Imunološki zavod nije trgovina

Prošli tjedan je Institut za javne financije objavio ”Analizu financijskog položaja trgovačkog društva Imunološki zavod d. d. i opravdanosti njegove privatizacije ili zadržavanja u državnom vlasništvu”.

Izazvana tom analizom čitateljica M. Z. (vjerojatno iz u međuvremenu potpuno upropaštenog Imunološkog zavoda) bespotrebno polemizira s ocjenom o lošem financijskom položaju ”trgovačkog društva” Imunološki zavod d. d.

Ne treba nasjesti i prihvatiti raspravu o ”slabom financijskom položaju” i zanemariti pitanje zbog čega u 21. stoljeću u higijensko-epidemiološkoj djelatnosti u Hrvatskoj više nije moguće nešto što je bilo moguće u 19. stoljeću.

Ne razumijem, ako je riječ zaista o trgovačkom društvu u ”izrazito slabom financijskom položaju”, zašto i na Imunološki zavod d. d. jednostavno nisu primijenjeni stečajni propisi jednako kao, primjerice, na trgovačko društvo ”Kamensko”?

Tko to omogućuje neustavnu i nezakonitu selektivnu primjenu stečajnih propisa, radi li to Vlada na osnovu tzv. ”Popisa trgovačkih društava i drugih pravnih osoba od strateškog i posebnog interesa”, objavljenog u Narodnim novinama 94/2013?

Ne treba nasjesti i prihvatiti raspravu o ”slabom financijskom položaju” i zanemariti pitanje zbog čega u 21. stoljeću u higijensko-epidemiološkoj djelatnosti u Hrvatskoj više nije moguće nešto što je bilo moguće u 19. stoljeću. Ne razumijem, ako je riječ zaista o trgovačkom društvu u ”izrazito slabom financijskom položaju”, zašto i na Imunološki zavod d. d. jednostavno nisu primijenjeni stečajni propisi jednako kao, primjerice, na trgovačko društvo ”Kamensko”?

Izrazito slab financijski položaj ”trgovačkog društva” Imunološki zavod nedvojbeno ukazuje na promašenost odluka vlasti o izdvajanju iz javnozdravstvenog sustava dijela higijensko-epidemioloških službi za proizvodnju imunobioloških preparata kao i proglašavanje dijela tih službi ”trgovačkim društvom”.

Već sam naziv Imunološki zavod proturječan je pojmu ”trgovačko društvo”. Postavlja se pitanje na osnovu čega točno su vlasti nakon 1991. godine iznenada Imunološki zavod proglasile ”trgovačkim društvom”?

Kao što sam naziv kaže, Imunološki zavod 1961. godine nije osnovan kao poduzeće (trgovačko društvo) radi stjecanja dobiti u slobodnoj tržišnoj utakmici, nego su u jedinstvenu ustanovu pod nazivom Imunološki zavod integrirana dotadašnja dva zavoda: Serovakcionalni zavod i Zavod za kontrolu i ispitivanje imunobioloških preparata.

Počeci higijensko-epidemiološke zaštite u Hrvatskoj zabilježeni su u 18. stoljeću (primjerice, cijepljenjem protiv velikih boginja koje je dr. Hadvig proveo 1791. godine u Jastrebarskom pokraj Zagreba).

S početka 19. stoljeća datiraju upute, naredbe ili propisi kojim tadašnje civilne ili vojne vlasti obvezuju liječnike u privatnoj praksi ili javnoj službi da preventivno cijepe stanovništvo u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji, Istri i Vojnoj Krajini.

A 1893. godine osnovan je Kraljevski zemaljski zavod za proizvadjanje animalnog cjepiva, zbog čega je kao godina osnutka Imunološkog zavoda prihvaćena1893., a ne 1961., kad je pod tim nazivom Imunološki zavod počeo stvarno djelovati.

Djelatnosti Serovakcionalnog zavoda i Zavoda za kontrolu i ispitivanje imunobioloških preparata integriranih u jedinstveni Imunološki zavod bile su: priprema podloga za toksine za tetanus, difteriju, tifus, paratifus, pertusis, šarlah i gasnu gangrenu, proizvodnja podloga za diferične antitoksine, dijagnostički laboratorij, kao i laboratorij za analize, pokusi radi kontrole procesa, itd.

Postavlja se pitanje kako su odjednom ove higijensko-epidemiološke djelatnosti nakon 1991. godine ”pretvorbom” postale roba i usluga koje će trgovačko društvo Imunološki zavod d. d. slobodno prodavati na tržištu?

Djelatnosti Serovakcionalnog zavoda i Zavoda za kontrolu i ispitivanje imunobioloških preparata integriranih u jedinstveni Imunološki zavod bile su: priprema podloga za toksine za tetanus, difteriju, tifus, paratifus, pertusis, šarlah i gasnu gangrenu, proizvodnja podloga za diferične antitoksine, dijagnostički laboratorij, kao i laboratorij za analize, pokusi radi kontrole procesa, itd. Kako su odjednom te higijensko-epidemiološke djelatnosti nakon 1991. godine postale roba i usluga koje će trgovačko društvo Imunološki zavod d. d. slobodno prodavati na tržištu?

Recimo još i da su Drago Ikić i Vlatko Silobrčić, čak dva ravnatelja Imunološkog zavoda, izabrani za članove Akademije ne zbog ostvarenih izvrsnih trgovačkih rezultata, nego zbog svojih znanstvenih postignuća.

Ako je točno da Imunološki zavod nije dio higijensko-epidemiološke službe nego trgovačko društvo, znači li to da higijensko-epidemiološkoj službi Hrvatske više ne treba vlastita proizvodnja imunobioloških preparata?

Što je sa obrazovanjem imuloga, epidemiologa, transfuziologa i tko zna kojih sve još liječnika specijalista na medicinskim fakultetima u Hrvatskoj bez Imunološkog zavoda kao dijela higijensko-epidemiološke službe Hrvatske?

Istina je da se u okviru Imunološkog zavoda proizvodilo, pa i prodavalo, čak i u izvozu, ali se prodavao isključivo višak strateških nacionalnih rezervi i nikada prodaja nije bila motivirana neetičnom komercijaliziranom prodajom isključivo radi stjecanja zarade. I otpočetka se znalo da se prodajom, primjerice, preparata dobivenih od prerade manje od sto tisuća litara krvi godišnje ne može konkurirati Novartisu.

Premda to nije bilo komercijalno profitabilno, proizvodilo se zato da nezavisni javnozdravstveni sustav može dovoljnim sredstvima na vrijeme djelotvorno reagirati na suzbijanju epidemija ili pandemija, a eventualna zarada Imunološkog zavoda namjenski je korištena da bi se rasteretio tada izvanproračunski fond javne zdravstvene zaštite i olakšalo financiranje ustanove Imunološki zavod.

Važnije od zarade bilo je imati krvne preparate proizvedene od zajamčeno čiste krvi (podsjećam na istraživanje Richarda Titmusa iz 1967. kojim je dokazano da onaj tko prodaje krv, a zna da je nositelj hepatitisa ili AIDS-a, ima razloga to zatajiti, dok dobrovoljni donator nema nikakvog razloga lagati).

Da u zdravstvu ne treba sve prepustiti komercijalnom i u pravilu neetičnom uvozu bez čvrste kontrole domaćih zdravstvenih službi, pokazalo se i nakon smrti 23 pacijenta zbog upotrebe uvoznih dijalizatora (filtera) tvrtke Baxter i ostavke ministrice zdravstva Ane Stavljenić Rukavine.

Najbizarniju prevaru u javnozdravstvenom sustavu ”u ime privatizacije” proveo je ministar zdravstva dr. Andrija Hebrang Pravilnikom o uvjetima i načinu provođenja privatnog zdravstvenog osiguranja, objavljenom u Narodnim novinama broj 36. iz 1994. godine. Na osnovu tog Pravilnika nekoliko tisuća osoba je sve do 2000. godine izbjegavalo plaćanje doprinosa za zdravstvo, jer je tim famoznim Pravilnikom bilo propisano da ”osobe sa dohotkom većim od 60.000 DEM godišnje ne moraju plaćati doprinos za obvezno zdravstveno osiguranje, ako se privatno osiguraju”.

Još drastičnije se to pokazalo i kod financijski sumnjivog uvoza pretjeranih količina cjepiva protiv svinjske gripe, zbog čega ministar zdravstva dr. Zdravko Milinović nije podnio ostavku, ali je imunolog dr. Srećko Sladoljev iz Imunološkog zavoda, koji je ustrajno upozoravao na opasnost tog cjepiva, proganjan do danas.

Cirkus sa ”pretvorbom” Imunološkog zavoda u ”trgovačko društvo” moguć je u osnovi iz dva razloga. Prvi je što porezni obveznici u Hrvatskoj nemaju razinu svijesti o čuvanju svojih prava (doprinosi za zdravstvo su namjenski porez).

A drugi je razlog je što se upravljanje javnozdravstvenim sustavom povjerava liječnicima koji misle da je najbolje taj sustav razgraditi i sve privatizirati (pretvoriti ustanove javnog zdravstva u privatna trgovačka društva).

Najbizarniju prevaru u javnozdravstvenom sustavu ”u ime privatizacije” proveo je ministar zdravstva dr. Andrija Hebrang Pravilnikom o uvjetima i načinu provođenja privatnog zdravstvenog osiguranja, objavljenom u Narodnim novinama broj 36. iz 1994. godine.

Na osnovu tog Pravilnika nekoliko tisuća osoba je sve do 2000. godine izbjegavalo plaćanje doprinosa za zdravstvo, jer je tim famoznim Pravilnikom bilo propisano da ”osobe sa dohotkom većim od 60.000 DEM godišnje ne moraju plaćati doprinos za obvezno zdravstveno osiguranje, ako se privatno osiguraju”.

A prihodi od plaćanja tog famoznog privatnog zdravstvenog osiguranja, naravno, bili su prihodi privatnih osiguravateljskih trgovačkih društva.

Obveznici namjenskog poreza za javnu zdravstvenu zaštitu trebaju se izboriti za svoja prava i eliminirati iz upravljanja javnozdravstvenim sustavom liječnike koji se zalažu ”da liječiti treba samo one koji to mogu platiti” i da sve u javnom zdravstvu treba privatizirati.

Obveznici poreza za zdravstvo trebaju se izboriti da javnozdravstvenim sustavom upravljaju oni koji smatraju da pred liječnikom trebaju biti svi isti. U protivnom treba ukinuti doprinose za zdravstvo.

Prvo se obveznici poreza za zdravstvo moraju izboriti za svoja prava. Drugo, unutar liječničkog staleža moraju se opredijeliti na one koji smatraju da svi pred liječnikom moraju biti jednaki i na one koji misle da na liječenje imaju pravo samo oni koji to mogu sami platiti. A sprečavanje razgradnje sustava javnoga zdravstva bi trebala biti osnovna djelatnost svih higijenskih zavoda u Hrvatskoj (danas zavoda za javno zdravstvo) te osobito Higijenske škole (danas Škole narodnog zdravlja ”Dr. Andrija Štampar”).

Da, to znači i da se liječnici unutar svog staleža moraju opredijeliti na one koji smatraju da su svi pred liječnikom jednaki i na one koji misle da na liječenje imaju pravo samo oni koji to mogu sami platiti.

A sprečavanje razgradnje sustava javnoga zdravstva bi trebala biti osnovna djelatnost svih higijenskih zavoda u Hrvatskoj (danas zavoda za javno zdravstvo) te osobito Higijenske škole (danas Škole narodnog zdravlja ”Dr. Andrija Štampar”), koja je i izgrađena donacijom Rockefellerove zaklade sa svrhom izgradnje sustava zaštite narodnog zdravlja.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na [email protected] ili nazovite broj 098 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici odgovara isključivo autor.

Još tekstova ovog autora:

• Etika u znanosti je pala – živjela sudska cenzura
• Suluda rasprodaja ”materijalne osnove zaštite novinara”
• USKOK i ministar Bošnjaković zataškavaju krađu isprava u sudu
• Šeparović, Sessa i Turudić razbijači akademske čestitosti
• Hipoteka ruske SBERBANK-e na Novinarskom domu
• 200 kolumni: Je li besmisleno obraćati se javnosti bez učinaka?
• Istina je ova: cenzuru provode režimski novinari i sudstvo
• Rušenje vjerodostojnosti dužnosnika bez plaćanja poreza
• Ne hvala, gospodine ministre pravosuđa, ”ne pušim” to više
• U vrtlogu birokratske zajebancije ”tijela javnih vlasti”

» Svi tekstovi ovog autora