Ima li ideologije u komunalnim pitanjima?

Predzadnjim danom svibnja velikom većinom su završili lokalni izbori. Do sada je već velikim dijelom došlo i do primopredaje vlasti.

Ipak ima smisla pisati o nekim temama koje su nam ovi lokalni izbori iznijeli na površinu jer se ne odnose samo na ovogodišnje lokalne izbore već na politiku općenito.

Jedna je stvar sigurno nešto što se tijekom izborne kampanje moglo čuti i od strane mnogih kandidata, ali i od strane mnogih novinara. A to je da su ovo primarno komunalni izbori, a ne ideološki. Da se na ovim izborima prvenstveno treba govoriti o komunalnim problemima, a ne o ideološkim.

Čak i kad su na sučeljavanjima bila pitanja koja su se, kako su to često voditelji istaknuli, odnosila na ideološke teme ona su imala manje vremena za odgovor jer nisu tolika bitna za lokalne izbore.

Tu je bio set pitanja o pravu na pobačaj, usvajanje djece od istospolnih obitelji, vjeronauka u školama pa do nekih raširenih povijesnih tema i odnosa prema povijesnom revizionizmu.

Na primjer, u Rijeci, gdje sam i sam bio gradonačelnički kandidat stranke Možemo!, neizostavno pitanje je bilo mišljenje o zvijezdi na Riječkom neboderu.

Svoditi ideološku os ljevice i desnice na pitanja prvenstveno ljudskih prava je štetno po politički diskurs kojem izmiče prava razlika između ljevice desnice, a to je prvenstveno razlika u pristupu socio-ekonomskim pitanjima

Drugim riječima, postoje dakle na jednoj strani ideološka pitanja i ona su na osi lijevo-desno, a na drugoj strani su komunalna gradska pitanja koja su nadideološka, koja se rješavaju strukom, a ne ideološkim stavom.

Takvo je postavljanje stvari i štetno i pogrešno.

Prvo, svoditi ideološku os ljevice i desnice na pitanja prvenstveno ljudskih prava je štetno po politički diskurs kojem izmiče prava razlika između ljevice desnice, a to je prvenstveno razlika u pristupu socio-ekonomskim pitanjima.

Iz tog razloga je jasno i zašto je pogrešno. Pitanja koja se kod nas postavljaju na osi lijevo-desno, u stvari su pitanja koja treba postaviti na osi liberalno-konzervativno.

Pitanja o pravu na pobačaj, usvajanja djece od strane istospolnih partnera i vjeronauka su pitanja čiji nam odgovori neće pokazati je li netko ljevica ili desnica, već je li netko liberal ili konzervativac.

I nema ničeg čudnog u tome da netko bude, na primjer, lijevi konzervativac – da ima konzervativne stavove o pitanju pobačaja, ali da mu je vrlo stalo do socijalne jednakosti.

Naravno, ovo što pišem drugačije je od uvriježenog javnog govora u Hrvatskoj, a i šire.

Kada se za nekoga kaže da je lijevi liberal, mnogi pomisle na osobu koja brani postojeći kapitalistički sustav i zato je liberalna, ali jednako tako je i lijevo jer brani širok raspon osobnih sloboda i razumije identitetska pitanja manjina.

No stvar je obrnuta, biti lijevi liberal u stvari znači biti za politike ili cijeli socio-ekonomski sustav koji će uvećavati društvenu jednakost jer je to čini lijevom, i braniti širok raspon osobnih sloboda jer je čini liberalnom.

Vratimo se na lokalne izbore.

Naravno da komunalna pitanja često izmiču ideološkoj osi liberalno- konzervativno, ali nikako ne izmiču osi lijevo-desno. Komunalna pitanja ne mogu biti nadideološka u tom smislu.

Hoće li netko privatizirati komunalne usluge da bi smanjio troškove ili će zadržati veći prirez (koji oni s najmanjim dohotkom ionako ne plaćaju) da bi ta usluga bila kvalitetna i dostupna svima je pitanje lijevih ili desnih politika.

Hoće li netko uključiti građane u prostornom planiranju ili će to prepustiti investitorima i tržištu je pitanje lijevih ili desnih politika.

Hoće li netko privatizirati komunalne usluge da bi smanjio troškove ili će zadržati veći prirez (koji oni s najmanjim dohotkom ionako ne plaćaju) da bi ta usluga bila kvalitetna i dostupna svima je pitanje lijevih ili desnih politika

Hoće li netko u javnu nabavu uključiti zelene i socijalne kriterije ili ćemo gledati samo najnižu cijenu je pitanje lijevih ili desnih politika.

Modeli stambenih politika mogu biti lijevi i temeljiti se na javnim stanovima za najam ili mogu biti desni i temeljiti se na privatnim investicijama i poticati kreditno zaduživanje.

Javni prijevoz u lijevim politikama nema samo funkciju prevoziti ljude nego ima funkciju biti djelotvoran upravo zato da se njime voze svi neovisno o ekonomskim razlikama.

Ovo su samo neki primjeri razlika između lijevih i desnih komunalnih politika, možemo ih ovdje navesti čitav niz – od jednostavnih mjera do urbanog planiranja.

Politička pitanja na bilo kojoj razini, lokalnoj ili globalnoj, ne mogu biti nadideološka. Iza svake mjere postoji vrijednost koja se želi ostvariti i skup ideja koji usmjeravaju političko djelovanje.

Nadideologija je često krinka za provođenje upravo desnih politika – desnih u kontekstu u kojem ovdje pišem. Ali vrlo često i desnih u svjetonazorskom smislu.

Kad bi gradonačelnici vladali svijetom sigurno bi bilo manje sukoba koje proizvode nacionalizmi i borba za nacionalne interese, ali to ne znači da bi nestao lijevo-desni ili liberalno-konzervativni politički spektar.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Do kada ćemo raditi ono što moramo, a ne što želimo
• Hrvatska nije sposobna građanima garantirati pravo na vodu
• Možemo li izvući neke pouke iz nedostatka cjepiva?
• HDZ-ovci kao u odnosu mafijaša iz Palerma
• Što možemo naučiti iz 2020.?
• I siromašna djeca zaslužuju jednake mogućnosti
• Ima li u Milanovićevoj Hrvatskoj gladnih?
• Nekonzistentni Stožer izazvao krizu povjerenja u institucije
• ”Oluja” – gdje smo pet godina poslije?
• Gdje griješi portal Faktograf: Ima li društva bez pojedinaca?

» Svi tekstovi ovog autora