I Kolinda će jednom biti bivša predsjednica

Stipe Mesić otišao je za Novu godinu u SAD. Obično takva putovanja prate neugodna pitanja: koja je svrha, tko plaća troškove, tko je sve išao?

Molim da se moja pitanja ne shvate kao neugodno ulaženje u detalje privatnog života i izbora. Ja mislim da je pristojno da on sam i unaprijed da odgovore na takva pitanja. Je li se sastao s Trumpom ili Obamom? Razumijem da nije, jer bi se i sam time pohvalio; ili će to biti iznenađenje.

Kako smo se smijali Dodiku i njegovim izmišljanjima službenog puta da bi problemi s vizom pokazali kako izmišlja i privatno putovanje prikazuje kao službeni posjet.

Budući da mi je krajnje nesimpatičan, mislim da mulja s putnim troškovima i dnevnicama. Uostalom, rado se hvalio pozivom Trumpu, pa se time više osramotio kad je istina izašla na vidjelo.

Što se tiče Mesićevog puta u, gdje ono bješe, New York, dosta toga je zagonetno. Kamo zapravo ide? Naći se s prijateljima, lobirati za nacionalne interese? Pa on je bivši predsjednik, kako svoje privatno putovanje može prikazati kao državnički pohod.

Da je aktualni šef države, ne bi se zamarao detaljima, ali bi ipak on sam trebao objasnit tko ga zove, tko putuje, tko plaća. Je li vodio djecu ili unučad ili će im samo donijeti američke velike čokolade.

Uostalom, sad počinju rasprodaje u Macy’s i kod Tiffanyja. Pa zašto ide slaviti u New York? Zar mu Zagreb nije dobar? Zar ovdje nema s kime ili su ga propustili, pa se ljuti. Ili se boji da će ga netko zavarati pozivom na Pantovčak.

Stipe Mesić otišao je za Novu godinu u New York. Obično takva putovanja prate neugodna pitanja: koja je svrha, tko plaća troškove, tko je sve išao?

Istina, možda bi bolje bilo da je kao raniji predsjednici i Tito i Tuđman, pa i Josipović, slavlje dijelio sa svojim prijateljima ovdje, u Esplanadi ili kod kuće, pa da se prošeće sljedeće jutro Zagrebom, popije kavu kod Čarlija, pojede kobasu i popije kuhano vino. Mesić je populist i to bi učinio i bez misli na izbore, no ovim odlaskom malo je naškodio svojoj reputaciji.

Naravno, sve ćemo mu to oprostiti, ma car je on regije, no ostaje gorak okus da su mu važni prijatelji i Trump nego vlastita zemlja.

Uostalom i veći patrioti slavili su razne stvari izvan zemlje: rođendane, puštanje iz Remetinca, uspješan kirurški zahvat, odlazili na skijanje, na zakašnjela bračna putovanja u Australiju.

Dobro, Mesića i razumijem, on je upravo deložiran. Tako i treba biti. Bivši predsjednici ne trebaju govoriti, ni kad su na vlasti, inače će ostati bez penzije.

Trebaju se kao papa Benedikt povući u tišinu samostana. Crkva bi sigurno rado ustupila neki samostan viška na Badiji, Pašmanu, još bolje na Velebitu u Škorpovcu, gdje rastu najviše koprive na svijetu. Uostalom, oduzimanje ureda je tek početak; treba mu oduzeti mobitel, izbrisati adrese na Facebooku i Twitteru.

Trebao bi pokazati skromnost i dostojanstvo, kao Predsjednica koju žele iseliti iz ureda u Visokoj. Zaboravilo se, ma dugo je i trebalo da se zaboravi, da je tamo htjela ustrojiti manji ured, prestati s izgradnjom novih zgrada za administraciju.

U pola teksta me spopadne šok. Krivo sam razumio. Ne iseljavaju Kolindu iz njenog ureda u Visokoj i nije Mesić otišao u New York. Mesića sa zluradošću iseljavaju iz ureda, a Predsjednica odlazi u mističnu avanturu u New York ili Washington, whatever. Kakva komedija zablude!

Ono što se doživljava kao ”normalno” maltretiranje bivšeg predsjednika nepodnošljiva je uvreda i izazivanje sadašnje Predsjednice.

Ono što je prava obijest i zloupotreba moći opravdava se razlikom u stavovima.

Istina, možda bi bolje bilo da je kao raniji predsjednici i Tito i Tuđman, pa i Josipović, slavlje dijelio sa svojim prijateljima ovdje, u Esplanadi ili kod kuće, pa da se prošeće sljedeće jutro Zagrebom, popije kavu kod Čarlija, pojede kobasu i popije kuhano vino. Mesić je populist i to bi učinio i bez misli na izbore, no ovim odlaskom malo je naškodio svojoj reputaciji

Teške riječi su mač sa dvije oštrice. Ne može se bivšeg predsjednika sumnjičiti, osuđivati i iseljavati, nazivati veleizdajnikom, a da takav jezik ne vrijedi i za sadašnju, a buduću bivšu predsjednicu.

Smirite jezik, jer će i sasvim legitimna pitanja: tko plaća i zašto put, tko ide i gdje se odsjeda postati dio retoričkog svjetonazorskog rata.

Osjećam potrebu da ovaj apel nazovem zaštitom digniteta institucije predsjednika.

No to se ne odnosi samo na sadašnju predsjednicu, već na svakoga tko je obnašao ili će imati taj položaj.

Za svakog predsjednika glasovala je većina birača, te je uvreda institucije i uvreda njihovog razuma. I Tuđman, i Mesić i Josipović više puta su birani. I njihovi birači zaslužuju poštovanje. I sramota je kad jednom ostanu, snagom Ustava, bez moći, lupati po njima, vrijeđati ih i klevetati.

I kada Predsjednica bude jednom bivša predsjednica, bez ureda i slike, trebat će je onaj tko je sada kritizira uzeti u obranu.

Kritizirati vlast i one koji su na vlasti nije samo pravo, već je i nužno u demokratskom društvu. Pitati zašto se nešto čini ili odlučuje legitimno je pitanje.

Kada bi postojale konferencije z tisak, očekivao bih takvo pitanje od naših ili stranih izvjestitelja. Ne bih očekivao izvrdavanje ili diskvalifikaciju (”Tko to pita”).

Ne bi se pitanja mogla dijeliti na ugodna i neugodna, niti bi se moglo očekivati da naglasak bude na srdačnom odobravanju pobjednika matematičkih olimpijada.

Pitanja se tek sa snažnim razlogom mogu otkloniti kao neumjesna, ali ne zabranjena, pa i na njih treba odgovor. Umjesto toga dobivamo cifrasta objašnjenja koja izazivaju dvojbe, pozivaju na postavljanje daljnjih pitanja.

Teške riječi su mač sa dvije oštrice. Ne može se bivšeg predsjednika sumnjičiti, osuđivati i iseljavati, nazivati veleizdajnikom, a da takav jezik ne vrijedi i za sadašnju, a buduću bivšu predsjednicu

Priznajem, zabunu o ličnostima sam izmislio zbog stilskog efekta, jer mi se čini da se time jasno pokazuje dvostrukost kriterija: dok je netko na vlasti, cenzura, zastrašivanje i prikrivanje kao da su jači no prema onima koji su ostali bez zaštite vlasti.

Ne znam što je uvredljivo u pitanju kamo i zašto Predsjednica ide za Novu godinu. Koji su to visoki i utjecajni političari koje posjećuje? Predsjednica je svjetska osoba. Normalno je da, budući da je živjela tako dugo izvan domovine, redovito posjećuje prijatelje, da održava veze s poznanicima. S domovinom ima jaku povezanost. Radi domoljublja je i izabrana.

Možda pomisli da i nju može stići sudbina Mesića i Josipovića, da će moliti nekog budućeg predsjednika da objesi njenu sliku, da će tražiti od premijera, bez lupanja šakom o stol, da joj ostavi čuvare i ured. Pa ipak je ona bila popularna i vremenom sve manje obljubljena osoba.

Francuzi vole Napoleona iako ih je vodio u ratove, Šveđani vole Olafa Palmea iako je sudjelovao na orjunaškim akcijama izgradnje autoputa, Hrvati ipak vole Tita, pa za života i u moći treba ubaciti neku odredbu u Ustav o zaštiti bivših predsjednika. S time da vrijedi samo ubuduće.

Pomislim na troškove privatnog karaktera posjeta. U nekim priopćenjima su drugi jasno govorili tko pokriva te troškove. U priopćenju nije ni spomenuto tko sve putuje. Valjda je i suprug zaslužio biti na privatnom dijelu putovanja. Ja koji se osjećam zakinutim kad me se ne potpiše na čestitkama, ja bih na to prešućivanje planuo i durio se nekoliko dana.

Dok se naša Predsjednica lažno smiješi ignorantima američke vanjske politike dok lobira za kupnju američkog oružja i ponosi se što zapovijeda moćnim vodom u sastavu neke njemačke postrojbe, dok se drži vojnički dostojanstveno kao da je rok služila u Bileći, a ne u Bruxellesu, Jakov s osmijehom može dogovoriti slovensko-hrvatsko branje naranči, izradu privjesaka od bodljikave žice

Doista, dok Predsjednica razgovara s trećerazrednim milijunašima, Prvi gospodin bi mogao obaviti neke delikatne zadatke tihe diplomacije. Zapravo, dok se naša Predsjednica lažno smiješi ignorantima američke vanjske politike dok lobira za kupnju američkog oružja i ponosi se što zapovijeda moćnim vodom u sastavu neke njemačke postrojbe, dok se drži vojnički dostojanstveno kao da je rok služila u Bileći, a ne u Bruxellesu, Jakov s osmijehom može dogovoriti slovensko-hrvatsko branje naranči, izradu privjesaka od bodljikave žice.

Trebao sam pričekati bar dva tjedna s ovom kolumnom.

Ovo je doba kada se lakše plasiraju loše vijesti (INA, HEP, inflacija). Ne, u ovo doba povećane potrošnje, najluđih noći i blagdanske raskoši ova zabuna mi nije dobro pala.

Otrijeznila me je pomisao o prolaznosti predsjedničke slave, to da osnivača HDZ-a i hrvatskog premijera izbacuju iz ureda, da njegovom slijedniku ne vješaju sliku na zid.

Otrijeznila me je misao da narod brzo zaboravlja svoje vođe, da novinari nisu znatiželjni, da je kuća u Visokoj prazna (valjda ukleta) i da se ministri žele useliti u Gregorijančevu.

Još tekstova ovog autora:

• Jesu li političari niža vrsta, nedostojna poštovanja?
• Politički događaj u Kninu je odmicanje od populizma
• Često osjetim trulež kad se nešto proglasi svetinjom
• Pitanje što da se radi je zapravo pitanje kako da se radi
• Hrvatska je talac crnih bilježnica
• Hrvatska boluje od viška egoizma. Tako je i u strankama
• SDP-u trebaju nova lica i ideje, ali i ostavke zbog poraza
• SDP je bio film bez glavnog glumca, jasnog scenarija i promidžbe
• Politička alkemija sastavljanja vlade
• Žene nisu nasmiješeni ukras, one biraju i odlučit će izbore

» Svi tekstovi ovog autora