In memoriam Đorđe Gunjević: hrabar borac za pravdu

U utorak je u Pakracu preminuo naš prijatelj i humanist Đorđe Gunjević. Sve nas je zadužio spašavajući svoje sugrađane i boreći se za pravednije društvo. Dok će ga u Pakracu i Lipiku prije svega pamtiti po uspješnoj evakuaciji bolnice u rujnu 1991. godine svi koji su ga poznavali neće zaboraviti njegove bitke za pravdu, za svoje drugove logoraše iz Bučja i Pakračke poljane, za obeštećenje svih civilnih žrtava rata i utvrđivanje  činjenica o svim ratnim zločinima.

Ni oslabljeno zdravlje ga nije spriječilo da svjedoči na suđenju za zločine u Pakračkoj poljani, zagovara obnovu porušenih i oštećenih spomena na Narodnooslobodilačku borbu u svom kraju i zabilježi sudbinu svojih susjeda iz Gornjih Grahovljana u Drugom svjetskom ratu, ostavljajući pisani trag u dvije vrijedne publikacije.

U potresnom izlaganju na konzultacijama o inicijativi za REKOM u Dubrovniku 2009. istakao je: ”Prvo moramo stvoriti klimu u našim sredinama, dakle u našem društvu ili bolje rečeno u državi da se moramo suočiti s činjenicom da su zločini počinjeni na svim prostorima i da su zločine činili pa, da kažem, svi od prisutnih naroda koji žive na tom području. To je istina koju ne možemo negirat”

Đorđe Gunjević, rođen je 1. rujna 1939. u Gornjim Grahovljanima u siromašnoj obitelji tako da je već s navršenih deset godina s ocem otišao raditi u šumu kako bi tadašnjim bonovima za dizanje hrane osiguravao hranu za sebe, majku i mlađu sestru.

Osnovnu školu završio je u Gornjim Grahovljanima i Novom Selu (Španovici), medicinsku u Novom Mestu, a Višu upravnu u Ljubljani gdje je nastavio studij na Pravnom fakultetu. U Beogradu je 1981. – 1982. pohađao Centar za obrazovanje rukovodećih kadrova u privredi i završio specijalizaciju za rukovodeće kadrove.

U dva je navrata bio odbornik u općinskoj skupštini, jedan mandat u skupštini Zajednice općina Bjelovar, dva puta je biran za člana Republičkog odbora sindikata zdravstva i zdravstvenog osiguranja i jednom za člana Saveznog odbora sindikata društvenih djelatnosti SFRJ. Radni vijek proveo je na raznim poslovima u Medicinskom centru Pakrac i zdravstvenom osiguranju u Pakracu i Bjelovaru.

U rujnu 1991. organizirao je i proveo jednu od najhumanijih akcija Domovinskog rata, vrlo važnu, hrabru, rizičnu, ali i nužnu evakuaciju Medicinskog centra Pakrac, u tom trenutku pod konstantnim napadima i tek dvjestotinjak metara udaljenog od položaja pobunjenih Srba. Riskirao je vlastiti život čineći dobro. Nakon toga je umjesto zahvale odveden u logor u Pakračkoj poljani.

Dobitnik je Zlatne plakete “Grb Grada Pakraca” 2005. godine. Predsjednik Republike Hrvatske dr. sc. Ivo Josipović odlikovao ga je Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske za osobni čin hrabrosti i humanosti u Domovinskom ratu na području Pakraca 1991. godine. Od 1960. godine živio je u Pakracu. Žalimo što nije dočekao osamdeseti rođendan u krugu obitelji i prijatelja.

U utorak je u Pakracu preminuo naš prijatelj i humanist Đorđe Gunjević. Sve nas je zadužio spašavajući svoje sugrađane i boreći se za pravednije društvo. Dok će ga u Pakracu i Lipiku prije svega pamtiti po uspješnoj evakuaciji bolnice u rujnu 1991. godine svi koji su ga poznavali neće zaboraviti njegove bitke za pravdu, za svoje drugove logoraše iz Bučja i Pakračke poljane, za obeštećenje svih civilnih žrtava rata i utvrđivanje  činjenica o svim ratnim zločinima

Bio je veliki prijatelj Documente i naš suradnik do samoga kraja svoga života. Sudjelovao je i u Documentinoj kampanji za prava civilnih žrtava ”Žrtve su predugo čekale”.

U potresnom izlaganju na konzultacijama o inicijativi za REKOM u Dubrovniku 2009. istakao je: ”Prvo moramo stvoriti klimu u našim sredinama, dakle u našem društvu ili bolje rečeno u državi da se moramo suočiti s činjenicom da su zločini počinjeni na svim prostorima i da su zločine činili pa, da kažem, svi od prisutnih naroda koji žive na tom području. To je istina koju ne možemo negirat.”

Krajem prosinca 2017. organizirao je i pomen za ubijene iz svog rodnog sela z žaljenjem rekavši da je: ”u selu Gornji Grahovljani živi sedmero ljudi, a samo je jedan stanovnik tamo živio i prije 1991. godine. U Srednjim Grahovljanima nema nikog, u Donjim je četvoro ili petoro ljudi, a bilo ih je preko sto. U Derezi je broj stanovnika smanjen, selo Branešci ima ih možda petnaestak, u Ožegovcima ih ima malo. Sve to ostat će pusto za koju godinu a tijela ubijenih tokom zime 1991. godine nisu nađena.”

Njegova publikacija ”Evakuiran u Pakračku poljanu” dostupna je na ovoj poveznici.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Posljednji pozdrav Zoranu Ercegu (1959. – 2021.)
• Pokažimo pijetet prema svim žrtvama ratova
• 30 godina od ubojstva mirotražitelja Josipa Reihl-Kira
• Samo mir: ni trunka mržnje prema (ne)prijatelju
• Ustaški i drugi tragovi nasilja još nisu nestali
• Zločin u Gruborima: pozivamo na prekid zavjere šutnje
• Posljednji pozdrav Juraju Đuki Hrženjaku (1917 – 2020)
• Mir nama: Pismo bosanskohercegovačkim hrvatskim prijateljima
• Posljednji pozdrav Borki Pavićević
• Predsjednici i premjeru: Zar treba čekati da stvarno padne krv?

» Svi tekstovi ovog autora