Obično se misli da su strategije same sebi svrha, hrpa papira oko koje se skupi trust mozgova i onda metajezikom ispisuju stotine stranica nikome važnog teksta, ukratko da su – mrtvo slovo na papiru.
Dugoročni planovi ipak mogu biti važni. I za one koji ih pišu i za one koji će te planove provoditi, ali i za one koji će se tim planovima “okoristiti”.
Jednostavno, oni koji znaju što žele, koji imaju viziju i širu sliku, sjednu i napišu dokument, pobroje sve što je važno i tko je za što zadužen, onda to netko provodi, točno se zna što je čiji posao i zašto te – na kraju – takav red i poredak može nekome pomoći.
Ako je riječ o razvoju vodovoda, građani će znati kad će dobiti vodu i kakva će ona biti, ako je riječ o cestama, građani će znati kada će se voziti boljim putevima, a ako je riječ o zaštiti okoliša, građani će lakše disati jer će znati da se netko brine o čistoći zraka koji udišu i o šumama po kojima šetaju. Tako je moglo biti i s nacrtom novog Nacionalnog plana borbe protiv diskriminacije.
Kao gumicom prebrisana je gotovo trećina dosadašnjeg plana, a ono što je preostalo kao pincetom pročišćeno je od kritike i problema. Gotovo bi se moglo reći da smo dobili nacrt strategije za čiju je (okljaštrenu) izradu trebalo osmisliti posebnu – strategiju
Moglo je, ali nije.
Sve je učinjeno upravo suprotno.
Vlada Andreja Plenkovića potpuno je ignorirala postojanje šestogodišnjeg antidiskriminacijskog plana koji su Banski dvori samo trebali izglasati. Krenula je u formiranje nove radne grupe kojoj je Vladin ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina dostavio znatno okljaštren novi dokument.
U njemu je kirurškom preciznošću odstranjeno sve što može podsjećati na to da su mnoge ranjive skupine diskriminirane u Hrvatskoj. Nestali su i dijelovi u kojima se govori o težnji ka društvu koje njeguje različitost. Nema više ni slova o tome da se trećina naših sugrađana susrela s nekim oblikom diskriminacije.
Iako je Ured za ljudska prava formalni nositelj cijele operacije, indikativno je da se prvi sastanak nove radne skupine održao u Ministarstvu vanjskih poslova na čijem je čelu Davor Ivo Stier. Ministar, koji je do jučer po vlastitu izboru i želji kao glavnog savjetnika za ljudska prava imao suspektnog Ladislava Ilčića, hodača za život i predrasude, a Stier je i sam poklonik “hodanja za život”.
Na pedesetak stranica nacrta Antidiskriminacijskog plana i Akcijskog plana za njegovo provođenje, više se nigdje izrijekom ne spominje diskriminacija LGB i transrodnih osoba. Izbačeni su pojmovi poput “rod” i “rodna karakteristika” kao temelji za diskriminaciju. Izbrisani su dijelovi o reproduktivnim pravima i zaštiti reproduktivnog zdravlja žena.
Nestalo je pravo na pobačaj i kontracepciju kao i obaveza da ih se štiti kroz javni zdravstveni sustav. Uvođenja građanskog odgoja i obrazovanja više nema ni u tragovima.
Vlada Andreja Plenkovića potpuno je ignorirala postojanje šestogodišnjeg antidiskriminacijskog plana koji su Banski dvori samo trebali izglasati. Krenula je u formiranje nove radne grupe kojoj je Vladin ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina dostavio znatno okljaštren novi dokument
Posebno se temeljito radilo na brisanju ciljeva i mjera vezanih uz diskriminaciju u obrazovanju. Tako su nestali dijelovi koji govore o diskriminaciji učenika koji ne pohađaju vjeronauk. Ne spominju se više ni problem stereotipa u školskim udžbenicima, a nema ni odredbi koje su afirmirale učenje o raznolikosti, o nacionalnim i seksualnim manjinama.
Sustavno se izostavlja problem podzastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u upravi i pravosuđu, a naglasak se stavlja na to da nitko ne može prisiliti zaposlenike na nacionalno izjašnjavanje. Vladin ured za ljudska prava u novom prijedlogu ide toliko daleko da izostavlja čak i benigne aktivnosti poput raznih edukacije, tribina i izrada priručnika o ljudskim pravima.
Ukratko, kao gumicom prebrisana je gotovo trećina dosadašnjeg plana, a ono što je preostalo kao pincetom pročišćeno je od kritike i problema.
Gotovo bi se moglo reći da smo dobili nacrt strategije za čiju je (okljaštrenu) izradu trebalo osmisliti posebnu – strategiju. To se i učinilo. Po želji i naputku udruga GROZD i Vigilare.
Duh Ladislava Ilčića izašao je iz boce, pardon – iz ormara, u svôj svojoj punini i raskoši.
(Prenosimo s portala Forum.tm).
Još tekstova ovog autora:
- Željka Markić nasrće na institucije specijalizirane za ljudska prava!
- Ruka Židovu s figom u džepu
- Građani drugog reda
- Pjena od sapunice
- Šeprtljavi Milanović
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.