Sunčana Roksandić
Predmet Gospodarsko kazneno pravo kojeg predajem pri Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu iznimno je bitan za razvoj budućih pravnika u Republici Hrvatskoj i u Europskoj uniji. Pogotovo u stanju društva kojeg imamo.
Jasno, subjektivna sam, i ovu prvu rečenicu kolumne mogu, s pravom, izreći sve moje kolege za predmete koje predaju, ali kako ću ovu kolumnu posvetiti tome kako je važno biti proaktivan (informirano proaktivan), a ne reaktivan u kreiranju kazneno pravne politike i na nacionalnom i na EU i međunarodnom nivou, mogućnost da i Erasmus studenti slušaju ovaj predmet na engleskom jeziku na Pravnom fakultetu u Zagrebu dovelo je, između ostalog, i do ove moje kolumne.
Kako je krajem 2021. održana, vrlo dobro organizirana, posebna konferencija vezana uz proces primanja Republike Hrvatske u članstvo Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), na predmetu Gospodarsko kazneno pravo i na hrvatskom i na engleskom jeziku posvetili smo pažnju upravo toj činjenici i posebno razrađivali članak 5. Konvencije OECD-a o borbi protiv podmićivanja stranih javnih dužnosnika u međunarodnom poslovanju.
Sukladno članku 5. Konvencije, istraga i kazneni progon kaznenog djela koji obuhvaća podmićivanje stranog javnog dužnosnika podliježe primjenjivim pravilima svake države ugovornice, ali na njih ne smiju utjecati razmatranja vezana uz nacionalne gospodarske interese, potencijalni učinak na odnose s drugom državom ili identitet uključenih fizičkih ili pravnih osoba.
E sad, kako ovu odredbu oživotvoriti u praksi raspravljali smo tijekom predavanja. Primjerice, raspravljali smo i o mogućnosti da Zsolt Hernadi nije izručen Hrvatskoj jer se između ostalog radi i o gospodarskom interesu Mađarske. To je barem za pretpostaviti kada je trgovačko društvo poput MOL-a ili Ine u pitanju.
Što kada imamo još vrednije i globalno moćnije i utjecajnije trgovačko društvo koje je od iznimne važnosti za gospodarski interes pojedinih država i/ili EU-a. Royal Dutch Shell (sada od siječnja 2022. Shell plc), Monsanto (sada Bayer), na primjer.
Što ako je zbog želje za sklapanjem ugovora došlo i do velikih povreda ljudskih prava, smrti, uništenja okoliša, protjerivanja ili prisilnog premještanja?
Kako države reagiraju kada predstavnici gospodarskih vrlo važnih društava podmićuju dužnosnike u drugim državama gdje žele poslovati i dobivati koncesije?
Što ako je zbog želje za sklapanjem ugovora došlo i do velikih povreda ljudskih prava, smrti, uništenja okoliša, protjerivanja ili prisilnog premještanja?
Što je sa svim trgovačkim društvima koja posluju u zonama konflikta ili ih održavaju? Kako kazneno pravo jedne nacionalne države može riješiti takve povrede?
Moram reći da mi je bila iznimna čast aktivno sudjelovati po pozivu organizatora na posebnoj (Side) konferenciji koja se održavala uz godišnju konferenciju država ugovornica Statuta Međunarodnog kaznenog suda koja se odvila u predpandemijsko vrijeme, u 2019. godini.
Francuska je organizacija vodila paralelnu konferenciju upravo o procesuiranju teških gospodarskih kaznenih djela koja imaju teške posljedice kao međunarodnih kaznenih djela koje trebaju naći svoje mjesto i pred Međunarodnim kaznenim sudom.
Jednako tako odvijala se paralelno i konferencija, vođena od strane jedne otočne države, koja je upravo govorila o tome da ekocid mora naći također svoje mjesto u Međunarodnom kaznenom sudu.
Jasno je da nam je gospodarsko poslovanje nužno i da svaka država ima svoje gospodarske interese i da države trebaju nekako platiti socijalne i zdravstvene usluge, ali to poslovanje i oživotvorenje gospodarskog interesa ne bi očito i namjerno smjelo biti na uštrb planeta i ne bi smjelo voditi do namjernih produžavanja konflikata, prisilnog protjerivanja stanovništva itd.
Nije ni genocid nastao odjednom, niti zločini protiv čovječnosti. Prvim predlagateljima se sigurno i govorilo da izmišljaju nešto novo, nepotrebno, nemoguće, da je već i sad problem procesuirati postojeće, a kamoli još nešto novo.
Bio je i pravi pravni rat između toga je li primat treba imati genocid ili zločin protiv čovječnosti u procesuiranju nakon Drugog svjetskog rata.
No danas je opet došlo vrijeme da propitamo što za nas znači zločin protiv čovječnosti, htjeli to mi ili ne, i kako ćemo se kao društvo odnositi prema potrebi da naša kaznena politika razmatra što Hrvatska želi predložiti međunarodnoj zajednici kad je, primjerice, zaštita okoliša u pitanju i/ili očuvanje zdravlja.
No bez obzira na to što Republika Hrvatska odlučila učiniti po ovom pitanju, moramo biti svjesni da možemo nešto učiniti. Nismo SAD ili Njemačka, nismo Francuska ni Velika Britanija, ali također smo članica brojnih međunarodnih konvencija i članica smo UN-a. Država smo koja i živi od čistog okoliša.
Belgijski je parlament u prosincu 2021. godine izglasao Rezoluciju o potrebi uključivanja kaznenog djela ekocida u Statut Međunarodnog kaznenog suda i belgijski kazneni zakon. Ovaj prijedlog rezolucije nastoji zaštititi sigurnost planeta i jurisdikcijom Međunarodnog kaznenog suda uključivanjem ekocida kao zločina u Rimski statut iz 1998.
Već 1980-ih, tijekom izrade Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda, došlo je do razgovora o uključivanju ekocida na popis zločina za koje bi Sud bio nadležan. Od 1985. godine, tijekom prvih radnih sastanaka o nadležnosti tog suda, pozornost je posvećena konceptu ekocida.
Međutim, u nacrtu Statuta usvojenom 1996., uzrokovanje ozbiljne ekološke štete u konačnici nije navedeno kao samostalno međunarodno kazneno djelo.
Hrvatska se, po mom mišljenju, treba pridružiti takvim inicijativama i državama Europske unije koje takve inicijative podržavaju. Neće kazneno pravo riješiti sudbinu planeta, ali može pomoći njenom očuvanju
U Rezoluciji je između ostalog naglašeno i kako trenutno međunarodno kazneno pravo ne dopušta kazneni progon fizičkih ili pravnih osoba za najteža mirnodopska kaznena djela protiv okoliša.
Samo članak 8(b)(iv) Rimskog statuta ostavlja tu mogućnost otvorenom, unutar koncepta ratnog zločina. Međutim, od donošenja Statuta niti jedan pojedinac nije procesuiran na temelju te odredbe. Stoga je potrebno prilagoditi postojeći normativni okvir kako bi se ekosustav planeta održao pogodnim za život.
I što predmet gospodarskog kaznenog prava ima s time? Zašto početi kolumnu s time kad je riječ o ovako važnom pitanju?
Studentica koja je slušala predavanja ove akademske godine bila je upravo belgijska studentica, Inez Ballet. Brojna navedena pitanja raspravljali smo tijekom godine i Ballet se javila da bi imala dodatnu posebnu prezentaciju u siječnju ove godine. Imala ju je upravo o ekocidu i nešto više od mjesec dana staroj Rezoluciji belgijskog Parlamenta. Naglasila je kako Belgija poziva istomisleće države da učine isto.
Posljedično, sve je glasniji poziv na uvođenje ekocida kao zločina u međunarodni pravni poredak i/ili nacionalno zakonodavstvo kako bi se procesuirali počinitelji takvih katastrofa.
Hrvatska se, po mom mišljenju, treba pridružiti takvim inicijativama i državama Europske unije koje takve inicijative podržavaju. Nacrt ekocida već postoji. Osnovana 2017., kampanja Stop ekocidu prva je globalna kampanja koja ima za cilj ”podržati uspostavljanje ekocida kao međunarodnog zločina, kako bi se zabranilo i spriječilo daljnje uništavanje života na Zemlji”. U tu svrhu, kampanja je krajem 2020. pokrenula stručno vijeće za izradu nacrta zakonske definicije ekocida. Odborom su predsjedali međunarodni pravnici poput Philippe Sands-a.
Naša zemlja neće kazneno pravo riješiti sudbinu planeta, ali može pomoći njenom očuvanju.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Oblici femicida u Hrvatskoj i prevencija nasilja nad ženama
- Lamentacije – plaće, upravljanje krizama i vladavina prava
- Treba nam rezolucija o položaju i pravima starijih osoba
- Curenje informacije – moramo li i tajne skrivati i od samih sebe
- Učinkovitim kaznama do povjerenja građana i vladavine prava
- Tko mari za ljudska prava, profit je prioritet SP-a u Katru
- Eskalacija ruskog rata protiv Ukrajine i međunarodno pravo
- Nema demokracije i održivog razvoja bez akademske slobode
- Pitanje prekida trudnoće i ograničenja priziva savjesti
- Hitno okončati agresiju i ne dopustiti širenje nestabilnosti