Hrvatska nekorektno prešućuje bugarsko ucjenjivanje Makedonije

Lijepa zemlja, dobri ljudi

Malo tko ne zna onu prekrasnu pjesmu Dade Topića koja se zvala ”Makedonija”. Bila je to pop-rock oda prelijepoj zemlji i dobrim ljudima s juga tadašnje Jugoslavije, danas neovisne države. Tamo sunce vječno sja, pjevao je Topić, tamo su ljudi i zemlja koje volim ja.

Taj veliki hit i danas se pjeva, ne samo u Makedoniji, nego i među mnogim ljubiteljima dobre glazbe. Gotovo ne trebam ni napomenuti da je sedam osminska mjera tipična za makedonsku narodnu glazbu u podlozi pjesme s prepoznatljivim ekstatičnim ritmom koji klinci u muzičkim školama vole ponavljati u nedogled: tateti-tate-tate, tateti-tate-tate…

Pjesma slika idilu krajeva nadnaravne ljepote koju mogu zamisliti samo oni koji su stvarno tamo i bili. Kao što i srdačnost tamošnjih ljudi mogu znati samo oni koji su ih posjetili.

Ali, povijest te zemlje sve je, samo ne idilična.

Mali narod svoj je identitet i državnost trajno stekao tek u formi republike bivše Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata, bez obzira na povijesne bljeskove i važne bitke i događanje oko kojih danas postoje prijepori sa susjedima.

Sjeverna Makedonija ispunila je ono što su od nje tražili EU čelnici, udovoljila je Grčkoj i pristala na nezamislivo: promjenu imena države, praćenu brojnim drugim uvjetima identitetske naravi. Ali, idile, zapravo, nije bilo

Kako bilo, Makedonija, danas Sjeverna Makedonija je država koja svoju budućnost vidi u Europskoj uniji, zajednici europskih država i naroda.

Prepreke na europskom putu

Čitam vijesti. Bugarska blokirala Makedoniju na putu u Europsku uniju. Uh, oprostite, Sjevernu Makedoniju. Ostalo mi iz vremena kad je ta lijepa zemlja nosila izvorno ime.

Često su me upozoravali da je treba oslovljavati po UN-ovski, Former Yugoslav Republic of Macedonia iliti Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija.

Naime, unatoč nekadašnjem ustavnom nazivu Republika Makedonija, u UN-u zbog protivljenja Grčke tome imenu, Makedonija, sada Sjeverna Makedonija, koristila je taj naziv u međunarodnim organizacijama jer je to bio uvjet da bi mogla sudjelovati u njihovu radu.

I bilo je Makedoncima drago čuti ime Makedonija. A moj je odgovor uvijek bio: Hrvatska je priznala Makedoniju pod tim imenom i ja ću ga koristiti, pa kome pravo, kome krivo, sve dok ga koriste sami Makedonci.

Ali sada kad su Makedonci promijenili ime svoje zemlje u Sjeverna Makedonija, valja koristiti to ime.

Ime, i ne samo ime, bilo je Grcima crvena krpa. Za njih Makedonci i njihova država ne postoje. Animozitet prema susjedima velik je. Iako, to nije sprečavalo mnoge Makedonce da odlaze na grčko more, kao ni Grke da redovito svraćaju u makedonska kasina smještena uz samu granicu, da njeguju prijateljstva, sklapaju brakove.

Posljednjih sam godina u više navrate posjetio obje države, susretao njihove predsjednike i visoke dužnosnike i imao se prilike uvjeriti koliko je nerazumijevanja među njima.

Ne može se reći da antagonizmu nisu doprinijeli i sami Makedonci. Sigurno, Grcima se dizala kosa na glavi od mega spomenika Aleksandru Makedonskom i drugim velikanima grčke povijesti koje su u Makedoniji proglasili, ne starim Grcima, već, Makedoncima, a Grci to shvaćali kao iredentizam i otimanje identiteta.

Jedno je vrijeme izgledalo da je europska ambicija Makedonije neostvariva, da je država s vladajućim VMRO-om i premijerom Gruevskim nepopustljiva i da nekog dogovora s Grčkom, koja je zaista tražila puno odricanja, uključivši i gotovo destrukciju nacionalnog identiteta Makedonije i Makedonaca, neće biti.

Ali, kriza i zastoj na europskom putu, odnosi Makedonaca i Albanaca, trzavice, iz različitih razloga, i s Bugarskom i Srbijom, doveli su do promjene vlasti. Socijaldemokrati na čelu s premijerom Zoranom Zaevim postigli su povijesni dogovor s makedonskim Albancima i Makedonija, danas Sjeverna Makedonija je država koja svoju budućnost vidi u Europskoj uniji, zajednici europskih država i naroda utvrdili članstvo u EU kao glavni državni projekt.

Nakon dugih pregovora, Makedonija i Grčka zaključili su tzv. Prespanski sporazum, dokument kojim je Grčka, da bi ”odblokirala” otvaranje pregovora EU-a i Makedonije, iznudila brojne, politički, a i emotivno vrlo teške ustupke od Makedonije.

Prvo, promijenjeno je ime države u Sjeverna Makedonija. Kompromis o imenu, da se izbjegnu strahovi Grčke da bi mala, 145. država u svijetu, i po površini i po stanovništvu, mogla ugroziti njen identitet, ili integritet.

Nakon što je referendum o prihvaćanju Prespanskog sporazuma propao zbog premale izlaznosti, Zaev je, tko zna kojom čarolijom, postigao dvotrećinsku većinu u parlamentu čime je u siječnju 2019. ratificiran Prespanski sporazum i Sjevernoj Makedoniji širom otvorio vrata Europske unije.

I grčki je parlament, unatoč nemalim otporima ratificirao Sporazum pa je slika postala idilična.

Sjeverna Makedonija ispunila je ono što su od nje tražili EU čelnici, udovoljila je Grčkoj i pristala na nezamislivo: promjenu imena države, praćenu brojnim drugim uvjetima identitetske naravi. Ali, idile, zapravo, nije bilo.

Oporba na čelu s bivšim premijerom Gruevskim, Sporazum je nazvala izdajom i genocidom, a predsjednik Ivanov odbio ga je potpisati.

Bio je to za Makedonce težak teret koji je pokazao da u današnjoj politici ipak ima vizionara koji su u stanju izdići se iznad dnevnopolitičkih strasti i racionalno ocijeniti što je dobro za državu i društvo.

Premijer Zaev je to znao. Kao što je znao da valja rješavati i unutarnje konflikte te je s albanskom zajednicom riješio mnoga otvorena pitanja, uključivši i nezamislivo za desne nacionaliste: albanski je jezik postao drugi službeni jezik Sjeverne Makedonije.

Ne može se reći da antagonizmu nisu doprinijeli i sami Makedonci. Sigurno, Grcima se dizala kosa na glavi od mega spomenika Aleksandru Makedonskom i drugim velikanima grčke povijesti koje su u Makedoniji proglasili, ne starim Grcima, već, Makedoncima, a Grci to shvaćali kao iredentizam i otimanje identiteta

Europa kao nelojalan partner

Ali, onda šok. Europska unija nije, kako se očekivalo, otvorila pregovore sa Sjevernom Makedonijom, iako je ispunila sve što je Bruxelles od nje tražio.

Pa je Zaev podnio ostavku na mjesto premijera, pokazujući osjećaj odgovornosti prema narodu kojemu je zauzvrat onome što su doživljavali kao žrtvu, obećao europsku budućnost.

Njegov kratkotrajni nasljednik Oliver Spasovski ipak je dobio za Makedonce važnu satisfakciju. Dana 17. ožujka 2020. Sjeverna Makedonija postala je 30. članica NATO saveza.

Pokazalo se, građani Sjeverne Makedonije, i Makedonci i Albanci, bez obzira na probleme koji su se javili, podržavaju europsku budućnost svoje zemlje.

Na idućim su izborima socijaldemokrati dobili predsjednika države, Stevu Pendarovskog, a parlamentarnim izborima i Zaeva kao starog-novog premijera, političare koji jasno i bez zadrške za svoju zemlju žele europsku budućnost.

Nakon ozbiljnih kritika nelojalnosti Europske unije, i od samih članica, Europa je ipak odlučila nastaviti s postupkom i opet je na dnevni red došlo otvaranje pristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom.

Tome je doprinos dala i poslovično oprezna i rezervirana hrvatska diplomacija.

A onda opet novi šok. Bugarska, s kojom je Sjeverna Makedonija mislila da je odavno riješila povijesne prijepore, ili ih barem učinila politički nevažnima, blokirala je otvaranje pregovora.

Uvjeti koje Bugarska postavlja kulturološki i povijesno najbližim susjedima skandalozni su, prava ucjena. Direktno ili indirektno, Makedonci bi trebali priznati da su Bugari te da je Makedonija u SFRJ bila izmišljotina komunista i diktatora Tita, da im ne postoji, ni nacija, ni jezik.

Da, i kako nije istina da su bugarske trupe u Drugom svjetskom ratu ratovale na strani sila Osovine i kao takve okupirale dio Makedonije.

Pa bi, kaže Memorandum bugarske vlade poslan u sve zemlje članice EU-a, Makedonci trebali shvatiti da su tada bugarske pronacističke snage tek oslobađale i štitile svoje. I zato, naravno, srušiti spomenik partizanima-osloboditeljima od bugarske okupacije.

Ne znam jesu li se Bugari inspirirali hrvatskom praksom u kojoj su porušene stotine spomenika partizanima i žrtvama fašizma, od kojih su neki vrhunska djela suvremene umjetnosti. Vjerojatno i oni misle, kao i naši ustašofili, da su njihovi fašisti, kao i ustaše, tek domoljubi i heroji.

Ako tko, onda Makedonci imaju zašto cijeniti Tita i bivšu državu Jugoslaviju jer su im, ne izmislili, nego prihvatili i priznali njihov nacionalni identitet i državnost.

Da je susjed dobar, i Bog bi ga imao

Kažu u Dalmaciji, šaleći se na česte sporove zbog obiteljskog nasljeđa, da je brat dobar i Bog bi ga imao.

Makedonci će sigurno moći parafrazirati ovu pošalicu i, na žalost ozbiljno reći, da je susjed dobar, i Bog bi ga imao. Misleći prije svega na Grčku i Bugarsku, ne zaboravljajući ni Srbiju.

Hrvatska nije fizički susjed Makedonije, ali to jest ”na daljinu”, zbog povijesti, ali i sadašnjosti. Ne samo zbog zajedničkog bivstvovanja u zajedničkoj državi Jugoslaviji, nego i zbog brojnih prijateljstava, brakova, suradnje svih vrsta, konačno i zbog činjenice da između Hrvatske i Makedonije nije bilo nekog značajnijeg prijepora.

Imamo i makedonsku manjinu, hrvatska manjina postoji u Sjevernoj Makedoniji. Vrlo je aktivna Tangenta, hrvatsko-makedonsko društvo prijateljstva. Doprinosu hrvatskog društva dali su brojne Makedonke i Makedonci, liječnici, umjetnici, gospodarstvenici…

Zato je žalosno što Hrvatska, za razliku od nekoliko drugih članica EU-a nije reagirala na Memorandum, zapravo nacionalistički pamflet kojim Bugarska zloupotrebljava činjenicu svoga članstva u EU i potpuno neprihvatljivom ucjenom želi negirati postojanje jednog, danas etabliranog naroda.

Makedonija, danas Sjeverna Makedonija je država koja svoju budućnost vidi u Europskoj uniji, zajednici europskih država i naroda

Kažu neki, to bugarski premijer Borisov baca dudu varalicu svojoj javnosti da odvrati pozornost od korupcijskih afera. Ako i jest tako, nekorektno je, neeuropski.

Bilateralna pitanja, posebno ona povijesne naravi nikako ne bi smjela biti dio europskih pregovora i uvjeta. Sve povijesne prijepore, ako ih ima, a očito ih ima, treba ostaviti povjesničarima.

Eto, Sjeverna Makedonija, nakon problema s Grčkom, ima problem i s Bugarskom. Imala je problema i sa Srbijom i njenim pretenzijama.

A ”susjed na daljinu”, Hrvatska, za sada prilično nekorektno šuti. Hrvatska, tim prije što je i sama od susjedne Slovenije imala nekorektan odnos i svojevrsnu ucjenu vezanu, ne za EU kriterije, već za bilateralna pitanja, trebala bi biti principijelna i učiniti sve što može da Sjeverna Makedonija ima pravičan put ulaska u EU.

Znamo, Hrvatska sigurno nije od onih država koje su ključne u donošenju odluka o proširenju, ali, zasigurno jasna podrška Sjevernoj Makedoniji bila bi moralna i politički ispravna, sigurno i korisna našim prijateljima Makedoncima.

Jer, EU treba sve države jugoistoka Europe, naravno, i Sjevernu Makedoniju.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Kvartet za kraj vremena
• Politika i moral u Hrvatskoj
• Kvartet za kraj vremena
• Zaprepašten sam brojem ljudi koji se ne žele cijepiti
• Zlata Đurđević junakinja je našeg doba
• Onima koji slave ustaštvo ili četništvo mjesto je u zatvoru
• Kroki jednog skladatelja, dva predsjednika i tri monstruma
• JOSIP KREGAR (Ogulin, 1953. – Zagreb, 2020.) – Umro je Čovjek
• Otvorimo širom vrata pomirbi Hrvata i Srba!
• Politika i moral u Hrvatskoj

» Svi tekstovi ovog autora