Volga Švorinić
Kažu da je neki vladar despot, prije svakog novog nameta, slao poklisare da provjere ”kako narod diše”. Kad bi mu na povratku raportirali, da se narod buni, naredio bi izvršiteljima: ”Stisnite još”. A kad bi se vratili s porukom, da narod šuti, naredio bi: ”Popustite”. Kažu da je bio dugovječan i dugo vladao.
Radi li se istinitoj priči ili tek legendi, manje je važno. Poruka je jasna i poučna. I najveći despoti, oduvijek su vodili računa o raspoloženju podanika, danas to učeni zovu javno mnijenje. Ne zbog, ne daj bože, simpatije ili empatije prema njima, već isključivo radi čuvanja vlastite guzice i zadržavanja moći.
I najveći despoti, u velikoj većini znali su da postoji granica izdržljivosti na namete, nepravdu, pljačku i tiraniju i što slijedi kad se ona probije. Oni, koji se na to nisu obazirali plaćali su visoku cijenu.
Čitava povijest, galerija je likova koji su prešli granice svojih podanika. Pobune, prevrati, revolucije, samo su druga imena za rijeke ljudske krvi, u kojima su se podjednako utapali potlačeni i njihovi tlačitelji.
Jer kad strah postane neizdržljiv, gola egzistencija ugrožena, laž i nepravda očigledne i najvećim slijepcima, kad čovjek nema više što vrijedno življenja izgubiti, on krene. Nažalost, ne uvijek na pravi put, nažalost ne uvijek u pravom društvu, na žalost ne uvijek za pravim liderom. Zaslijepljen svim lošim što ga je snašlo, više niti dobro vidi, niti dobro čuje, niti razumno razmišlja.
Mislim da je već davno došlo vrijeme, da i naši vladari obrate pažnju na granicu izdržljivosti svojih ”podanika”. Prema načinu na koji vode državu, obraćaju se građanima, prema broju i težini afera koje proizvode, pljačkama, prodaji ”obiteljskog srebra”, privilegijama i zaštiti od sudskih progona odabranih, tihog egzodusa najvitalnijeg stanovništva i mnogo čega još, reklo bi se da im to nije ni na kraj pameti.
Upravo suprotno, poruke koje odašilju, prikrivene su prijetnje, koje dodatno zastrašuju. Što je ujedno znak njihovog straha. Priče o organiziranim skupinama, spremnih da nasiljem ruše vlast, govore o njihovom strahu i potencijalnom daljem ograničavanju ljudskih prava.
Prestrašeni vladari, prestrašeni podanici, prestrašena država. Koja ružna slika! Na kojoj se sve jasnije naziru četiri jahača apokalipse u punom galopu. A kad se tome pridoda stvarna prijetnja svjetskim ratom sva mašta otkaže.
Mi koji se bavimo bespućima ljudske duše itekako znamo, kako se svaki dugotrajni, veliki strah i nemoć koju izaziva, u jednom hipu pretvara u ogroman bijes koji pokrene agresiju destrukciju. Nekad se usmjeri prema sebi, nekad prema drugima.
I opet se referiram na povijest – treba li itko podsjećati da je nazvana magistra vitae. Na žalost, puno je vlastodržaca neznalica i ponavljača. U svojoj gramzljivosti i bahatosti obnevide i nadaju se boljoj sudbini od sebi sličnih prethodnika.
Ali, za tango je potrebno dvoje. I građani bi trebali konačno shvatiti da nisu podanici niti roblje. I da imaju moćno demokratsko oružje, kojim se mogu riješiti tiranije bez prolijevanja krvi. Trebali bi se glasno čuti, pokazati građansku hrabrost i neposluh i što je najvažnije izaći na izbore i uskratiti glas dokazanim predatorima i kradljivcima njihovih života.
Osobito bi trebali shvatiti apstinenti, a njih je gotovo 50 posto, da vlastodršce biraju i održavaju na vlasti upravo oni, a ne ljudi koji izlaze na izbore!
Bahati pljačkaši na vlasti, svoje su birače kupili ili ucijenili, ”božji pastiri” su im propagandna mašinerija, nezasitna ovozemaljskih dobara i moći.
Ali oni koji ne izlaze na izbore su najbrojniji! Oni odlučuju o ishodu izbora, oni biraju iz svojih kreveta i dnevnih boravaka, uvijek i nepogrešivo najgore! Moraju se konačno suočiti s tim da nisu neutralni, nego pasivni birači, koji ne prihvaćaju odgovornost.
Kažu da je šutnja zlato. Možda nekad i jest. Ali ova ”famozna”, hrvatska šutnja, ne samo da nije zlato, već je omča oko vrata svakog poštenog građanina i iskrenog domoljuba.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Metastaze društva završavaju s oružjem u dječjim rukama
- ”Gute reise!”, ”Bis bald!”, ”Auf Wiedersehen!” A mi?
- Roditelji djecu predaju trovačima njihovih neiskusnih mozgova
- Nezaustavljivo isplivavaju izmeti taloženi tri decenije
- Kujica Đina zaslužuje više nego samo stasom veliki premijer
- Do kada ćemo svojatati BiH?!
- Zvala se Jugoslavija (čitanje na vlastitu odgovornost)
- Zvala se Ružica
- Nije ti ništa, to ti je (samo) psihički
- Ići s rijekom, je li to naš kraj ili nova prilika?
