Mišo Milun
Starija čeljad, i ona koja nisu samo gunđala, često gunđaju kako je prije bilo bolje. Ljudi su bili veseliji, radna mjesta su bila stalna, zrak je bio čišći, ljudi su se više kretali i međusobno družili, bilo je manje kriminala i ubojstava, djeca su bila pristojnija, ukratko, ovo danas mnogo je gore od onoga jučer.
Ništa od toga nije mi strano. Katkad se zateknem da sam i nesvjesno počeo razmišljati na taj način. I onda se sjetim da se jučer od danas, u bitnome, barem što se mene tiče, razlikuje samo u tome koliko sam imao godina. Mladost je u uspomenama staraca uglavnom obojena ružičasto.
Mnogi ljudi vide sadašnjost tamnijom od svoje prošlosti. No rijetki su oni koji pokušavaju naći pouzdane pokazatelje i podatke o tome kako i koliko se Danas zaista razlikuje od Jučer.
U knjizi Factfulness: Ten Reasons We’re Wrong About the World – and Why Things Are Better Than You Think Hans Rossling prikupio je podatke koji nedvojbeno pokazuju da je svijet danas bolji nego jučer i da je jučer bio bolji nego prekjučer. Statistike pokazuju da udio ekstremno siromašne i siromašne populacije neprekidno pada, da udio niže i srednje klase neprekidno raste, da stopa zločina u, na primjer, SAD-u neprekidno pada itd.
Ukratko, svijet napreduje. I ako nas neka katastrofa ne pomete, sutra će biti bolji nego što je danas.
Pa odakle onda toliko pesimizma i uvjerenosti da svijet nikada nije bio u gorem stanju?
Problem je u apsolutnim brojevima s jedne strane i globalne povezanosti planete s druge strane. Današnja oko jedna milijarda siromašnih polovina je ukupnog stanovništva u vrijeme kada sam ranih pedesetih prošloga stoljeća krenuo u osnovnu školu. Tada je bilo dvije milijarde ljudi na planeti, a Kina, Indija i Afrika, kao i dio stanovništva Južne Amerike i Azije, živjeli su u siromaštvu.
Danas nas je osam milijardi. Prividno je broj siromaha ostao nepromijenjen, ali se u stvari njihov udio u ukupnom stanovništvu znatno smanjio. Ne kažem da je to neka utjeha za one koji pripadaju toj milijardi, ali solidarnost svijeta i znanost pružaju i njima nadu u bolje sutra.
Mnoge zemlje koje su ranije bile vrlo siromašne danas to više nisu, iako ih i dalje takvima percipiramo. Siromaštvo je raspršeno i može se naći – i to u velikim brojevima – i u nekim od najbogatijih država.
Mnoge zemlje koje zovemo ”u razvoju” zapravo su već dosegle razinu zdravstvene skrbi i obrazovanja koja je prema rezultatima jednaka onima u ”razvijenim” državama.
Vijesti o poplavama, sušama i drugim katastrofama koje na desetke tisuća ljudi pretvaraju u beskućnike i žrtve gladi, danas se u roku nekoliko minuta prošire cijelim svijetom. Masovne pucnjave, brutalna ubojstva, ratni zločini i druga zla ovoga svijeta serviraju se bez zastoja diljem planete.
Mediji su puni izvještaja o kojima se prije stotinjak godina saznavalo tek tjednima i mjesecima kasnije. Stvara se mračna slika svijeta, a zapravo se smijemo nadati, uz uporište u činjenicama, da će usprkos svemu tome svijet biti bolji.
Solidarnost među državama i narodima nikada nije bila veća. Jačanje civilnog društva u mnogim zemljama pridonosi razvoju i borbi za ljudska prava i izvan vlastitih dvorišta.
Međunarodne neprofitne organizacije uključuju se u dobavu hrane, skloništa i medicinske pomoći u mjesta pogođena prirodnim katastrofama, kao i onima izazvanim djelovanjem čovjeka.
Pogotovo u ratnim uvjetima djelovanje takvih organizacija spašava živote, uz brigu za ranjenike i zarobljenike bez obzira na to kojoj strani pripadaju.
Ima još puno toga što daje temelj za nadu u bolji i sigurniji svijet.
Razvoj digitalnih tehnologija i umjetne inteligencije otvara potpuno nove horizonte za rješavanje energetskih i klimatskih problema, kao i za proizvodnju hrane bez zagađivanja kemikalijama tla i same hrane.
Danas se intenzivno radi na razvoju programa koji su digitalni dvojnici objekata koji su od interesa. Ovdje riječ dvojnik treba uzeti doslovno jer digitalni zapis objekta u potpunosti odgovara originalu.
Uzmimo kao primjer reaktor nuklearne elektrane. Digitalni dvojnik ima sve moguće podatke o strukturi i stanju reaktora, materijalima od kojih je izrađen, okolišu u kojem se nalazi i spojen je s njim u realnom vremenu. Svaka i najmanja promjena uzima se u obzir. Umjetna inteligencija neprekidno simulira rad reaktora promatrajući moguće promjene uzrokovane bilo kojim od parametara nuklearne centrale.
Tako se mjesecima unaprijed mogu predvidjeti problemi. Štoviše, moguće je napraviti digitalnog blizanca tek zamišljenog reaktora i simulirati njegovo funkcioniranje u predviđenim okolnostima.
Intenzivno se radi na digitalnom blizancu Zemlje s ciljem predviđanja ponašanja klime i parametara koji na nju utječu. Za sada je moguće simulirati područje od stotinjak kilometara, jer nedostaje senzorskih podataka dovoljne gustoće i računalne snage.
I jedno i drugo raste iz dana u dan, tako da ima nade da ćemo u dogledno vrijeme moći točno predvidjeti razvoj i kretanje velikih oluja, pojavu dugotrajnih suša i poplava. Ne treba posebno isticati koliko će to unaprijediti sposobnost da se minimiziraju negativni učinci tih pojava.
Zamislite da želite u neko područje uvesti poljoprivrednu proizvodnju baziranu na biljci koja tamo do tada nije rasla. Izradite digitalnog blizanca biljke, unesete u računalo njene karakteristike, kao i karakteristike tla i klime tog područja, i umjetna će inteligencija moći simulirati njen razvoj. Tako će biti moguće uvesti nove kulture u proizvodnju hrane, posebno u područjima gdje je poljoprivreda slabo razvijena.
Svijet doduše i sada ima hrane više nego što je može pojesti, ali je problem u tome da ona nije jednoliko raspoređena. Digitalni blizanci mogli bi omogućiti da se za određeno tlo i područje nađe i uvede jedna od brojnih poljoprivredna kultura iz postojeće svjetske riznice.
Energetski problemi svijeta uzrokovani su orijentacijom na fosilna goriva kroz dugi niz desetljeća. Danas se intenzivno traže nova rješenja.
Među njima su sunčeva energija i vjetar, dugoročno gledano, najbolji kandidati da efikasno zamijene fosilna goriva barem do stavljanja u funkciju (ako do toga ikada dođe) električnih centrala pogonjenih fuzijskim reaktorima.
Rješenja bazirana na vodiku kao gorivu također su obećavajuća i u fokusu interesa mnogih razvojnih laboratorija.
Sunčevu energiju možemo iskoristiti za grijanje vode, za stvaranje struje u fotonaponskim ćelijama, za proizvodnju vodika elektrolizom, destilaciju morske vode i proizvodnju vode za poljoprivredu i humanu upotrebu.
Vjetar se već masovno koristi za pogon vjetrenjača koje proizvode struju. Razvijaju se i male, jeftine vjetroelektrane bez elisa, koje se mogu instalirati na krovove zgrada.
Ima još mnogo ideja i pravaca istraživanja. Sve to budi nadu da ćemo u dogledno vrijeme imati dovoljno energije i bez štete za okoliš i klimu.
Razvoj medicine, dijagnostičkih metoda, individualizirane terapije, ”inteligentne” proteze i još mnogo toga već poboljšavaju zdravstvenu skrb sve većeg broja ljudi.
Raste očekivano vrijeme života stanovništva planete, usprkos svim boleštinama, pandemijama i ratovima.
Naveo sam neke od razloga za nadu i optimizam kada razmišljamo o sudbini čovječanstva. U prethodnoj kolumni sam isto to učinio, ali sa stanovišta razloga za strepnju.
Bez obzira na to jesam li ukazao na sve bitne elemente za jedno i drugo, mislim da smijemo zaključiti da imamo razloga i za strah i za nadu.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.
Još tekstova ovog autora:
- Djeca se pitaju čemu sve to, a jasnog odgovora nema
- O izgubljenom vremenu
- U Splitu rastu djeca koja vjeruju da je mrziti ljude vrlina
- Nekoliko značajnih postignuća u fizici u 2022. godini
- Domoljub daruje trosjed, noću: ostavi ga uz cestu
- Opstanak čovječanstva na Zemlji je velik izazov
- Biti il’ ne biti, je li to uopće još pitanje?
- Stvarnost? Postoji li takvo što?
- Ne čudite se ako sretnete Ostapa Bendera kao menadžera
- Govor Milanovića i Plenkovića nedostojan njihovih funkcija
