autograf.hr

novinarstvo s potpisom

  • Naslovnica
  • Kolumne
    • 2. STRANA MOZGA
    • 45.PARALELA
    • ADVOCATA DIABOLI
    • ALLEGRO BARBARO
    • Arhiva – VRIJEME SUODGOVORNOSTI
    • A/TEOBLOGIJA
    • BALKANSKI AMBASADOR
    • BELEŽNICA
    • BEO DIJAGNOZE
    • BEZ ŠALABAHTERA
    • BEZIMENE PRIČE
    • BITI ILI NE BITI
    • BUDIMO PAMETNI
    • CITADELA
    • CRNA OFCA
    • CSI: MULTIPLEX
    • DEMOCROACIA
    • DISIDENCIA CONTROLADA
    • DRITO!
    • EJRENA
    • EKUMENA
    • FILIPIKE
    • ESHATON
    • GLOBALNI KAOS
    • HASHTAG BOSNA
    • HERETIČKI PABIRCI
    • HOMO VITRUVIUS
    • HORIZON CROATIA
    • IMAM PRAVO
    • IMPRESIJE I VARIJACIJE
    • INTER(N)ALIA
    • ISTOČNO OD RAJA
    • IŠAH
    • IZ PRIJESTOLNICE (KULTURE)
    • IZ ZEMLJE SNOVA
    • IZVJESNA ZAJEDNICA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • KONTRAPUNKT
    • KOZMOPOLITEIA
    • KULT NEREAGIRANJA
    • LJUBLJANSKI ZVON
    • LJUDSKO PRAVO
    • LJUTA PAPRIKA
    • MAŠKARADA
    • MILLENIUM
    • MNEMOZOFIJA
    • NA KAUČU
    • NA KRAJU PAMETI
    • NADA I ODGOVORNOST
    • (NE)MIRNA BOSNA
    • NEVINOST BEZ ZAŠTITE
    • NEZDRAVO DRUŠTVO
    • NIJE DA NIJE
    • NJEGOVIM STOPAMA
    • OBADANJA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • ODJECI VLADANJA
    • OKLOP OD PAPIRA
    • OPRAVDANO ODSUTAN
    • OPSERVATORIJ SARAJEVO
    • PANDECTA
    • PANORAMSKE PERSPEKTIVE
    • PARRHēSIA
    • PISMA S TREĆIĆA
    • PLUS ULTRA
    • POBRATIMSTVO LICA
    • POGLED S LIJEVA
    • POLITIKE SUOSJEĆANJA
    • POLUPJESNIK I BOLESNIK
    • POROK PRAVDE
    • PRAŠKA PRIZMA
    • PRAVIČNA BUDUĆNOST
    • PRESUMPCIJA UMNOSTI
    • PRIJE POVRATKA
    • PRODUŽECI
    • PROMETEJEVE FIGURE
    • QUIETA MOVERE
    • RAZUM I OSJEĆAJI
    • REALISTIČNA UTOPIJA
    • REI SOCIALIS
    • RELACIJE NEODREĐENOSTI
    • REVOLUCIJA NJEŽNOSTI
    • REZOVI I MIRENJA
    • ROGOBORENJA
    • ROMANIN PETERAC
    • RUBNI ZAPISI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • S PUPKA SVIJETA
    • [email protected]
    • SIZIFOVE POSLANICE
    • SJEĆANJA
    • SLOBODNI ZIDAR
    • SOFIJINA KATEDRA
    • SUBOTOM UZ KAVU
    • SUNCEM U ČELO
    • ŠTO ZNAM, TO I VIDIM
    • SVJEDOČANSTVO
    • SVJEDOK SVJETLA
    • SVJETLOPIS
    • TERRA SEXUALIS
    • UMJESTO ZABORAVA
    • UNDER COVER
    • USTAVNI REFLEKTOR
    • UVIK KONTRA
    • UZVODNO PLIVANJE
    • VITA CROATIVA
    • ŽIVJETI U HRVATSKOJ
    • VLAŠKA POSLA
    • VOANERGES
    • VRIJEME I VJEČNOST
    • ZIMSKO LJETOVANJE
    • ZONA SUMRAKA
  • OSVRT
  • ODJECI
  • INTERVJU
  • ORBI ET POPULIS
  • Kultura
    • BEZ RIJEČI
    • CSI: MULTIPLEX
    • CSI Vladimira C. Severa
    • DRITO!
    • EX LIBRIS D. PILSEL
    • ISTOČNO OD RAJA
    • KNJIGE I DRUGI DOJMOVI
    • Moderna vremana info
    • OBAVEZNA LEKTIRA
    • OD KNJIGE DO KNJIGE
    • OGLEDI
    • RUTA BORISA PERIĆA
    • SCRIPTA MANENT
    • ZIMIN NOĆNI IZBOR
  • ABRAHAMOVA DJECA
  • FELJTON
  • Tko smo
    • O nama
    • Impressum
    • Kontakt
    • Etički kodeks
  • Prijava
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Imamo li sluh za glas savjesti i zov etike?

Autor: Anna Maria Grünfelder / 23.02.2019. Leave a Comment

Anna-Maria GruenfelderSanja Modrić joj je odala počast (”Žena koja je pružila ruku”, Novi list, 12. 2. 2019.). Splićanki koja je pružila ruku napadnutom srpskom vaterpolistu koji se pokušavao popeti na visoku rivu. Prolaznici koji su ga vidjeli polugolog u hladnom moru – nisu reagirali.

Ženi koja se nakon pružene pomoći udaljila ni mediji, ni grad Split ni njegovi predstavnici nisu (barem do sada) javno iskazali zahvalnost i priznanje, iako je spasila obraz grada i njegovih stanovnika.

Zacijelo ima Splićana koji imaju građanske hrabrosti. I u Zagrebu je muškarac usrdno branio njemu zacijelo nepoznatu ženu koju je neki siledžiia stao mlatiti na parkiralištu (njezin muž?). Takvih koji se ne boje ima – no ima ih, očito, premalo.

U slučajevima propuštenih prilika da se priskoči u pomoć ugroženoj osobi, prosvjeduje protiv uočene nepravde, protiv samovoljne autoritarne segregacije školske djece, diskriminacije invalida i nizu drugih radi se o tome da oni iziskuju građansku hrabrost.

U slučajevima propuštenih prilika da se priskoči u pomoć ugroženoj osobi, prosvjeduje protiv uočene nepravde, protiv samovoljne autoritarne segregacije školske djece, diskriminacije invalida i nizu drugih radi se o tome da oni iziskuju građansku hrabrost

Zašto je tako teško učiniti ono za što savjest ili poriv kažu da bi ”trebalo učiniti hrabar iskorak”?

Hannah Arendt, koja se svojim vlastitim iskustvima i znanstvenim razmišljanjem fokusirala na pitanje je li kukavičluk moralna posljedica gubitka temelja morala i religije ili pak posvemašnje lišenosti savjesti kaže: ”Kad savjest pojedincu (više) ne kaže Ne ubij! Ne laži! Pomozi bližnjemu u nevolji!, onda se pojedinac nalazi na najboljem putu da postane poslušni sljedbenik autoriteta koji će bez oklijevanja automatizirano izvršavati štogod mu se naredi. A kad se cijeli kolektiv zaputi tim pravcem, prijeti opasnost da srlja u zločine.”

Hannah Arendt, koja je istraživala mentalne predispozicije Nijemaca zbog kojih je narod visoke duhovne kulture podlegao barbarstvu, došla je u iskušenje ”posumnjati u univerzalnost zdrave pameti”.

Tako je zaključila da pojedinac u situaciji kad vladajuća ideologija prešutno dopušta ili čak izrijekom zapovijeda zločinačko ponašanje, gotovo nema snage ”iskočiti” iz mase poslušnika.

Mnogo radikalnije od Arendtove je povjesničar Daniel Jonas Goldhagen (”Hitlerovi dobrovoljni izvršitelji. Sasvim obični Nijemci i holokaust”, Berlin 1996.) percipirao mentalitet koji je Nijemce doveo na put zločina: ”doživio” ih je kao ljude gotovo ”hermetičkog” mentaliteta, ksenofobije, rasizma, radikalizma bez grižnje savjesti (grižnju savjesti bi Nijemci osjećali kad ne bi mrzili, ubijali, denuncirali…).

Arendtova i Goldhagen vjeruju da su se Nijemci imali prilike suprotstaviti nalozima za sudjelovanje u masakrima, a da nikomu zbog toga ne bi ispala ni vlas s glave; mogli su, a nisu.

U tome griješe i Arendtova i Goldhagen: nije točno da se ne zna da je itko od neposlušnika, od onih koji nisu sudjelovali u masovnim likvidacijama, kažnjen smrću. Ima ih, i to više primjera.

Ukazat ću na samo nekoliko primjera: studenti Hans i Sophie Scholl, te njihove kolege, prijatelji i simpatizeri okupljeni u kružoku ”Bijela ruža”, zatim njemački vojnik Josef Schulz, koji je u Kraljevu, gdje su nacisti za odmazdu za napad na njemačke vojnike strijeljali cijeli jedan gimnazijski razred; držao je u rukama strojnicu kao i drugi vojnici egzekucijskog odreda – no, na zapovijed ”Pucaj” je pušku spustio (detalji nisu posve razjašnjeni: nije jasno je li se drama odigrala u Kraljevu ili u Kragujevcu, neki pak inzistiraju na Smederevskoj Palanci i još nizu manjih mjesta.

Ali Srbi, bolje upoznati s poviješću svoje zemlje, drže do toga da se sjećanje na Josefa Schulza veže uz njegovo djelo ma gdje se on žrtvovao za svoju savjest).

Hannah Arendt, koja je istraživala mentalne predispozicije Nijemaca zbog kojih je narod visoke duhovne kulture podlegao barbarstvu, došla je u iskušenje ”posumnjati u univerzalnost zdrave pameti”

Njemački vojnici u Rigi su također odbijali izvršavati masovne egzekucije, te su završili pred ratnim sudom i sa smrtnim kaznama.

Naposljetku: među političkim protivnicima, za koje je disidentstvo značilo smrt, nalazi se i njemačka aristokratkinja Elisabeth von Thadden, koja je, usprkos pritiska svoje pruske obitelji činovničkog mentaliteta, sakrivala ugrožene osobe, pomagala im bježati, kontaktirala potencijalne disidente, te je zbog disidentstva ubijena 1944. godine u koncentracijskom logoru Ploetzensee.

Savjest. Sanja Modrić ne želi vjerovati da su prolaznici koji su u Splitu stajali i gledali nemoć mladića u moru i spontanu gestu mlade žene tu akciju pratili bez grižnje savjesti i bez znaka samilosti za mladića koji se spašavao od napada skokom u hladno more.

Jesu li se bojali kontroverznih komentara okoline ili nisu uspjeli prevladati nelagodu ”intervenirati i možda izvući deblji kraj”, biti ocrnjeni  – horribile dictu – kao ”Srbende”, što je ravno izdajici. Ili su se ipak pomalo sramili i osjećali grižnje savjesti?

Možda su se opravdavali sami pred sobom: Što bi selo reklo? Nije običaj, svi su se ponašali kao ja – ne mogu protiv svih ostalih – iako je ponašanje svih očito bilo pogrešno.

Strah je loš savjetnik i neprijatelj savjesti. Zbog njega zanijeme dobri ljudi, čak pristaju na izvršavanje zločinačkih naloga. Zato se o tome mora razgovarati.

Slažem se s novinarkom Sanjom Modrić: zato što podjednako mediji, političari i drugi opinion–leaderi, a ne izuzimam ni visoke crkvene dostojanstvenike (u zadnje vrijeme frcaju iskre između biskupa i episkopa, između vrha Katoličke i Pravoslavne crkve) daju sebi oduška političkom agresijom, da bi onda ”zabrinuti” (čitaj: licemjerno) ”tražili lijek” protiv mržnje, apelirali na sve odgovorne da se trude umjereno i neutralno izvještavati.

Neutralno! Kako neutralno komentirati i izvještavati o napadima na vrijednosti slobodne misli, o populističkim kampanjama?

To je okarakterizirao kolumnist The New York Timesa i nobelovac Paul Krugman kao bothsideism, (dvostranost). Ponašanje huligana u Splitu je bilo loše – točno; ali su mladići ”provocirali”. Nepristojno ponašanje s jedne strane, a okrivljavanje druge strane podjednako, e, to je taj bothsideism koji nas sputava da reagiramo po zapovijedi savjesti.

Tretirati jednako obje strane – napadače i one koji su huligane navodno provocirali – opravdanjem da za jednu i za drugu stranu ima argumenata ”za i protiv” je – malo je reći – izvan pameti.

Strah je loš savjetnik i neprijatelj savjesti. Zbog njega zanijeme dobri ljudi, čak pristaju na izvršavanje zločinačkih naloga. Zato se o tome mora razgovarati

Hrabro djelovanje i zastrašeno povlačenje u mišju rupu ne mogu, ne smiju biti jednako tretirani.

Oba su argumenta na stolu – i poriv ”Treba mu pomoći” i tihi glas ”Što će selo reći” – a kritički mediji imaju pravo i obavezu ukazivati na vrijednost jednog i drugog argumenta. Mogu to učiniti s mjerom i pristojno, no ne smiju si dati zamagljivati oči nebulozama tipa ”s jedne strane…, ali s druge strane…”.

Strah, nelagoda, neodlučnost same po sebi dovoljno su jake da poraze altruizam, no ipak nisu toliko jake da potiču nehumane postupke: s time u vezi ne mogu a da se ne osvrnem na odluke prosvjetara da se iz obavezne lektire izbaci ”Dnevnik Anne Frank”.

Ne samo što se time učenicima uskraćuje mogućnost da se upoznaju s jednom sudbinom od njih šest milijuna i s mogućnošću da apstraktna brojka od šest milijuna ubijenih Židova dobije ljudsko lice – lice djevojčice Anne Frank.

Treba podsjetiti na to da su amsterdamski kućevlasnici ugroženim obiteljima, među njima i obitelji Anne Frank, pružali skrovište i da su susjedi bili ti koji su sakrivane obitelji denuncirali i izručili progoniteljima.

Naravno – i oni su imali argument za taj čin – izvršavali su svoju obavezu (nije važno što im ju je nametnuo okupator). Očito nisu bili dovoljno nadareni maštovitošću da si predoče da denunciranje znači odlazak Židova u smrt. Ili nisu bili nadareni sposobnošću suosjećanja. Denuncirani su odvedeni i za denuncijante je obaveza pred režimom izvršena. Valjda im je savjest bila mirna.

Bezočnost i neumoljivost svako malo izbijaju na vidjelo na sportskim utakmicama kad navijači huškaju ”Uništi protivnika, dotuci ga do kraja!”.

Kantov etički imperativ, njegovo rigorozno suprotstavljanje ”sklonosti” (”naklonosti” iz egoizma) i dužnosti, bezuvjetnoj i dosljednoj odanosti poslanju očito ne funkcionira kao trening za samilost i suosjećajnost.

Rigidno isključenje emocionalne spontanosti odraz je duboke sumnje zbog pokvarenosti ljudske naravi.

Slažem se s novinarkom Sanjom Modrić: zato što podjednako mediji, političari i drugi opinion–leaderi, a ne izuzimam ni visoke crkvene dostojanstvenike (u zadnje vrijeme frcaju iskre između biskupa i episkopa, između vrha Katoličke i Pravoslavne crkve) daju sebi oduška političkom agresijom, da bi onda ”zabrinuti” (čitaj: licemjerno) ”tražili lijek” protiv mržnje, apelirali na sve odgovorne da se trude umjereno i neutralno izvještavati

Nasuprot Kantu koji je dijelio tu sumnju – Adam Smith je svoju socijalnu etiku zasnovao na ”sentimentu”, na osjećaju i to baš zato što osjećajnost omogućava nadilaženje ograničenog Ja u pravcu Drugoga, omogućava empatijom stvoriti osnovu zajedništva (što je Kant mislio postići razumom).

Fatalne posljedice omalovažavanja uloge empatije i suosjećajnosti, uz precjenjivanje racionalne tvrdoće, neke potiče na razmišljanje o važnosti osjećaja koji osobu osposobljavaju za širu percepciju stvarnosti – za sluh za glas savjesti i zov etike.

Dovoljan je to razlog da se razmisli o povezanosti dva događaja – onog u Splitu s jedne strane i uloge što ju je knjiga Anne Frank do sada igrala u shvaćanju dimenzije zločina iz straha, bezosjećajnosti i diktata surovog shvaćanja dužnosti.

Prijedlog je nastavnicima da u tom smislu s učenicima razgovaraju o toj temi i o knjizi koja sada više nije obaveza, nego suvišna.

Suvišna?!

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

  • Ukrajina ipak ostavljena i osamljena: Tko uči iz povijesti?
  • Dvoumice zbog autokritike jednog pape na pragu smrti
  • Seksualna zloporaba djece od strane crkvenih službenika
  • Iskrivljena menadžerska etika i bijeg iz fotelje u fotelju
  • Dileme oko dopuštanja potpomognutog samoubojstva
  • Yes, We care
  • Kako glasači padaju na ”karizmatike”
  • Trajno zabraniti skup u Bleiburgu jer Austrija neće fašizam
  • Pandemija hara bez obzira na protivnike – antivaksere
  • Gospodo biskupi, pušete u isti rog s antivakserima!

» Svi tekstovi ovog autora

Share this:

  • LinkedIn
  • Facebook
  • Twitter
  • Print

Filed Under: ADVOCATA DIABOLI Tagged With: Adam Smith, Advocata diaboli, Anna Maria Grünfelder, Daniel Jonas Goldhagen, Dnevnik Anne Frank, Elisabeth von Thadden, Hannah Arendt, Hans Scholl, Holokaust, Josef Schulz, Paul Krugman, Ploetzensee, Sanja Modrić, Sophie Scholl, The New York Times

Leave a Reply Cancel reply

You must be logged in to post a comment.

DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:

ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

VRIJEME SUODGOVORNOSTI - ostale emisije

Facebook

Facebook

Želite li primati naš newsletter?

Upišite svoj e-mail i pratite najnovije aktualnosti!

Postanite podupiratelj našega portala. Vi ste dokaz da možemo stvarati bolje društvo i da ponekad valja htjeti i nemoguće kako bismo dosegnuli moguće.

Molimo vas da pomognete Autograf.hr uplatom priloga na naš račun (kliknite ovdje).
Hvala vam!

VIDEO: VRIJEME SUODGOVORNOSTI

Drago Pilsel Argentinski roman

ZAHVALJUJEMO SE POTPORI REDAKCIJE:

Slobodna Dalmacija

UPUTE

Pravila komentiranja
Pravila prenošenja sadržaja
Donacije i sponzorstva
Impressum
Kontakt

Copyright © 2023 | AUTOGRAF.HR | Izrada portala : Poslovna učionica d.o.o. | Tehnička podrška: 234 d.o.o. i Online Press d.o.o. | Log in

Mrežne stranice www.autograf.hr koriste kolačiće ("cookies") za napredniju funkcionalnost stranica, ugodnije posjetiteljevo iskustvo, te prikaza web bannera i drugih oglasa. Postavke korištenja kolačića možete kontrolirati i odrediti u vašem pregledniku mrežnih stranica ("web browser"). Ako se slažete s korištenjem kolačića na mrežnim stranicama www.autograf.hr molimo kliknite "Slažem se". Posjet i pregled mrežnih stranica na www.autograf.hr moguć je i bez korištenja kolačiča, no tada neće biti isporučene neke funkcionalnosti kojima kolačići upravljaju.
Slažem se
Polica privatnosti i kolačića

Privacy Overview

This website uses cookies to improve your experience while you navigate through the website. Out of these, the cookies that are categorized as necessary are stored on your browser as they are essential for the working of basic functionalities of the website. We also use third-party cookies that help us analyze and understand how you use this website. These cookies will be stored in your browser only with your consent. You also have the option to opt-out of these cookies. But opting out of some of these cookies may affect your browsing experience.
Necessary
Always Enabled
Necessary cookies are absolutely essential for the website to function properly. This category only includes cookies that ensures basic functionalities and security features of the website. These cookies do not store any personal information.
Non-necessary
Any cookies that may not be particularly necessary for the website to function and is used specifically to collect user personal data via analytics, ads, other embedded contents are termed as non-necessary cookies. It is mandatory to procure user consent prior to running these cookies on your website.
SAVE & ACCEPT