Hrvatski krugovi pakla

Kod Dantea postoji devet krugova pakla. U Hrvatskoj dva, izborna. Prvi je završen. Prognoze su pokazivale da će od vodeće trojke u drugi krug proći aktuelna predsjednica države, perjanica HDZ-a i ostalih hrvatskih desničara, i Zoran Milanović, predstavnik hrvatske ljevice. Ono što se nije očekivalo, to je relativna pobjeda ljevice nad favoriziranom aktuelnom predsjednicom.

Njen poraz je primljen kao privremen, jedan korak nazad da bi se iskoračilo dva koraka naprijed. Vođstvo HDZ-a ga je prikazalo nevažnim, gotovo ležerno i samouvjereno su prognozirali pobjedu u drugom krugu. Držali su se proste računice: kada se predsjednici dodaju glasovi drugog hadezeovog kandidata, to je sigurna pobjeda. To pokazuje mehaničko zbrajanje glasova. Bitno im je da u drugi krug nije prošao drugi hadezeovac jer bi on imao ozbiljne i objektivne šanse za pobjedu.

Ovako je stvar jasna i jednostavna, matematika je matematika. Zaboravlja se da je to prosto zbrajanje, to je matematika prvačića. Oni još nisu dobacili do matematike koja nije prosto zbrajanje.

Orkestrirano skandiranje nije uspjelo prikriti ni njene oči ni izraz lica. Oči su bile izgubljene, više plačne nego iskričavo vesele. Lice je bilo zaleđeno izvještačenim osmijehom. (Možda je u govoru pisalo ”sada blagi osmjeh i ne skidati s lica”)

To se jedino moglo primijetiti kod predsjedničke kandidatkinje, aktuelne predsjenice. Ona je u svom govoru nakon objavljenih rezultata, za razliku od ostalih verglaških hadezeovih lutki, pokazala nevjericu u prostu matematiku. Njeno nevješto čitanje pripremljenog govora koji je očito bio neočekivano izmjenjen i nije ga uspjela naučiti napamet, njena gestikulacija, njene oči i izvještačeni osmijeh, upućivali su na nešto drugo.

Ona se trudila svoj gubitnički rezultat prikazati kao pobjedu. Za stvaranje takvog dojma pripremljena je grupa mladih, osmijehom izvještačenih lica, koji su iza njenih leđa skandirali ”pobjeda”, ”pobjeda”…

Zanimljivo, nikoga iz vrha stranke nije bilo među tim načičkanim glavama i silom uguranih u TV kadrove.

Kad god bi aktuelna predsjednica zastala u govoru, kada nije znala kako završiti započetu rečenicu i otpočeti novu, oni bi zapljeskali i skandirali ”pobjeda”. To bi dalo vremena aktuelnoj predsjednici da se sabere, pogleda papir ispred sebe i nastavi svoj frazeološki govor.

Međutim, ona u svom govoru ne reče koga je pobijedila. Od kandidata ljevice je izgubila. Govoriti o pobjedi kada gubiš je prizemna propaganda. Istina, pobijedila je ostale kandidate, a bilo ih je ”deset na jednu”. Ona to može, ona ima kapacitete za to. Pobijedila je i drugog hadezeovog kandidata.

Dakle, to je bio cilj, to je ta pobjeda.

Pobjednička euforija, koja je bila neuvjerljiva i izvještačena pokazala je unutarnju podijeljenost HDZ-a, vladajuće stranke u Hrvatskoj. To što je izgubila od kandidata ljevice, nevažno je. Pobijedila je drugo lice svoje stranke, misli da ga je izbrisala i osvojila ponovo jedinstveni prostor desnice kojoj pripada. To je jedini smisao skandiranja ”pobjeda”.

Svojevremeno je predsjednik Hrvatske, Franjo Tuđman, inače čovjek s čela Udruženog zločinačkog poduhvata, uzvikivao: ”imamo Hrvatsku”! Jedna duhovita hrvatska kolumnistica je to tumačila u doslovnom, a i u prenesenom značenju glagola imati – ”njemu to pričinjava zadovoljstvo, kako je njoj”

Da je sačekala govor kandidata koga je pobijedila, sigurno bi drugačije reagirala. On je jasno dao do znanja da ovim krugom nije završena politička borba na desnici, da on neće ostaviti na ledini četvrtinu glasova koje je dobio od biračkog tijela koje je izašlo na izbore, da joj neće jednostavno prepustiti taj prostor.

Orkestrirano skandiranje nije uspjelo prikriti ni njene oči ni izraz lica. Oči su bile izgubljene, više plačne nego iskričavo vesele. Lice je bilo zaleđeno izvještačenim osmijehom. (Možda je u govoru pisalo ”sada blagi osmjeh i ne skidati s lica”).

Druga njena poruka, nakon ”pobjede”, bila je – ”Hrvatska”. Skandiralo se i pljeskalo uz ”Hrvatska” kao da je to vlasništvo, njeno i njene stranke.

Svojevremeno je predsjednik Hrvatske, Franjo Tuđman, inače čovjek s čela Udruženog zločinačkog poduhvata, uzvikivao: ”imamo Hrvatsku”! Jedna duhovita hrvatska kolumnistica je to tumačila u doslovnom, a i u prenesenom značenju glagola imati – ”njemu to pričinjava zadovoljstvo, kako je njoj”.

Aktuelna predsjednica i njena stranka se zaista ponašaju u skladu s Tuđmanovim sloganom. Davno su uzeli pravo ”imati Hrvatsku”, uzeli monopol na narod i imovinu koju je taj narod stvarao desetljećima. Oni se prikazuju kao jedini zaštitnici države, kao jedini njeni tvorci i po toj logici kao njeni vlasnici. Istina je jedino ovo zadnje.

Zanimljiva je i treća ideja aktuelne predsjednice, predsjedničke kandidatkinje, u ”pobjedničkom” govoru, a to je Vukovar. Skandiralo se Vukovaru bez konteksta i jasnog cilja. Ne zna se koji je smisao podsjećanja na Vukovar, da li je to tragedija grada iz prošlog rata, ili je to Vukovar bez ćirilice, bez Srba. Ili je možda pranje savjesti.

Čak bi i predsjednica trebala znati da Vukovar nije branjen onako kako se moralo i moglo, kako je tadašnjem vojnom vrhu na čelu sa predsjednikom države i ministrom obrane Šuškom, bilo važnije naoružati ”Herceg-Bosnu” nego Vukovar, kako je proširenje rata na BiH bilo važnije od obrane Vukovara. Sve bi to morala znati jer se ona ”borila” i ”ratovala” za Hrvatsku a nije pjevala po bijelom svijetu kao njen konkurent u izborima.

Kod Dantea postoji devet krugova pakla. U Hrvatskoj dva, izborna. Prvi je završen. Prognoze su pokazivale da će od vodeće trojke u drugi krug proći aktuelna predsjednica države, perjanica HDZ-a i ostalih hrvatskih desničara, i Zoran Milanović, predstavnik hrvatske ljevice. Ono što se nije očekivalo, to je relativna pobjeda ljevice nad favoriziranom aktuelnom predsjednicom

Četvrta ideja aktuelne predsjednice je bila ”zajedništvo”. Tu ideju je ponavljala kao što prvačići ponavljaju domaću zadaću. Vjerovatno nije pratila što je njen protukandidat s ljevice izgovorio u svom pobjedničkom govoru tako da nije znala da je ta ideja već potrošena. Ili joj je to bilo napisano na papiru ispred nje, pa se u svojoj bezidejnosti držala toga kao pijan plota –  ovo nije aluzija. To je beskrajno i neuvjerljivo ponavljala kao da joj je cilj bio duljina govora a ne njegov smisao.

Ali, ni u tome nije bila jasna. Da li je mislila na zajedništvo unutar HDZ-a, ili je mislila na zajedništvo hrvatskog društva u cjelini.

I u jednom i u drugom slučaju pozivanje na zajedništvo je besmisleno kada dolazi od nje jer su upravo ona i njena stranka podijelili hrvatsko društvo, čak i vlastitu stranku. Za onaj drugi dio HDZ-a koji je imao svoga predsjedničkog kandidata, ona i njen premijer, njihova vlada, nisu dovoljno radikalni.

Nije dovoljno njihovo izjednačavanje antifašizma i fašizma, nije dovoljna snažna rehabilitacija ustaštva i fašističke države NDH. Zahtijevaju se radikalnije mjere prema antifašistima, antifašizam se mora prikazati gorim od fašizma i na tome se moraju odgajati generacije za ”bolju” i ”demokratsku” Hrvatsku.

Pred ”starim hrvatskim pozdravom” – ”za dom spremni”, trebaju nestati sve uspomene na herojsku borbu protiv nacizma.

Sa dolaskom na vlast aktuelne predsjednice, njene stranke i njenog premijera, evropski ušminkanog desničara, hrvatsko društvo se podijelilo dublje nego ikada od zadnjeg rata, i to ne samo ideološki nego i socijalno. Ideološke razlike se odigravaju na ivici fizičkih sukoba a socijalne razlike su dostigle nepodnošljivu razinu. Vojska mladih ljudi je pobjegla iz Hrvatske u njihovom mandatu, podjednako od siromaštva i od nepodnošljive vladajuće ideologije.

Koliko je uvjerljivo njeno pozivanje na zajedništvo najbolje svjedoči obraćanje hrvatskoj javnosti u cjelini. Ona se trudila tu javnost imenovati ”državljanima” a ne građanima Hrvatske. Ona poziva na zajedništvo državljane koji su po sebi dio jedinstvene državne zajednice – svi koji imaju domovnice. Taj se status dobiva rođenjem ili porijekom.

Građanin je statusna društvena kategorija određena zakonom o jednakosti i ljudskim pravima. Tako postoje građani koji su državljani ali nemaju svi ista prava. Među građanima su i manjine sa manjinskim građanskim pravima. To što su državljni, ne mijenja im manjinski građanski status.

Čak bi i predsjednica trebala znati da Vukovar nije branjen onako kako se moralo i moglo, kako je tadašnjem vojnom vrhu na čelu sa predsjednikom države i ministrom obrane Šuškom, bilo važnije naoružati ”Herceg-Bosnu” nego Vukovar, kako je proširenje rata na BiH bilo važnije od obrane Vukovara. Sve bi to morala znati jer se ona ”borila” i ”ratovala” za Hrvatsku a nije pjevala po bijelom svijetu kao njen konkurent u izborima

U govoru o zajedništvu aktuelna predsjednica sama dijeli hrvatsko društvo na one koji formalno pripadaju hrvatskoj državi i one koji imaju različite građanske statuse. – Ovakva razlikovanja nisu, doduše, prosta matematika zbrajanja, za ovakva dijeljenja (a dijeljenje je skraćeno oduzimanje) potrebna je neka ”viša matematika”.

Najzanimljivija je ona samouvjerenost u pobjedu u drugom krugu. Oni misle da svoj unutarnji radikalizam mogu umanjiti tom pobjedom. Oni ga mogu samo ponovo integrirati u sebe jer on i nije došao izvana da bi se mogao odbaciti. Poziv na zajedništvo može biti samo poziv na tu integraciju, a to znači njegovati nacionalni radikalizam u vlastitom krilu. To ne može biti pobjeda bez obzira na to što će pokazati prosta matematika zbrajanja. To je poraz.

Ne može HDZ pobijediti sebe. On se mora poraziti u cjelini, sa svim svojim unutarnjim razlikama. Jer Hrvatsku je HDZ doveo u Danteove krugove pakla. Još nije dospjela u zadnji, deveti krug, kada je sve kasno i u kome potpuno vlada Lucifer.

Nalazi se u osmom krugu, a to je krug u kome vladaju zavoditelji, laskavci, trgovci vjerom, lažni proroci, korumpirani političari, licemjeri, lopovi, lažni savjetnici, grašnici, krivotvoritelji i imitatori. Hrvatskoj treba izlaz iz ovoga kruga. Možda je to drugi izborni krug.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

 

Još tekstova ovog autora:

• UZP (13): Tuđmana Srednja Bosna uopće nije zanimala
• UZP (12): Etnička čišćenja i ubojstva u Tuđmanovoj režiji
• UZP (11): Tuđmanov pokušaj detroniziranja franjevaca u BIH
• UZP (10): Od Tuđmanove izdaje do mržnje i rata s Bošnjacima
• UZP (9): Mate Boban je naredio hapšenje mons. Vinka Puljića
• UZP (8): Franjo Tuđman, grobar hrvatskog naroda u BiH
• UZP (7) – Tuđmanov zločinački plan: da nestanu bosanski Hrvati
• UZP (6): Tuđman je blagoslovio osnutak Republike Srpske
• Udruženi zločinački poduhvat (5): Jedina politika HDZ-a i H-B
• Udruženi zločinački poduhvat (4) – Udio RH u ratu u BiH

» Svi tekstovi ovog autora