U Italiji, zemlji renesansne duhovitosti koja je nedugo nakon renesanse ishlapila, posljednjih je godina u uporabi, i postaje sve popularnija, imenica u pluralu furbetti.
Deminutiv od furbo, što znači lukav ili prepreden, furbetto je naziv za političara koji vješto koristi svoj položaj za stjecanje materijalne imovine, za sebe ili pak za svoj klan klijentelističkih veza.
Furbetti su tako oni koji na svim razinama vlasti uspješno pronalaze rupe i rupice i onda koriste veze i prečice da podebljaju svoju imovinsku karticu, račune u banci ili katastarske upise.
Eto, takvi furbetti nisu samo talijanska pojava. Pojavili su se i u nas, a uglavnom se bave mešetarenjem sa zemljištem, prenamjenom parcela, turističkim ulaganjima i mutnim poslovima koji su mogući samo zato jer su oni na vlasti i pripadaju vlastodržačkoj koteriji.
U Italiji, zemlji renesansne duhovitosti koja je nedugo nakon renesanse ishlapila, posljednjih je godina u uporabi, i postaje sve popularnija, imenica u pluralu furbetti. Deminutiv od furbo, što znači lukav ili prepreden, furbetto je naziv za političara koji vješto koristi svoj položaj za stjecanje materijalne imovine, za sebe ili pak za svoj klan klijentelističkih veza; no u našem slučaju nagomilala su se čak tri takva domaća furbetta, tri politička lukavca koji su uspjeli nekakvim netransparentnim (što znači mutnim) transakcijama povećati svoj imovinski cenzus, a riječ je o tri ministara Plenkovićeve vlade: o ministru uprave, ministrici za europske fondove i ministru – čuvaru državne imovine
Pošto se hrvatski jezik još nije pozabavio njima, mogli bismo sugerirati za njih naziv ”domaći prepredenjaci”, ”prepredeni lukavci” ili nešto slično (dobar izazov za onaj časopis koji svake godine daje nagradu za neku novu, izmišljenu hrvatsku riječ!) iako u dijalektima već imamo pojam ”žmuklera”, ”muljatora” i slično, u značenju onoga koji se voli i umije snalaziti i pribaviti sebi korist na nekakav polusumnjiv način, ne izričito nedopušten, ali svakako u vezi s političkom funkcijom koju obnaša.
Muljanje je tako postalo omiljeni sport naših političkih elita. Sjetimo se samo onog nedavnog trika s umirovljenjem saborskih zastupnika do određenog roka, pa ponovnim aktiviranjem radnog odnosa, što je dovelo do sramoćenja inače dotada popularnog Damira Kajina, koji je rekao da je napravio ono što i drugi, jer bi ga inače smatrali ”štupidom” – bedastim što se nije okoristio makar malo, kao i drugi od njegove sorte.
Međutim, u ovom slučaju nagomilala su se čak tri takva domaća furbetta,tri politička lukavca koji su uspjeli nekakvim netransparentnim (što znači mutnim) transakcijama povećati svoj imovinski cenzus. Riječ je o tri ministara Pelnkovićeve vlade: o ministru uprave, ministrici za europske fondove i ministru – čuvaru državne imovine.
Javnost ih je uglavnom razotkrila metodom investigativnog novinarstva, a oni se, naravno, brane da nisu učinili ništa nezakonito i vjerojatno su u pravu. Jedino što su iskoristili svoj autoritet državnog dužnosnika, bez obzira na kojoj stepenici vlasti – lokalnoj, regionalnoj ili republičkoj – da dođu do nekih privilegija do kojih ne mogu doći obični građani.
Uglavnom su mediji otkrili kako su ti ministri postali bogatiji u nekom određenom vremenu, za vrijeme obavljanja funkcije, ili prije ili kasnije, i u tome se ne razlikuju nimalo od talijanskih ili nekih drugih furbetta u zemljama s visokom percepcijom političkog klijentelizma i korupcije.
Na primjer, Berlusconi je isto tako započeo svoju karijeru, a i svoje bogatstvo, prenamjenom agrarnog zemljišta, odnosno zelenih gradskih površina u urbano, građevinsko zemljište, da bi na tom zemljištu izgradio novi grad koji ga je obogatio.
Javnost ih je uglavnom razotkrila metodom investigativnog novinarstva, a oni se, naravno, brane da nisu učinili ništa nezakonito i vjerojatno su u pravu. Jedino što su iskoristili svoj autoritet državnog dužnosnika, bez obzira na kojoj stepenici vlasti – lokalnoj, regionalnoj ili republičkoj – da dođu do nekih privilegija do kojih ne mogu doći obični građani
Ali nije o njima riječ, jer takvih pojava ima i u već etabliranim demokracijama, iako najviše takvih primjera ima u zemljama koje su doživjele tranziciju i stvorile nove oligarhije, a imovinu su preuzeli uzetnici, a ne poduzetnici, u sprezi s političarima na vlasti.
U ovom slučaju riječ je o aferama koje možda neće doživjeti sudski epilog, jer su lukavci dobro uočili rupe u propisima i, formalno pravno, sve bi moglo ispasti čisto.
Riječ je o moralnoj dimenziji politike, jer onoga trenutka kada se ti slučajevi razotkriju u javnosti, javnost počinje gubiti povjerenje u sve političare bez obzira na njihovu boju i formalnu partijsku pripadnost.
Ta moralna korozija koja je zahvatila tri ministra u Plenkovićevoj vladi prvenstveno je moralni problem, a da li će biti to i pravosudno pitanje, ostaje vidjeti. Što će učiniti nadležne službe?
No u svakom slučaju, Plenković bi se morao, želi li doista izigravati europskog političara, za što je dobio laskavi mandat Angele Merkel i europskih pučana da u ime njih pregovara o najvažnijim funkcijama u EU, po kratkom postupku osloboditi tih ”lukavaca”, jer su mu oni najveći teret u očima javnog mnijenja.
Bez obzira na monolitnu čvrstinu njegove partije kada je u pitanju atak na nekoga od njih izvana, bez obzira na to bi li eliminiranje te trojica ”lukavaca” oslabilo njegovu poziciju naspram desnih ekstremista u njegovom gremiju.
I bez obzira na to koliko su mu oni vjerni, ili odani ili pak korisni u drugim prilikama. Niccolò Machiavelli je vrlo jasno obrazložio zašto se vladari moraju brzo osloboditi svojih suradnika ako na njih padne makar i tračak sumnje da su počinili nešto na granici moralnog prekršaja.
Plenković bi se morao, želi li doista izigravati europskog političara, za što je dobio laskavi mandat Angele Merkel i europskih pučana da u ime njih pregovara o najvažnijim funkcijama u EU, po kratkom postupku osloboditi ”lukavaca”, jer su mu oni najveći teret u očima javnog mnijenja
Ilustrirao je on to na primjeru Cesara Borgije, vladara crkvenih posjeda. Postavio je za svog namjesnika Romanje, odnosno ministra, svojeg najsposobnijeg doglavnika Ramira de Lorquu. No kad su se građani stali tužiti na njega jer je Lorqua stao činiti baš ono što su ova tri hrvatska furbetta radili – uvećavati svoju imovinu sumnjivim makinacijama – onda ga se on nemilosrdno riješio: jednostavno ga je preko noći dao smaknuti i u Ceseni izložio njegov raskomadano tijelo da svi građani vide koliko je njemu stalo da su građani zadovoljni i time je stekao veliku ”slavu” u narodu.
No u svakom slučaju, Plenković bi se morao, želi li doista izigravati europskog političara, za što je dobio laskavi mandat Angele Merkel i europskih pučana da u ime njih pregovara o najvažnijim funkcijama u EU, po kratkom postupku osloboditi tih ”lukavaca”, jer su mu oni najveći teret u očima javnog mnijenja. Bez obzira na monolitnu čvrstinu njegove partije kada je u pitanju atak na nekoga od njih izvana, bez obzira na to bi li eliminiranje te trojica lukavaca oslabilo njegovu poziciju naspram desnih ekstremista u njegovom gremiju.
A ako ne shvaća vlast kao čast, nastavit će i dalje s njima, a oni će ga povući na dno bez obzira na nerazumnu fanatičnost njegovih partijskih drugova iza koje stoji samo klasna solidarnost tranzicijskih – uzetnika i okoristitelja prijetvorne prijetvorbe (pardon, piše se: pretvorbe!).
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ ŽIRO RAČUN: HR8923600001102715720, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA O RAČUNU KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Revizionizam i negacionizam u Italiji i hrvatski povijesni nehaj
- Imovina kao mjerilo sposobnosti hrvatskih političara
- Kako vjerovati političarima?
- Kako da Milanović vrati dignitet predsjedniku Republike
- Budućeg predsjednika birati u parlamentu ili ne?
- Raspad klijentelističko-koruptivne Hrvatske
- Izbori koji nisu ni slobodni, niti pošteni
- Sraz građanske i podaničke Hrvatske
- Kandidati za predsjednika teže diktatorskim ovlastima
- Donijeti zakon o zabrani neoustaške propagande
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.