Horvat nedovoljno Hrvat?

Napomena uredništva: zbog bolesti autorice ponavljamo raniju kolumnu.

 

Horvat je jedno od najčešćih prezimena u Hrvata. Pripada grupi prezimena (poput Rus, Nemec, Slovak) nastaloj prema pripadnosti određenom narodu. Horvat je, nema spora, jedno od starohrvatskih prezimena. Pripada grupi etnika, kao što su to i prezimena Hrvatin ili Horvatić, koja jasno govore otkud si, jednom davno u prošlosti, došao na određeni teritorij. Horvata prema nekim statistikama objavljenim prije pet-šest godina ima čak 22.225. Čemu ovakav uvod? Pa stoga što se jedan od 22. 225 Horvata početkom tjedna morao ispričavati što nije onakav Hrvat kakav bi trebao biti.

 

No, krenimo redom. U utorak je Opća bolnica Varaždin prihvatila ostavku predstojnika Psihijatrijskoga odjela dr. Nenada Horvata koju je nažalost, uz javnu ispriku, bio prisiljen dati. Dr. Horvat je na svom Facebook profilu, dakle ne na službenom bolničkom ako takav uopće postoji, prosvjed branitelja u crnom s križem na prsima okarakterizirao kao: “Domoljublje na četiri kotača s pogonom na klerofašizam”, na što su ga oni koji nas već puna dva mjeseca ucjenjuju svojim zahtjevima za smjenom ministra Freda Matića i Bojana Glavaševića optužili za govor mržnje i na neki način natjerali da odstupi sa šefovskog mjesta.

Opća bolnica Varaždin prihvatila ostavku predstojnika Psihijatrijskoga odjela dr. Nenada Horvata, koju je nažalost uz javnu ispriku bio prisiljen dati. Dr. Horvat je na svom Facebook profilu, dakle ne na službenom bolničkom, prosvjed branitelja u crnom s križem na prsima okarakterizirao kao: “Domoljublje na četiri kotača s pogonom na klerofašizam”, na što su ga oni koji nas već puna dva mjeseca ucjenjuju svojim zahtjevima za smjenom ministra Freda Matića i Bojana Glavaševića optužili za govor mržnje i na neki način natjerali da odstupi sa šefovskog mjesta

 

Treba li uopće napominjati da su on i njegova obitelj nakon komentara na Faceu dobivali raznorazne prijetnje, pa i one smrću. Zna se iz devedesetih: prijetnje su najefikasniji način discipliniranja Horvata koji su nedovoljno Hrvati, pa iz crnih odora, križa na prsima i sleta ispred katedrale iščitavaju ono što se iščitati i mora. Prvo, dakle, prijetnje, a onda kreće lavina licemjerja, oportunizma, a onda slijedi distanciranja uplašenih od nepoćudnih.

 

Uprava njegove Opće bolnice Varaždin, ne razlučivši ono što je profesionalni rad dr. Horvata (što mu čak ni branitelji oboljeli od PTSP-a ne osporavaju), a što slobodno vrijeme na internetu, na brzinu prihvaća ponuđenu ostavku uz poruku javnosti kako komentar varaždinskog psihijatra nije bio primjeren.

 

Štoviše Mladen Smoljanec, sanacijski upravitelj te ustanove, se prema pisanju medija također ispričava invalidima i braniteljima (???) uz opasku da svatko ima pravo izraziti mišljenje, ali mora i odgovarati za njega. Moguće je gospodin Smoljanec informiraniji od mene, pa primjerice zna da je u zakon vraćen verbalni delikt ili delikt mišljenja, te je požurio iznijeti stav da ga se ne bi poistovjetilo s Horvatom nedovoljno Hrvatom, pa da i on ne ostane bez upraviteljskog mjesta.

 

Inače, po kojim kriterijima i s kojim pravom sanacijski upravitelj procjenjuje privatne komentare svojih liječnika na profilima društvenih mreža? Tko je propisao obrazac ponašanja? Hoće li branitelji ubuduće uzurpirati pravo da osim o ministarskim i doministarskim mjestima odlučuju i o predstojnicima bolničkih odjela? Zar će crna opravica i križ na grudima biti (ili to već jest) uvjet za rukovodeće mjesto? Hoće li ustanoviti stožer za praćenje nedomoljubnih Horvata koji su nedovoljno Hrvati i njihovih postova na društvenim mrežama? Mnoštvo je pitanja koja se nižu i nakon ovog, samo jednog u nizu popuštanja braniteljima.

 

Mene, kod koje je crnilo i križ izazvalo strašnu nelagodu i slične asocijacije, zanima primjerice je li policija ispitala tko je varaždinskom liječniku uputio prijetnje smrću? Je li u nas prijetnja ubojstvom sloboda mišljenja, a nazvati određeno ponašanje klerofašizmom djelo zbog kojeg se gubi šefovska pozicija?

Inače, po kojim kriterijima sanacijski upravitelj procjenjuje privatne komentare svojih liječnika na profilima društvenih mreža?Tko je propisao obrazac ponašanja? Hoće li branitelji ubuduće uzurpirati pravo da osim o ministarskim i doministarskim mjestima odlučuju i o predstojnicima bolničkih odjela? Zar će crna opravica i križ na grudima biti (ili to već jest) uvjet za rukovodeće mjesto?

 

Živo me zanima što o uplitanju branitelja u hijerarhiju Opće bolnice Varaždin misli ministar Varga. Znam, znam bio je odviše zaokupljen saniranjem štete nastale aferom “Sa šoferom na skijanje” da bi se bavio tričarijama tipa ima li ili nema psihijatar pravo misliti.

 

Valjalo je od skromne ministarske plaćice prikupiti sredstva za benzin, autoput, smještaj vozača u jednom od hotela bezobrazno skupih talijanskih skijališta u prosincu. Tko će još razmišljati o nekom Horvatu, nedovoljno Hrvatu, čak ni toliko da se poput Varge javno izjasni kontra Trga maršala Tita? Mnoge odgovore, dakle, ne znamo i nitko nije našao za shodno da nam ih da.

 

Neki odgovori nameću se sami po sebi. Ono što smo iz ovih šezdeset dana prosvjeda zasigurno naučili, barem ja, da malo-pomalo branitelji i oni koji iza njih dirigiraju skriveni križem postaju mjera svih stvari. Snažno manipulirajući svojom žrtvom u ratu branitelji propisuju mjeru domoljublja (svi koji ne misle kao oni su orjunaši, komunisti, Jugoslaveni) i količinu demokracije koja nam pripada, bilo da je riječ o izboru ministara ili slobodi komentiranja na društvenim mrežama.

 

Ukoliko ona tiha braniteljska većina, koja poput mnogih od nas nedopustivo tihih građana ne odobrava kampiranje ispred Ministarstva i politiku ucjene jasno i javno ne artikulira svoj stav – s križem ili bez njega – crno nam se piše.

 

Mnogi će Horvati biti ocijenjeni nedovoljnim kao Hrvati.

Još tekstova ovog autora:

• Oteto uvijek, baš uvijek prokleto
• Tajne službe i javne tiranije
• Mirotvorci će umrijeti prvi
• Zvijezda bi pjevala na Pantovčaku
• Kasno Andrej na Sutjesku stiže …
• Nogom na srpski jezik
• Kako je biti Rom u Hrvatskoj?
• Mislav Kolakušić: nova igračka ogorčenih
• Jedna Europa za sve osim nas
• Kičmanovići u akciji: Osuđeni na lektiru

» Svi tekstovi ovog autora