Zdravka Govedarica
Prije četiri godine napipala sam kvržicu u području dojke i otišla kod specijalista na pregled. Nažalost, tad nije odrađena potpuna obrada jer liječnik nije posumnjao u zloćudnost tvorbe.
Nakon prvog lockdowna, nešto više od godinu dana poslije, u svibnju 2020. godine tijekom sistematskom pregleda, liječnica je nakon ultrazvučne obrade, izrazila zabrinutost. Sjećam se kao jučer tog dana, na dnu nalaza je pisalo i crvenim flomasterom dodatno upozorenje ”visoko suspektno, hitna obrada onkologa!”.
Vijest sam primila začuđujuće mirno. Naime, kćerka je bila također tog dana na sistematskom i prioritet mi je bio smanjiti njezin stres.
Jednakom smirenošću sam prihvatila konačnu potvrdu bolesti nakon svih potrebnih obrada kako bi se potvrdila sumnja i uspostavila konačna dijagnoza. Ni danas ne znam je li razlog tome neki poseban mehanizam uma ili se radi naprosto o mojoj osobnosti. Pri tome ne mislim za sebe da spadam među mirne osobe, dapače, ali tijekom života naučena sam da u teškim trenucima reagiram proaktivno, u stilu ”postoji problem, što se da učiniti s njim?”.
Odmah nakon što je na Klinici za tumore dijagnosticiran karcinom dojke, uslijedilo je moje liječenje. Prvo sam imala poštednu operaciju dojke te nakon toga kemoterapiju, zračenje i imunoterapiju.
Zbog raznih simptoma i pojedinih nalaza, prošla sam prilično stresno razdoblje jer se tijekom liječenja više puta sumnjalo na proširenje bolesti odnosno na metastaze na raznim organima, što bi se na kraju i na sreću ipak pokazalo kao ”lažna uzbuna”. Ipak, svako iščekivanje konačnih rezultata je bilo atak na psihu.
Najgori trenutak u tom smislu nastupio je kad su u jednom trenutku tumorski markeri vezani uz različite organe narasli na troznamenkaste brojke. Ponavljali smo laboratorijske pretrage zbog pretpostavke da je došlo do pogreške.
Nakon što su se rezultati potvrdili, uslijedilo je čekanje na PET-CT skener. Da je ta pretraga pokazala proširenje bolesti na sve organe za koje su tumorski markeri bili izrazito visoki, imala bih još svega nekoliko mjeseci života pred sobom. Dakle, suočeni ste s fatalnim ishodom i nemogućnošću da bilo što promijenite.
Na svu sreću ta je pretraga pokazala da se bolest nije proširila na druge organe, ali iskustvo koje sam tada proživjela nikad neću zaboraviti. Što se tiče raznih senzacija u tijelu tijekom liječenja, u vidu bolova i svega što prati kemoterapiju i zračenje, mislim da je pozitivan pogled u budućnost i ljubav prema najbližima, učinila iste snošljivijima.
Trenutno sam na hormonalnoj terapiji kako bi se smanjio rizik od recidiva. Terapija kod mene izaziva bolove u kostima i priličan problem s nesanicom. Također može izazvati čitav niz drugih negativnih nuspojava, i svaki organizam je priča za sebe i često baš to naglašavam drugim ženama koje mi se obraćaju s pitanjima jer stoje na početku teškog procesa kojeg sam ja prošla.
Sjećam se da sam i sama u tom stadiju upijala sve moguće podatke iz raznih izvora i stvarala strahove zbog pojedinih nuspojava. Upravo one kojih sam se najviše bojala jer sam bila gotovo sigurna da ću ih imati, izostale su. Ali zato su se pojavile druge, ništa manje teške, ali na koje nisam prethodno potrošila ni minutu svog razmišljanja.
Kad dobijete dijagnozu budite sigurni da ćete prolaziti neke stvari jednako ili makar jako slično s drugim pacijentima s istom tom dijagnozom, ali isto tako budite sigurni da će vaša priča biti jedinstvena i da će se zasigurno razlikovati u koječemu od njihove.
Ja sam se odlučila za protokolarni oblik liječenja suvremene medicine i nastavljam s terapijom u dobroj vjeri da će biti maksimalno učinkovita. Dakako, u ponudi su i alternativni oblici liječenja.
Svatko ima pravo odlučiti za sebe jer će se u konačnici svatko sam nositi s posljedicama svojih odluka.
I ja sam u jednom trenutku stajala pred ogromnom dilemom, kemoterapija da ili ne, nakon što je jedna žena, liječnica po struci, odbila kemoterapiju. Upoznale smo se odmah nakon operacije i dobile isti protokol liječenja. Bila sam gotovo u šoku kad je ona rezolutno odbila kemoterapiju govoreći kako ona kao liječnica izuzetno dobro zna što sve ista čini organizmu.
Došla sam kući i to je bio jedini dan mog previranja u kom smjeru ići. Ipak, nakon rečenice moje kćerke, koja je da nisam ni znala, čitala stranice i stranice interneta u svojoj sobi o svemu što se odnosi na moj agresivni tip karcinoma, a koja je s tugom u glasu izgovorila: ”Mama, zar ćeš mi to učiniti?”, pomislivši na mogućnost da odbijem i sama kemoterapiju, sve dileme su nestale.
To je bio trenutak mog iskušenja jer vas takva bolest doista dovodi i u razna iskušenja i u razne katarze koje morate proći. Smatram da je psiha jedan od ključnijih faktora tijekom i nakon liječenja od karcinoma. Za sve koji nemaju dovoljno načina da pronađu, zahvaljujući sebi i/ili svojim najbližima, psihološku snagu potrebnu za kvalitetniju borbu u ovakvoj bitki, savjetovala bih pomoć stručnjaka.
Iznimno je bitno imati povjerenje u liječnike koji vas vode i koji vam pomažu. Savjetovala bih onima koji nisu stvorili takav odnos s konkretnim liječnikom da makar pokušaju pronaći nekog drugog onkologa kojem će moći vjerovati.
Pretpostavljam, za one koje su odabrale drugačiji, alternativni put, to je onda vjera u njegovu efikasnost. Ipak, osobno nakon cjelokupnog iskustva, nikad ne bih odbacila klasičnu medicinu tijekom najakutnije faze liječenja.
I makar ste prije toga bili najveći mogući individualac i oslanjali se isključivo na vlastite snage u rješavanju životnih problema, prihvatite pomoć i podršku ljudi koji vam to iskreno i na vama prihvatljiv način ponude.
Meni je najveća podrška bila kćerka, a uz nju moja vjenčana kuma i istinski prijatelji koji su iskazali pomoć na razne načine.
Također, velika pomoć za sve oboljele su udruge. Konkretno za žene oboljele od karcinoma dojke istaknula bih udrugu ”Nismo same” koja je uspjela dugogodišnjim velikim trudom i radom, između inih hvale vrijednih aktivnosti, izboriti se za projekt ”Nisi sama, idi s nama”, a koja oboljelima nudi besplatan taxi prijevoz od kuće do bolnice i nazad tijekom trajanja terapija. Meni se to, premda sam se u početku sama vozila na kemoterapije, u narednom periodu pokazalo kao spasonosno rješenje.
Istaknula bih i udrugu ”Sve za nju” koja nudi mnoštvo edukativnih radionica, psihološku pomoć i drugih vrijednosti kako bi pomogli ženama u tom iznimno teškom životnom periodu.
Ono što bih svakako istaknula bitnim jer je meni takav stav iznimno pomogao, da značajan dio fokusa prebacite s bolesti na nešto drugo. Nešto što će vam dati novi smisao svakodnevnici koja je u takvim okolnostima teška, ali izdrživa.
U tom smislu pokušala sam na sve načine živjeti život, a ne bolest i mislim da sam uspjela u tome.
Tijekom kemoterapije i zračenja, bila sam uvjerena da ću, odmah po završetku, promijeniti puno toga. Gotovo sve žene koje sam upoznala tijekom liječenja, bile su osobe koje su previše toga nosile na svojim leđima, živjele stresno i sebe stavljale na kraj prioriteta. To i danas, kao laik, smatram glavnim okidačem za razne bolesti pa i ove.
I da, ovakva lekcija vas itekako suoči s vlastitim pogrešnim postavkama kao i s percepcijama naspram ljudi oko vas. Dakle, logično dođete do zaključka da su promjene nužne. Ipak, to je proces mijenjanja sebe koji zahtijeva vrijeme i to duže nego što u početku mislimo. Radim na tome, ali ne ovisi sve o vama već i o životnim okolnostima u kojima se nalazite i koje vam i dalje diktiraju mnoge stvari.
Što se tiče alternativnih metoda održavanja zdravlja, vjerujem u njih, ali svaki organizam je specifičan i smatram da nije sve za svakoga. Svatko treba, uz dobru informiranost, naći najbolji put za sebe.
Na kraju bih svima savjetovala, idite redovito na pretrage, rano otkrivanje zloćudne bolesti doista znači imati veliku prednost u borbi protiv nje.
Svim oboljelima želim ozdravljenje, a ostalima zdrav, sretan i uspješan životni put.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- U potrazi za srećom
- Otac drži ruku svoje voljene kćeri
- Što je to u ljudskom biću da odluči odustati od života
- Jer, što smo mi bez snova?
- U inat ratovima ( i rakovima)
- Bez obzira na bolest, vjerujem u dobro za sebe i druge
- Od sudbe jača
- Jesam li sreća ili tuga
- Utjeha kosi
- Ne odričem se krila za jedan novi let nakon svih udaraca
