Hrvatska je, baš kao i nekoć SFRJ, ustavno sekularna država

Na portalu koji sebe smatra predstavnikom naroda – a zapravo je samo glasnogovornik radikalne katoličke struje – kočoperi se, između ostalih bedastoća, i ovakva rečenica: ”Podsjetimo, prema hrvatskom Ustavu, Hrvatska nije sekularna država, a što se pokušava nametnuti u medijskom prostoru, ali i hajkom na katolike”.

Rečenica je nebulozna na više razina – kao prvo, sintaktički je zbrkana, pa neupućenog čitatelja može navesti na pomisao da u Ustavu RH negdje piše ”Hrvatska nije sekularna država”.

Kao drugo, sasvim u skladu s uređivačkom politikom tog portala, širi se histerija o nekoj hajci na katolike, kao da smo u zemlji gdje su katolici neka prestrašena i u katakombe skrivena manjina.

Da Hrvatska nije sekularna država stav je koji širi i notorno tvrdokorni urednik Glasa Koncila – časopisa koji je svoj negdašnji ugled jedine oporbene tiskovine u vrijeme komunizma sveo na onu razinu koju sada uživa maloprije spomenuti portal. “NE POSTOJI ustavna definicija koja bi Republiku Hrvatsku definirala kao ‘sekularnu'”, mudruje Ivan Miklenić u svom uvodničkom komentaru starom nekoliko godina, ali i dalje aktualnom.

Izvorno značenje riječi ”odvojenost” – koja, kako ćemo kasnije pokazati, nimalo slučajno ne stoji na ovom mjestu – Puhovski krši onoga trenutka kad misli da A može biti odvojeno od B, ali da istodobno B ne bude odvojeno od A

Ali da je vrag odnio šalu svjedoči i činjenica da je ne tako davno i jedan uvaženi ljevičarski intelektualac kao što je Žarko Puhovski svoju analizu ustavne utemeljenosti sekularizma u Hrvatskoj utemeljio na istom uvidu koji nudi i Miklenić, navodeći tri razloga za tvrdnju da Hrvatska nije ustavno sekularna: ”Prvi je jednostavno taj da doista riječi sekularnost i sekularizam nema u Ustavu”, iznosi Puhovski činjenicu koju svatko može bez problema provjeriti.

No, Puhovski se ipak morao osvrnuti i na činjenicu da 41. članak Ustava RH u svom prvom stavku piše da su sve vjerske zajednice jednake pred zakonom i odvojene od države.

I Puhovski je tom stavku odlučio, ako mogu tako reći, pristupiti dijalektički, a ne pravnički: ”Drugo, u članku 41. na koji se svi pozivaju stoji da su vjerske zajednice odvojene od države, a ne da je država odvojena od vjerskih zajednica”, smatrajući kako je intencija hrvatskih ustavotvoraca bila zaštititi Crkvu od utjecaja koji je država pokušala nametnuti tijekom komunističkog razdoblja.

Puhovski ističe da je pravo značenje sekularizma zapravo odvojenost države od Crkve.

Pristup Puhovskog tumačenju ove ustavne odrednice nazvao sam dijalektičkim jer nastavlja tradiciju utemeljenu još u Hegelovoj filozofiji da se mijenja izvorno značenje određenih riječi kako bi se onda iznjedrila neka razlika i antiteza.

Oni koji su čitali djela dijalektičara sigurno se sjećaju bravura Hegela da riječ ”je” (u smislu ”A jest, odnosno, pripada B”) tumači kao ”A = B” ili Engelsa da negira zakon identiteta ”A = A” jer se A stalno (dijalektički) mijenja.

Izvorno značenje riječi ”odvojenost” – koja, kako ćemo kasnije pokazati, nimalo slučajno ne stoji na ovom mjestu – Puhovski krši onoga trenutka kad misli da A može biti odvojeno od B, ali da istodobno B ne bude odvojeno od A.

No, kako sam podučavao još svoje učenike na logici – dopustite da vam sad malo dosađujem – postoje dvije vrste relacija: simetrične i asimetrične.

Pravi primjer simetrične relacije je A = B, jer ona ujedno znači i da je B = A. Primjer nesimetrične relacije je ”biti otac”, jer ako je Ivan otac Petru, onda Petar nije otac Ivanu.

Relacija ”odvojenosti” primjer je simetrične relacije – A je odvojeno od B ujedno znači i da je B odvojeno od A.

 Ukoliko Puhovski želi, može u Ustavu stajati da su vjerske zajednice odvojene od države i da je država odvojena od vjerskih zajednica, ali to bi bilo prilično suvišno.

Sekularizam ima zapravo znatno širu i drugačiju definiciju od one da se radi o odvojenosti države od Crkve.

Da Hrvatska nije sekularna država stav je koji širi i notorno tvrdokorni urednik Glasa Koncila – časopisa koji je svoj negdašnji ugled jedine oporbene tiskovine u vrijeme komunizma sveo na onu razinu koju sada uživa maloprije spomenuti portal. “NE POSTOJI ustavna definicija koja bi Republiku Hrvatsku definirala kao ‘sekularnu'”, mudruje Ivan Miklenić u svom uvodničkom komentaru starom nekoliko godina, ali i dalje aktualnom

Prilično kvalitetno i sažeto objašnjenje sekularizma nalazite na stranici britanskog Nacionalnog sekularnog društva u tri temeljne točke:

1.Odvojenost (separation) vjerskih institucija od državnih institucija (zamijetite tko se od koga odvaja) i javne sfere u kojoj religija može sudjelovati, ali ne i dominirati.

2.Sloboda da se prakticira vjera ili religija bez ugrožavanja (harming) drugih ili da ju se promijeni prema vlastitoj savjesti.

3.Jednakost tako da nam naša vjerska uvjerenja ili nepostojanje istih ne predstavljaju bilo kakvu prednost ili nedostatak.

 Ova treća točka podrazumijeva i to da ne postoji državna religija koja bi imala povlašteni status u odnosu na druge vjerske zajednice.

Hajde sada u svjetlu te tri točke koje iznose britanski sekularisti – potpuno nesvjesni naših previranja – pročitajte opet 41. članak hrvatskog Ustava.

”Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene su od države. Vjerske zajednice slobodne su, u skladu sa zakonom, javno obavljati vjerske obrede, osnivati škole, učilišta, druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustanove te upravljati njima, a u svojoj djelatnosti uživaju zaštitu i pomoć države.”

Ne čudi stoga kad npr. Worldatlas.com stavi i Hrvatsku na popis sekularnih država. Ista ta stranica kao primjere zemalja s dvojbenim statusom sekularnosti navodi – između ostalih – Veliku Britaniju i Norvešku, jer imaju državne religije. Ali kod Hrvatske naprosto nema nikakve dvojbe, osim ako tumačenju Ustava ne pristupite bukvalistički i dijalektički.

Ono što i Miklenića i Puhovskog – i onaj portal kojega me mrzi više imenovati – najviše zbunjuje je činjenica da se riječ ”sekularna” ne pojavljuje u Ustavu RH.

I sad slijedi za sve njih jedno prilično neugodno iznenađenje.

Riječ ”sekularna” nije se našla ni u Ustavu SFRJ iz 1974. Ja vam ne mogu reći zašto – iako će vam brzi pogled na ustave raznih zemalja (morao sam zaviriti u Austrijski Bundesverfassung i Njemački Grundgesetz) pokazati da ni tamo nema izraza ”sekularan” (weltlich, säkular).

Jugoslavenski Ustav položaj vjerskih zajednica regulirao je u članku 174:

 ”Ispovedanje vere je slobodno i privatna je stvar čoveka. Verske zajednice odvojene su od države i slobodne su u vršenju verskih poslova i verskih obreda. Verske zajednice mogu osnivati samo verske škole za spremanje sveštenika. Protivustavna je zloupotreba vere i verske delatnosti u političke svrhe. Društvena zajednica može materijalno pomagati verske zajednice. Verske zajednice mogu, u granicama određenim zakonom, imati pravo svojine na nepokretnosti.”

Naravno da bi Puhovski ovdje trebao odgovoriti na jednostavno (i retoričko) pitanje – jesu li onda i jugoslavenski ustavotvorci htjeli otvoriti prostor za utjecaj Crkve na državu? Ili će prije biti da su hrvatski pisci Ustava jednostavno prepisali temeljnu odrednicu iz jugoslavenskog?

I u tom Ustavu naći ćete rečenicu da su vjerske zajednice odvojene od države (a ne obratno).

Naravno da bi Puhovski ovdje trebao odgovoriti na jednostavno (i retoričko) pitanje – jesu li onda i jugoslavenski ustavotvorci htjeli otvoriti prostor za utjecaj Crkve na državu? Ili će prije biti da su hrvatski pisci Ustava jednostavno prepisali temeljnu odrednicu iz jugoslavenskog?

Vidno je i to da je Ustav SFRJ bio oštriji u odnosu prema vjerskim zajednicama, pa onda one nisu mogle osnivati škole, osim za svećenike – a korištenje vjere u političke svrhe (što je u suštini legitimno pravo vjerske zajednice) smatralo se zloupotrebom.

Ipak naglasimo i to da je Ustav RH stavio naglasak i na jednakost vjerskih zajednica pred zakonom – točka koju su pisci ustava bivše države vjerojatno smatrali nepotrebnom.

Stoga je očito da su ustavno gledano i Jugoslavija i Hrvatska opisane kao sekularne države.

O praksi, posebno ovoj našoj hrvatskoj, dalo bi se raspravljati – jer imamo tzv. Vatikanske ugovore koji su međunarodni sporazum iznad Ustava. No, što se tiče Ustava kao takvog – stvari su jasne, baš kao i u Njemačkoj, Austriji i drugim zemljama čiji su nam (s)ustavi služili kao model.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Zašto sam sve ovo pisao na Autografu
• Korona će biti sudište i za teorije zavjere i za religiju
• Virus bi u Njemačkoj osobito mogao pogoditi staračke domove
• Evo kako ateisti mogu tješiti ožalošćene
• Obiteljaši ne brinu ni za obitelj ni za djecu
• Političari-vjernici: ugledajte se na svog ateističkog kolegu
• Kad vrhunski biblijski stručnjak skrene pameću
• Nebeski Bill Gates puno je gori od zemaljskog imenjaka
• Moje pravo na život znači i moje pravo na smrt
• Ne, mi ateisti nismo samo još jedna skupina vjernika

» Svi tekstovi ovog autora