ovog teologa s kojim se uopće susrećem. Njegova je temeljna vrijednost što je uvelike korespondentan Moltmannovu tekstu i što doista propituje kontekst u kojemu je djelovala ili mogla djelovati naša teologija, kontekstualno, dakle secundum loca et tempora, sukladno vremenu i prostoru na kojemu je mogla, da ne kažem i bila dužna odčitavati svoje vrijeme, ateizma npr. kao mogući joj zadani milieu
U novom su zborniku, kažem novom jer bi ovdje ”stari“ bio onaj iz 2007., tekstovi Jürgena Moltmanna i četvorice mladih teologa, svih rođenih dobrano nakon objavljivanja Moltmannove knjige koja je predmetom njihova čitanja, trojice urednika hrvatskoga izdanja Conciliuma: Zorana Grozdanova, urednika i duše ovog projekta; Alena Kristića i Entonija Šeperića, te Branka Sekulića.
Moltmannov tekst koji otvara ovu knjigu govori kontekst u kojemu je knjiga Raspeti Bog pisana, te kontekst u kojem je knjiga živjela i proizvodila nove kontekste silazeći u ”vražje krugove smrti“, tj. u nova iskušenja ljudske patnje i traženja na teološki način smislenoga kršćanskoga odgovora na nju.
Sjajni tekst Zorana Grozdanova ”Teologija iz konkretnog“ prvi je teološki tekst ovog teologa s kojim se uopće susrećem. Njegova je temeljna vrijednost što je uvelike korespondentan Moltmannovu tekstu i što doista propituje kontekst u kojemu je djelovala ili mogla djelovati naša teologija, kontekstualno, dakle secundum loca et tempora, sukladno vremenu i prostoru na kojemu je mogla, da ne kažem i bila dužna odčitavati svoje vrijeme, ateizma npr. kao mogući joj zadani milieu.
Iz ateizma življenu joj marginalizaciju ili bilo koji drugi aspekt kojim bi se odgovorilo izazovu, iz kojega bi se razvijala kontekstualna teologija. Jer, Moltmannova knjiga ili knjige nisu samo teološki, teorijski poticajne, nego su i djelatno poticajne na što posebno ukazuje južnoamerička teologija oslobođenja. No, naš ambijent se bavio teologijom ”čuvanja božanskosti Boga od konkretnih povijesnih zbivanja“, sterilizirajući i Boga, i misao o Bogu, i svaku odgovornu akciju.
Tekst Alena Kristića ”Razvoj demokratske političke kulture: religije kao čimbenik političkog oslobođenja?“ upravo pokazuje što je sve teologija mogla činiti ili što danas ima činiti govoreći iz konkretnoga, mijenjajući ili utječući na promjenu političke kulture, ponajprije u smislu oslobađanja religijskog od njegove vulgarne političke instrumentalizacije, kojom se čovjek, unatoč promjeni političke paradigme još uvijek politički porobljava.
Gotovo je obeshrabrujuća spoznaja da je proročanskije, kako bi to rekla teologija, tj. istinskije, autentičnije teološki govorio civil i sociolog religije Željko Mardešić od sve sile hrvatskih katoličkih teologa koji svoj konformizam jednako žive sad u tranziciji kao što su nekoć u ateizmu. Otuda Kristićev govor u povodu Moltmanna ohrabruje
Gotovo je obeshrabrujuća spoznaja da je proročanskije, kako bi to rekla teologija, tj. istinskije, autentičnije teološki govorio civil i sociolog religije Željko Mardešić od sve sile hrvatskih katoličkih teologa koji svoj konformizam jednako žive sad u tranziciji kao što su nekoć u ateizmu. Otuda Kristićev govor u povodu Moltmanna ohrabruje.
Na istom je kritičkom tragu i tekst Entonija Šeperića ”Vražji krug apatije teološkog diskursa“ kojemu su temeljna polazišta, uz Moltmanna dakako, uvijek inspirativni Metz i Balthasar, te teološki nerijetko zaboravljana epizoda Kristova silaska nad pakao kao moguće inspirativno mjesto teologiji iz ”vražjih krugova smrti“.
Naime, trajni bijeg teologije pred konkretnostima čovjekove patnje i stvarao je visokosofisticiranu teologiju udaljenu od konkretnosti svijeta, teologiju za koju s pravom misli Šeperić da je apatičnošću svoga diskursa nastojala ”Boga uščuvati pred septičnošću ljudskog zla i patnje“, a upravo na tim je (osobnim) iskustvima i tim temeljima Moltmann gradio svoju teologiju križa i teologiju nade.
Na izazove konkretnog, međutim, teologija je odgovarala i još uvijek odgovara šutnjom i zaboravom. Otuda se i događa da je još uvijek veći problem Crkvi jedna Küngova ili Sobrinova knjiga nego sve patnje tisuća pedofilskih žrtava njezina, tj. katoličkog klera.
Ne dizati spomenik knjizi i autoru, nego odgovorno govoriti o svome vremenu i svome prostoru. Na teologiju iz konkretnog, odgovoriti teologijom iz konkretnog. To je, uza sve drugo, uza sve prigodničarsko, uza sav hommage jednoj knjizi i jednom autoru, jedini pravi odgovor na izazove knjige, na izazove vremena i prostora, na izazove vlastite struke – teološke. Na izazove vlastite moralnosti!
I tekst Branka Sekulića ”Krabulja kršćanskog vulgarizma. Etnoreligijanska utvara u suvremenom sekularističkom društvu“ govori o političkoj religiji koja vlada u suvremenim društvima, a koju proizvode različite interesne skupine. Tu i takvu religiju autor naziva – religijanstvom.
Tako odčitana politička religija, ustvari, nije ništa drugo nego ”modus operandi pojedinih crkvenih dostojanstvenika“ po kojemu religija postaje ”gramzivi okupator čitavog jednog vrijednosnog sustava“. Čak, moglo bi se reći, vulgarizirajući je jezikom njezinih unutarnjih vulgarizatora, da su crkve i džamije pretvorili u globalne i globalizirajuće brendove visokog profita samo ponešto drukčije od Coca cole ili McDonald’sa, a svoje podanike/vjernike i široku ”potrošačku bazu“.
Ne, neka ne zbunjuje to što se praksa ”političke religije“ realizira na etno razini, jer religijanstvo ima itekako razvijen praktično-profitabilni refleks, čak bi se moglo reći zavodljivi eros da svoje krajnje reducirane identitarne odrednice pretvara u uzvišeni credo podanika.
Govoriti nekoć iz iskustva brojnih smrti, logora, zarobljeništva… književnost ili teologiju ”ruševina“, kao što su to radili jedan Heinrich Böll ili Jürgen Moltmann, mladi su teolozi našeg prostora, obilježavajući obljetnicu jedne kapitalne teološke knjige, pokazuje to ovaj zbornik, razumijeli na pravi, autentičan način.
Ne dizati spomenik knjizi i autoru, nego odgovorno govoriti o svome vremenu i svome prostoru. Na teologiju iz konkretnog, odgovoriti teologijom iz konkretnog. To je, uza sve drugo, uza sve prigodničarsko, uza sav hommage jednoj knjizi i jednom autoru, jedini pravi odgovor na izazove knjige, na izazove vremena i prostora, na izazove vlastite struke – teološke.
Na izazove vlastite moralnosti!
Još tekstova ovog autora:
- Holokaust i umjetnost: gdje zaista živi svijet Auschwitza?
- Prognani u zaborav – Fragmenti o pozitivnom potencijalu religioznog
- Protiv religijske laži
- Ne religijskoj hipokriziji
- ”Meša” za najbolji roman
- Identitarni omnibus
- Došlo na red i Društvo pisaca?
- Odred za nered
- Udari na PEN Centar BiH
- Sarajevo i (ne)kultura
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.