I teče i teče jedan slap… što u njemu znači moja mala kap? Stihovi su jedne davne pjesmice, iz vremena u kojima sam vjerovala da je poezija stvarnost, a stvarnost nešto malo manje od poezije. Zrelost je – prozaična. Što će značiti moj mali ”protiv” na sve bližem nam referendumu? Statistike su porazne. Više od 60 posto, kažu, moglo bi biti za to da se dobri, stari, heteroseksualni brak zaštiti Ustavom. A samim time sve što nije dobri, stari, heteroseksualni brak padne u drugi plan.
Grmjelo se s propovjedaonica o tome (kako se nikad ne bi grmjelo protiv pedofilije u svetim redovima i protiv župnika s izvanbračnom djecom, kakav je bio moj župnik, ja mu ne zamjeram, ali Crkva se previše brine o svojim nekretninama da bi mogla ozakoniti nešto što se zove ”župnikova žena”, draži su joj tajni brakovi i pervertiti svih vrsta koji sakramentu ispovijedi pristupaju masturbatorski, pa me onda u nježnim godinama prije puberteta svećenik na ispovijedi ispituje ”Ljubiš li se s jezikom?” i ”Jesi li vidjela spermu?”), o zaštiti braka brinu se razni dušebrižnici čiji životi skrivaju mrakove o kojima ne možemo ni sanjati, a uz njih naši razvedeni političari, kao i oni u deklarativno lažnim brakovima, kao i oni koji serijski ”okreću” sve što stignu, ali su zabrinuti za sudbinu heteroseksualnih brakova, te žude za demokršćanskim vrijednostima.
Ja sam protiv licemjera koji se kunu u heteroseksualne brakove, a žive s ljubavnicama, protiv onih kojima je pedofilija O. K., a homoseksualnost baš i ne, protiv sam onih koji se svetom utrobom Crkve koriste za priče o referendumu, koji se prave ludi i zaboravni i ne shvaćaju da bi Krist bio ”protiv”, zajedno s Marijom Magdalenom
Čak je i papa Franjo dobio na dar majicu pokreta ”za brak”, papa Franjo, koji je prošlog tjedna ljubio čovjeka osutog čirevima poput biblijskoga Joba i sigurno mu je stran poklik ”Ubij, ubij pedera!” A tim i sličnim poklicima oglasili su se potomci heteroseksualnih roditelja, razni mladići i djevojke koji su na forumima s ponosom iskazivali svoju homofobiju biranim riječima, poklicima na linč i psovkama i uvredama, nakon kojih bi trebalo razmisliti o tome bi li Ustavom trebalo zabraniti heteroseksualni brak rađa li on takvim plodovima.
Najveću pljusku heteroseksualnim brakovima, o čijoj sam kvaliteti i raison d’êtreu već pisala (od toga da se svaki treći raspadne, a preostali su velikim dijelom sagrađeni na lažima, gutanju poniženja i guranju činjenica pod tepih), dali su upravo vulgarni potomci istih, koji su danas tako glasno ZA. Ja sam protiv licemjera koji se kunu u heteroseksualne brakove, a žive s ljubavnicama, protiv onih kojima je pedofilija O. K., a homoseksualnost baš i ne, protiv sam onih koji se svetom utrobom Crkve koriste za priče o referendumu, koji se prave ludi i zaboravni i ne shvaćaju da bi Krist bio ”protiv”, zajedno s Marijom Magdalenom. Eh, da, na udaru časnog pokreta ”za obitelj” našli su se i samohrani roditelji, oni koji sami podižu svoju djecu, te se pred njima jasno i glasno dala prednost domovima i sirotištima. Zanemarujući pritom činjenicu koliko djetetu znači da mu je barem jedan roditelj posvećen, kad već nisu oba. I koliko se jedna umorna ”domska teta” može posvetiti siročićima.
Sve smo to čuli i vidjeli. Od vile s bazenom na Šipanu Željke Markić, jer ona je, baš poput Lovrić Merzel, jedna uspješna poslovna žena, do incidenta u Društvu pisaca u Basaričekovoj, kad je Predrag Raos vikao na prisutne književnike koji su se okupili da bi argumentirali svoje ”protiv”, a vikao je nešto poput ”začepite, babe” i ”pušite k…c”, te naposljetku špricao suzavcem u spreju koga je stigao, uključujući i 80-godišnjeg Predraga Matvejevića. Kakva li heroizma od književnika čiji sam roman ”22 rujna, priča o jednom maturalcu” obožavala čim sam stasala za mladenačke romane, mnogo prije svojeg maturalca. Pamtim još uvijek duhovitost, ironiju i zezanciju tog romana, te mi je teško pojmiti kroz kakve se krugove širio (da parafraziram Rilkeov stih ”Ja živim u kruzima koji se šire”) P. Raos da je dogurao do posljednjeg čina u kojem starca šprica suzavcem.
Kad bi vam se u susjedstvu naselio bračni par homoseksualaca, sigurno biste i vi i vaša djeca postali homoseksualni. Jer homoseksualnost je zarazna, prenosi se pogledom i zato se takve osobe trebaju skrivati. Dobro došli u 21. stoljeće, u Hrvatsku koju smo tisućljećima sanjali
Čuli smo mnogo puta i priče o Hrvatskoj kao ”podijeljenoj zemlji”, sigurno je da smo podijeljeni, podijelili smo se i oko ustaškog pozdrava Joea Šimunića, oko toga jesmo li ludi od sreće što reprezentacija ide u Brazil, podijelila se čak i Vlada oko toga treba li nas Linić poput pahuljica zasuti novim porezima u novoj godini, kad već nikome ništa konstruktivno ne pada na pamet, a jedino oko čega nam se sve teže dijeliti i svaditi jest činjenica da nam je loše, te da bismo se trebali priključiti pokretu ”Pahulje” Hameda Bangoure… (svaka je sličnost s dječjim zborom slučajna).
Naposljetku, svi znamo što je zajedničko referendumu o braku i ćiriličnim natpisima u Vukovaru: kad mu već ne možeš dati kruha i igara, ubaci među narod povode za svađu da se barem nakratko zaboravi nezaposlenost i siromaštvo. ”Svađom do (samo)zaborava” politika je koja se kod nas tako zdušno provodi, zahvaljujući bezidejnosti bilo koje vladajuće grupe, a to je donekle i maksima loših brakova, u kojima se čim partner otvori usta, već unaprijed zna što će reći, pa drugi samo poglasni televizor ili radio prije nego što ga sustigne lavina žalopojki.
Dubinsko sondiranje heteroseksualnih brakova, njihove valjanosti i smisla pripada nekim sretnijim vremenima, u kojima ćemo valjda i o tome promišljati, a sada, u sveopćoj krizi i pomrčini, očito je poticajnije provoditi segregaciju brakova, hodati naokolo sa zapaljenim križevima i paziti da svetu zajednicu muškarca i žene, ma kako puknuta bila, ne ugrozi zajednica muškarca i muškarca, žene i žene, jer kad bi vam se u susjedstvu naselio bračni par homoseksualaca, sigurno biste i vi i vaša djeca postali homoseksualni. Jer homoseksualnost je zarazna, prenosi se pogledom i zato se takve osobe trebaju skrivati.
Dobro došli u 21. stoljeće, u Hrvatsku koju smo tisućljećima sanjali, a svaki put kad se san ostvario, pretvorio se u noćnu moru.
Još tekstova ovog autora:
- U ime oca i sina i Brechta
- Problem dobrih očeva
- Intimni život Slavka Linića
- Kad mu ne perem gaće, barem ću mu prati novac…
- O ženama ribama i muškarcima ribarima
- Da nam živi, živi brak!
- Ljubav kao talionica ega
- Erotika u svjetskim muzejima
- Kad suvremeni pisci pišu o (staromodnom) seksu
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.