Hrvatski suverenisti kao genitalni humanoidi

Misao se određuje kao ono što misleći mislimo. Svi koji misle cijene misao i znaju da je moguće razlikovati misao o domovini, prošlosti, vjeri, ljubavi, istini od naredbe što domovina, prošlost, vjera, ljubav i istina trebaju snagom naredbe biti.

Misao o navedenim stvarnostima ne stvara ratnike, ne stvara ni očajnike, nego jednostavne ljude koji u mišljenoj, konkretnoj domovini misao protežu (jer misleći misle) prema domovini uopće.

Takvi ne razvijaju neprijateljstvo prema domovini drugoga, takvi drugima ne uskraćuju domovinu i nikoga tko dođe u njihovu domovinu ne promatraju kao stranca, jer istinska, mišljena, življena i živuća domovina nikoga ne promatra kao strance.

Takva domovina ne nastaje u ratu, nego nastaje ratu usprkos, takva domovina razvija drugačije sjećanje, a to je sjećanje na slobodu.

Slobodi se ne može obući uniforma, slobodi se ne može o rame objesiti puška. Sloboda se ostvaruje tek kada uniformi i oružja nema. U domovini se ostvaruje sloboda i slobodom se stvara domovina. To znaju oni koji misle domovinu

Slobodi se ne može obući uniforma, slobodi se ne može o rame objesiti puška. Sloboda se ostvaruje tek kada uniformi i oružja nema.

U domovini se ostvaruje sloboda i slobodom se stvara domovina. To znaju oni koji misle domovinu. Oni koji ne misle domovinu tu ne-misleću domovinu, koja je zbog toga i ne-domovina, žele naoružati, obraniti od neprijatelja, žele ne-domovinu učiniti sigurnom za sebe i svoje i nesigurnom za sve ostale.

Takvima je sloboda nastala u ratu, takvima sloboda opstaje u sjećanju na rat, takvima sloboda govori jezikom sukoba, neprijateljstva, histerije i mahnitanja.

Takva sloboda, budući da nastaje u ne-domovini, nije ništa drugo nego nesloboda.

Domovina je slobodna i skrbi o slobodi svakog građanina i svake građanke, ne-domovina skrbi o tome da se provede aktivna negacija onih koji po njihovom rahitičnom mišljenju ne zaslužuju biti članovi njihove ne-domovine.

Ne-domovina nije samo ne-sloboda, ona je i nelogična i nehumana.

Nelogičnost zagovornika takve ne-domovine došla je do izražaja u prošlotjednoj saborskoj raspravi o pravobraniteljici za ravnopravnost spolova. I tada je, sasvim očekivano, manifestirana ne-misao o Istanbulskoj konvenciji.

Ta konvencija je, od strane tzv. suverenističkih opcija, uzdignuta na razinu glavne destruktivne snage hrvatskog društva, politike i svjetonazora. Istanbulska konvencija, kada je zahvati ne-misao, postaje transmundalnim entitetom koji ciljano silazi u mundalnost samo da bi uništila hrvatstvo.

Kada se takvo poimanje jednog dokumenta koji je, u svojoj osnovi, samo očitovanje da se uočava pogubnost nasilja nad ženama i djevojčicama te potreba da se stvori međunarodna fronta aktivnog suprotstavljanju tom nasilju poveže s onim što se naziva ontologijom spola, upada se u aporijsko područje.

Suverenističke opcije su opcije koje zagovaraju ontologiju spola, a budući da u Istanbulskoj konvenciji ne pronalaze ontologiju spola, nego heretičnost roda, i to u značenju društvenog konstrukta, započinje nova kartografija – kartografija suverenističkog mahnitanja.

Misao se određuje kao ono što misleći mislimo. Svi koji misle cijene misao i znaju da je moguće razlikovati misao o domovini, prošlosti, vjeri, ljubavi, istini od naredbe što domovina, prošlost, vjera, ljubav i istina trebaju snagom naredbe biti

Sve to se zbivalo, a i nastavit će se zbivati, u Hrvatskom saboru, hrvatskom društvu i specifično hrvatskoj redukciji kršćanstva.

Ontologija spola je, bar onima koji su upućeni u metafizičku misao Tome Akvinskog, a to bi po definiciji trebali biti svi hrvatski suverenisti, u kontekstu Istanbulske konvencije zapravo besmislica.

Tomina metafizika, oslanjajući se na Aristotela u tolikoj mjeri da se Tomu poima samo ”pokrštenim Aristotelom”, razlikuje supstanciju i akcidente.

Supstancija je ono biće koje postoji u sebi i za svoje postojanje ne treba neko drugo biće, dok su akcidenti samo neko određenje supstancije, odnosno akcidenti postoje po biću koje postoji u sebi – supstanciji.

Ako to konkretiziramo, da bi hrvatski suverenisti razumjeli, čovjek je supstancija, a biti žena ili žensko, odnosno biti muškarac ili muško je akcident ili određenje supstancije.

Prema tome, ontologija spola ili govori o tome da je biti čovjek najbitnije i da nitko zato što je akcidentalno određen muškošću ili ženskošću ne smije biti ponižen ni izložen nasilju ili naprotiv, a čini mi se da se to upravo događa u ne-mišljenju hrvatskih suverenista koji u svodničkom poimanju kršćanstva samo kršćanstvo svode na instrument ostvarivanja političkih ciljeva, redefinira značenje supstancije tako da supstancija postaje određenje, a akcident postaje biće u sebi.

Budući da je od ratifikacije Istanbulske konvencije prošlo dovoljno vremena da se vidi kako je zastrašivanje s rodnom ideologijom bilo samo u funkciji mahnitanja ne-misli koja želi sačuvati ne-domovinu, bilo je razložno očekivati da će glasnogovornici političkog kršćanstva ili svodnici kršćanstva polako napustiti pozicije koje ih prokazuju kao proroke nepostojeće zbilje i neutemeljenih strahova.

No, tome nije tako; oni i dalje ustraju na metafizičnosti Istanbulske konvencije koja destruira moralni nauk, političku čistoću hrvatstva i svetost spola.

Ontologija spola je, dakle, u kontekstu hrvatskih suverenističkih opcija poprimila razmjere supstancijalnosti spola. Spol je toliko postao bitan da je na spolu utemeljena čitava realnost ovog tipa domoljublja koje se opire rodnoj ideologiji.

Budući da je spol supstancijaliziran i da je čovjek postao određenje spola, možemo govoriti da je u Hrvatskoj, iz regrutiranih snaga protivnika Istanbulske konvencije, nastao evolucijski skok od čovjeka do spola. Čovjek je, naime, evoluirao u spol, tako da možemo govoriti o novoj vrsti, nastaloj na tlu Hrvatske, a tu novu vrstu možemo nazvati genitalnim humanoidima.

Ta konvencija je, od strane tzv. suverenističkih opcija, uzdignuta na razinu glavne destruktivne snage hrvatskog društva, politike i svjetonazora. Istanbulska konvencija, kada je zahvati ne-misao, postaje transmundalnim entitetom koji ciljano silazi u mundalnost samo da bi uništila hrvatstvo

Genitalni humanoidi su opunomoćenici spola. Njihov ljudski lik je zapravo samo jedno određenje spola. Oni se suprotstavljaju rodnoj ideologiji, u Hrvatskom saboru grme protiv narušavanja svetog spolnog poretka, a pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova doživljavaju kao utvaru.

Budući da je poznato da se utvara pojavljuje tamo gdje ne bi smjela biti samo kako bi oduzela realnost onome što jest i treba biti, zanimljivo je bilo obraćanje jednog zastupnika predstavnici predlagatelja, koji je mislio da se obraća pravobraniteljici za ravnopravnost spolova.

Zastupniku je trebalo nekoliko minuta da shvati kako navedena nije pravobraniteljica, a ja sam napokon dobio empirijski dokaz da su protivnici Istanbulske konvencije stručnjaci za nevidljiva bića, jer vide rodnu ideologiju tamo gdje je nema i gdje je nitko drugi ne vidi, ali i da su amateri za vidljiva bića, jer u onima koji su vidljivi ne vide ono što je vidljivo, nego vide ono što nije, pa tako u vidljivoj predstavnici predlagatelja vide nevidljivu pravobraniteljicu.

Empirijski dokaz je tu. Genitalni humanoidi su također tu, a gdje su oni, tu je zasigurno i ne-domovina, ne-sloboda i ne-misao.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Poludržava je bešćutna jer razumije samo perverzne emocije
• Vrhunski trofejoljub: esteta koji radi kao konj, a čita kao pas
• Domovinski rat je bio rat za prava Srba da budu Srbi u RH
• Kninski govor je uprizorenje lošeg, destruktivnog mita
• Žudnja za posjedovanjem Hrvatske
• Veterinarska ideologija
• Je li svaki građanin predsjednik vlastitog života?
• Antropološka trulež u religiji i politici
• Hrvatska politika je jedna velika izgubljenost
• Političko prijateljstvo kao kategorijalna pogreška

» Svi tekstovi ovog autora